Nakon što je Sandra Perković osvojila svoje prvo svjetsko zlato, upada u oči koliko je njezin hitac diska zapravo daleko od aktualnog svjetskog rekorda. Stoga smo istražili koji će se atletski rekordi najteže srušiti u godinama koje slijede – piše Ivan Ivković, novinar T-portala
 
Za osamdesete se godine prošloga stoljeća smatra da su bile 'zlatno doba' dopinga, a iako većina stvari nikad nije dokazano, ostali su rekordi koji teško da će netko srušiti.
 
Iako će se u muškoj konkurenciji teško rušiti rekordi u skoku u dalj, skoku u vis, troskoku, kao i 400 metara sa i bez prepona, izdvojili smo ova tri rekorda, koja će vjerojatno opstati - možda i dovijeka.
 
MUŠKARCI
 
BACANJE KUGLE
Randy Barnes, SAD
Rekord: 23,12 m; 1990.
 
Ovaj je rekord postavljen pod vrlo sumnjivim uvjetima (kao i većina iz toga doba), budući da je isti atletičar spomenute godine bio suspendiran na dvije i pol godine radi uzimanja nedopuštenog sredstva metil-testasterona. Uzeo je zlato u Atlanti 1996., a posljednjih deset godina nitko nije hicem došao niti u pola metra od ovog rekorda.
 
SKOK S MOTKOM
Sergej Bubka, Sovjetski savez, Ukrajina
Rekord: 6,14 m; 1995.
 
Bubka ostaje jedini skakač motkom koji je preskočio više od 6,05, a tijekom karijere rušio je svjetski rekord čak 35 puta – 17 puta vani i 18 puta u dvorani. Bio je prvi preko šest metara te ima uvjerljivo najviše skokova preko te visine. Posljednji veliki skok motkom izveo je Brad Walker 2008., kada je preskočio 6,04, ali osim toga, nitko nije došao unutar 10 centimetara.
 
BACANJE KOPLJA
Jan Železny, Čehoslovačka, Češka
Rekord: 98,48 m; 1996.
 
Trostruki Olimpijski prvak bacio je čak 53 od ukupnih 99 bacanja preko 90 metara. Koliko je dominantan, dovoljno govori da su sljedeći na toj listi, Andreas Thorkildsen i Aki Parviainen, uspjeli to napraviti samo osam puta. Železny je jedini koji je ikad bacio preko 94 metra, a posljednjih godina hici preko 90 postali su prava rijetkost.
 
U ženskoj atletici, izbor je ogroman. Gotovo se za desetak rekorda hladno može reći da su gotovo pa nedodirljivi, ali naš je izbor ipak pao na ova tri, gdje se rezultati stvarno čine izvan dometa ljudskih sposobnosti.
 
ŽENE
 
TRČANJE 100 METARA
Florence Griffith-Joyner, SAD
Rekord: 10,49 sek; 1988.
 
Najbrža žena na svijetu umrla je sa svega 38 godina od epileptičkog napada, a već se dugo spekulira da je u njezine uspjehe ugrađeno mnogo nedopuštenih sredstava. Nitko nikada osim nje nije istrčao 100 metara ispod 10 i pol sekundi, a najbliže joj je prije nekoliko godina prišla Carmelita Jeter, na 15 stotinki sekunde (10,64 sekunde)
 
TRČANJE 400 METARA
Marita Koch, Istočna Njemačka
Rekord: 47.60 sek; 1985.
 
Posljednjih deset godina nitko nije došao na sekundu od tog rekorda, a jedino je Sonya Richards uspijevala povremeno trčati ispod 49 sekundi. Ako zanemarimo atletičarke iz 'istočnog bloka', samo je Marie-Jose Perec došla blizu kada je na Olimpijskim igrama u Atlanti 1996. istrčala 48,25 sekundi.
 
BACANJE DISKA
Gabriele Reinsch, Istočna Njemačka
Rekord: 76,80 m; 1988.
 
Dovoljno je reći da je deset najboljih rezultata u ovoj disciplini postignuto u osamdesetima, redom od atletičarki s istoka Europe, te redom na mitinzima u istočnim europskim zemljama. Sandrin najbolji hitac iznosi 69,11 metara na OI u Londonu (iako je bacila i 69,99 m), što dovoljno govori koliko je najbolja atletičarka u ovoj disciplini daleko od nekadašnjih rezultata. 
 
Može li se Sandra približiti svjetskom rekordu, teško je reći. Kao što je poznato, Sandri je velika želja prebaciti čarobnu granicu od 70 nakon čega će joj ambicije porasti. No ogroman trag u ovoj disciplini Sandra bi napravila kada bi se ugurala među najboljih 10 bacačica svih vremena što znači da bi trebala prebaciti 72,92 metra Martine Hellmann (Istočna Njemačka). U zadnjih 25 godina nijedna bacačica nije uspjela ući u to društvo što dovoljno govori. Sandrina nemoguća misija.
 
PRENOSIMO www.t-portal.hr PIŠE Ivan Ivković FOTO montaža T-portal