Jedna naivna volonterka mislila je da ti ljudi dijele značke pa je mislila upotpuniti svoju kolekciju značaka koje skuplja na vrpci za akreditaciju. Kada je počela uzimati, vlasnik kolekcije samo ju je blijedo pogledao – piše Damir Mrvec, novinar VL
 
Kako sam se samo razveselio kada sam u jednom kutku ruksaka pronašao značku Vučka, maskote Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu 1984. godine. A značku, uz nekoliko Paninijevih albuma iz 1986. i 1988. darovao mi je jedan prijatelj, još prije nekoliko mjeseci u Zagrebu.
 
I dok su albumi pohranjeni na sigurno mjesto, značka se “zagubila”. Sad, kad je već tu, u Riju, na poprištu Igara znao sam da će značiti puno. Jer, na svakim Igrama, obvezno se ispred glavnog ulaza u glavni press-centar okupljaju kolekcionari značaka. Tu su da se mijenjaju, ali i da prodaju. A značaka ima svih vrsta i iz svih vremenskih razdoblja.
 
Jedna naivna volonterka mislila je da ti ljudi dijele značke pa je mislila upotpuniti svoju kolekciju značaka koje skuplja na vrpci za akreditaciju. Kada je počela uzimati, vlasnik kolekcije samo ju je blijedo pogledao.
 
– Oprostite, ali značke nisu na izvol’te – rekao joj je, a ona je tužna sve to lijepo vratila.
 
Kolekcionara, u odnosu na London, ima puno, puno manje.
 
– Ovdje smo samo nas petorica – rekao je Manuel iz Meksika.
 
Pa isplati li se tako daleko doći, ima li kakva računica s tim značkama?
 
– O, da. Skupljam značke već 40 godina. U svojoj kolekciji imam sve značke od Melbournea 1956. pa sve do danas. Pazite, te značke imaju jako veliku vrijednost. U Riju nema baš nekog velikog interesa. Pogotovo ne za prodaju, svi samo žele mijenjati. A ne nude nešto posebno. Tek značke vezane uz ove Igre, nađe se tu još pokoja sa Svjetskog nogometnog prvenstva 2014. godine – istaknuo je Manuel, koji je bio na posljednjim šestim Olimpijskim igrama.
 
U kolekciji koju nudi najstarija značka mu je iz 1996. godine – Atlanta.
 
– Ove starije ne nosim sa sobom. Previše su vrijedne, u Brazilu bi mogle “nestati”. Te stare značke prodajem na eBayu – priča.
 
Pa, je l’ se što zaradi?
 
– O da. Ovisi o godini i kvaliteti, ali neke značke mogu se prodati za 500 dolara i više. Ja sam kupio nedavno od jednog čovjeka iz Njemačke značke iz Rima 1960. za 375 dolara – rekao je.
 
Tu sam ga čekao. Koliko biste dali za značku ZOI Sarajevo 1984. godine?
 
– Imate?
 
– Eto, baš se nekako slučajno našla pri ruci – kažem i pokažem Vučka.
 
– Hm, hm, dajem vam deset drugih značaka sa znakom Rija po izboru – kaže mi.
 
Mislim si, a što će mi značke kad ih ne skupljam. Pitam koliko bi dao novca?
 
– Pa ne više od trideset dolara.
 
U redu, očekivao sam više. Ako je tako, onda sam mu dao Vučka, onako kao poklon.
 
– Puno vam hvala. To mi je druga iz Sarajeva. Imam doma jednu značku na kojoj piše Trebević. Ne znam što znači ta riječ – rekao je Manuel.
 
– To je planina na kojoj su se održavala natjecanja u bobu – objasnim mu.
 
Nego, skupljate možda Paninijeve albume?
 
– Ne, ali moj kum ih skuplja. Ima sve albume sa svih svjetskih prvenstava. Ne znam znate li, ali Meksiko ima najveći broj kolekcionara sličica i značaka na svijetu. Nemam pojma zašto je to tako. Znam za jednog skupljača koji je imao album sa setom sličica iz 1974. godine kada je bilo Svjetsko prvenstvo u Njemačkoj. Znači sličice koje nisu bile zalijepljene u album?! Nemam pojma odakle mu to, ali tu je kolekciju trampio za Ford Mustang iz 1986. godine. Naime, uz sličice, voli i automobile – raspričao se Manuel.
 
A je l’ postoji netko tko prodaje album Svjetskog prvenstva Meksiko 1970. U Europi ga gotovo nema i jako je rijedak?
 
– Mogu se raspitati. Dajte mi mail pa, ako nađem, bit će dobra cijena za vas. Zbog Vučka – rekao je Manuel.
 
Oprostite, a čime se bavite? Nije da su putovanja i smještaj badava?
 
– Dugo godina radio sam kao trgovac, a sada imam novi posao – kolekcionar.
 
PRENOSIMO Večernji list PIŠE Damir Mrvec FOTO Reuters/Pixell