– Nema nitko tako jaku unutarnju snagu kao naši sinovi – klicala je mama Zdravka iz Zagreba nakon veličanstvene finalne pobjede – piše Dražen Brajdić novinar VL
 
Od veslačke braće Valenta (28) i Martina Sinkovića (26) nije bilo većih hrvatskih kandidata za olimpijsko zlato u Riju, no zato nije bilo ni sportaša koji nose veći pritisak. Jer, kada vam svi prognozeri (Infostrada, USA Today, Associated Press...) predviđaju zlato, onda je sve ispod olimpijske pobjede neuspjeh. A to je pritisak kakav ne mogu svi sportaši podnijeti. To mogu samo odabrani.
 
A Sinkovići su pokazali da su oni ta izabrana posada koja će pronijeti slavu hrvatskog veslanja. Ništa njima u olimpijskom selu, gdje olimpijska gužva zna biti remeteći faktor, nije smetalo. Nisu izbjegavali društvo ostalih sportaša, kao neki, već su se stalno družili, bježeći tako od monotonije veslačkih misli i pritiska koji bi s tim u njima mogao rasti.
 
– Nema nitko tako jaku unutarnju snagu kao naši sinovi – klicala je mama Zdravka iz Zagreba nakon veličanstvene finalne pobjede.
 
Jednak pritisak glavnog favorita morala je podnositi jedino Sandra Perković, no ni ona nije bila toliko favorit kao Sinkovići, jer je ipak na posljednjem SP-u bila druga. A Sinkovići ne znaju za poraz otkako su zajedno sjeli u dvojac, još od proljeća 2014.
 
U Rio došli kao favoriti
 
U međuvremenu bili su dvostruki svjetski prvaci, ali i svjetski rekorderi, pobjeđivali su sve i svugdje s lakoćom pa je i njima postalo sasvim normalno da se od njih očekuje olimpijsko zlato.
 
– Iskreno, ne bih bio sretan kada zlato ne bismo osvojili. Lijepo je biti na postolju i kao drugi ili treći, no ne bi to bilo ono pravo – govorio nam je prije polaska za Rio stariji brat Valent, inače štroker u posadi, onaj koji diktira ritam zaveslaja.
 
Slično je zborio i Martin, svjestan da se iz te kože apsolutnog favorita ne može. Uostalom, to je uloga koja je njima zapravo i godila i tu leži objašnjenje da njima nije trebala pomoć sportskog psihologa, tako dragocjena u svladavanju mentalnih barijera. Jer, oni barijera u glavi nikakvih nisu imali.
 
Doduše, kako je to ustvrdio njihov genijalni trener Nikola Bralić, u pravom trenutku (u polufinalu) stiglo im je upozorenje da ne pomisle da su doista nepobjedivi:
 
– Ovo što su im zaprijetili Norvežani i Britanci dobro je došlo da dečki shvate da su suparnici sve bliže i da ih svi silno žele pobijediti. Ja ih na to stalno upozoravam, a oni kažu da sam ja trtaroš.
 
Brale s pravom upozoravao
 
A da je “trtaroš” Brale u pravu pokazalo se i u finalu kada je litavski dvojac u drugom dijelu utrke preuzeo vodstvo.
 
– Tada mi se prvi put u ove dvije godine učinilo da ćemo izgubiti utrku, no onda smo posegnuli u zadnje atome snage i to izvukli – ispričao je Martin koji je u svom pobjedničkom transu i zaplakao od sreće.
 
S obzirom na briljantnu tehniku, veliku izdržljivost i iznimnu bratsku uigranost, Sinkovići bi mogli trajati još dva olimpijska ciklusa. Ali samo pod jednim uvjetom koji ističe Bralić.
 
– Oni još imaju rezervi pa ni u ovom finalu nisu dali svoj maksimum, jer da jesu, onda bismo Valenta iznosili iz čamca. Moraju više paziti na svoje tijelo, posvetiti se preventivi. Moraju se bolje zagrijavati, više se istezati i odmarati.
 
 PRENOSIMO Večernji list PIŠE Dražen Brajdić FOTO Reuters/Pixell