Ovo mi nije najbolji rezultat u karijeri, ali je na Touru. Nedostaje nam pobjeda u etapi. Meni je uvijek bio i bit će cilj neki značajniji plasman u etapi. Smatram da je teško biti u prvih 10, a sve ostalo je manje vrednije pa se nadam da ću ostvariti neke zapaženije rezultate, kaže Đurasek - piše Katarina Kušec, novinarka VL
 
Živa na termometru penje se na 40 stupnjeva Celzijevih, a gume dvjestotinjak bicikala jure vrelim asfaltom francuskih staza, još se ni dojmovi s Eura nisu slegli, a u Francusku su ponovno upereni reflektori. Najpoznatija biciklistička utrka na svijetu – Tour de France doživjela je svoje 103. izdanje, a Kristijan Đurasek svoje ponajbolje. U 17. etapi utrke, do cilja u Finhaut-Emossonu dopedalao je četvrti.
 
Kristijan Đurasek (Lampre) po treći je put u nizu stigao do Pariza, zauzeo je ukupno 51. mjesto sa 2:15:16 sati iza pobjednika Froomea, dok je drugi hrvatski biciklist Robert Kišerlovski (Tinkoff) po prvi puta u karijeri završio Tour zauzevši 58. mjesto sa 2:28:06 sati iza Britanca.
 
Program u minutu isplaniran
 
– Ovo mi nije najbolji rezultat u karijeri, ali je na Touru. Nedostaje nam pobjeda u etapi. Meni je uvijek bio i bit će cilj neki značajniji plasman u etapi. Smatram da je teško biti u prvih 10, a sve ostalo je manje vrednije pa se nadam da ću ostvariti neke zapaženije rezultate – kaže Đurasek i dodaje:
 
– Atmosfera u momčadi je dobra, poslijekronometra naš kapetan je deveti u poretku i smatram da još može napredovati. Imamo već i drugo i četvrto mjesto, još bi samo točka na i bila pobjeda u etapi.
 
Varaždinac, koji je danas član momčadi Lampre–Merida biciklizmom se počeo baviti s 11 godina i to, kako kaže – sasvim slučajno.
 
– Čisto ono iz društva, neki prijatelji su vozili pa me je društvo povuklo. Onda je to prvih nekoliko godina bilo više neka igra, pa sam počeo pobjeđivati neke utrke kod nas u Hrvatskoj i Kup Hrvatske i onda je krenulo malo ozbiljnije. Kad vidiš da imaš rezultate, onda kreneš, priča 28–godišnji biciklist.
 
Tour de France je izuzetno naporna utrka u kojoj biciklisti, ove godine, moraju prijeći 3535 km dugu rutu. Svaka od 21 etape, koliko ih broji ova utrka, teška je na svoj način.
 
– Nekada su etape koje izgledaju lagano zapravo ekstremno teške. U svakom slučaju su to brdske etape, koje se stavljaju u kraljevske etape i najteže su, ali nikada se ne zna. Neke etape koje su bile na ravnom bile su skoro teške kao brdske, gdje nas 200 mora paziti da ne izgubi vrijeme i da izbjegne padove pa takve trke znaju biti teške, a i onima koji su tjelesno laganiji teže je na ravnome, ali to je čista fizika same kilaže. Puno je teže nekome laganome kao ja na ravnici, no zato je njima na brdu puno teže nego meni, kaže Kristijan koji je opisao i jedan dan na Touru.
 
– Jako je naporno. Tri tjedna od jutra do spavanja imamo program, znači sve je u minutu naštimano i moramo sve odraditi 100 posto i dobro odvoziti utrku. U principu svaki dan na Touru je sličan. Svaku večer dobijemo program za dan poslije. Ujutro je buđenje, nakon toga doručak i krećemo na start. Tamo obavimo konferencije za novinare, sastanak i nakon toga slijedi utrka, a poslije opet večera, pa masaža i novi program. I drugi dan ponovno isto i tri tjedna tim tempom.
S obzirom na to da je utrka i psihički i fizički naporna, kvalitetna priprema je izuzetno bitna.
 
– Ove sam godine bio u Bibinju i u Italiji prije samog tura i to je recimo u tom periodu kada je i vrijeme dobro i meni osobno odgovara za treninge, znači ta visina od 2000 metara na kojoj treniraš. Ovisi o ekipi, ima li ona svoje organizirane pripreme ili ideš sam – govori Đurasek.
 
No, ni dobra priprema, ni disciplina, ni visoke temperature ne mogu zaustaviti nuždu... A kako je onda obaviti usred utrke?
 
Previše navijača
 
– Ima momenata kada grupa stane, uspori i ide se malo normalnije i te minute iskoristiš za obavljanje nužde, ako je baš takav tempo da se ne može stati, onda s bicikla na brzinu obaviš što trebaš i samo dalje nastaviš. No u principu kada se malo smanji tempo, onda se vidi da vozači počinju stajati, pa se zna dogoditi da kolektivno 50 vozača stane i onda se vrati. Na stajanje izgubiš možda nekih 30-ak sekundi i to brzo nadoknadiš, to nije problem, kroz smijeh pojašnjava Kristijan i osvrće se na navijačko ozračje u Francuskoj.
 
– Podrška je ogromna, to nam dosta znači. Atmosfera je predivna, ali nekada je previše navijača. Jedva prolazimo kroz cestu, moraš se još koncentrirati da ne padneš, zna biti opasno, a za vikend uvijek bude puno ljudi.
 
Christopher Froome pobjednik je ovogodišnjeg 103. izdanja Tour de Francea, a naslov je osvojio već u pretposljednjoj etapi tako da je mirno mogao odvoziti jučerašnju utrku do Pariza. Time je postao prvi Britanac kojemu je uspjelo tri puta osvojiti ovu najcjenjeniju biciklističku utrku. Slavio je Froome na Touru prošle godine, a žutu je majicu obukao i na 100. jubilarnom izdanju 2013.
 
Zanimljivo je da je ovaj Britanac rođen u Nairobiju pa se do 2008. godine natjecao pod kenijskom zastavom. Prvi veći uspjeh ostvario je 2011. kada je bio drugi u ukupnom poretku na Vuelti, utrci kroz Španjolsku.
 
PRENOSIMO Večernji list PIŠE Katarina Kušec FOTO Marko Jurinec/Pixell