Postoji u našim klubovima galerija djelatnika, profesionalnih i volonterskih, čiji opus nezasluženo ostaje podalje reflektora, u sjeni kulisa. A toliko su važni, priznati, omiljeni. U pravom smislu toga pojma – Ljudi, baš tako, s veliko Lj – piše Branko Stipković, novinar godine HZSN
 
Dvojba o akteru premijernog predstavljanja nije trajala duže od nekoliko sekundi jer Fabijan Čukelj-Fabo uistinu je poseban. Uostalom, uvjerite se sami.
 
- Moj prvi susret s Hajdukom bio je 1969. kad me otac kao 8-godišnjaka doveo na Stari plac kraj Plinare. I upisao u podmladak Bilih!
 
Krhko je znanje, nismo imali pojma da je doktor bio školovani nogometaš.
 
- To je generacija Keme i Joze Bogdanovića, Zorana Vulića, Zorana Vujčića, Ivana Pudara i Tončija Gabrića... Trenirali su nas Andrija Anković i Biće Mladinić, kasnije Vojo Kačić, Marin Kovačić, Stanko Poklepović. Ostao sam do 1980. i odlaska u vojsku.
 
Što je igrao?
 
- Veznog ili braniča, desnog. Naravno da sam se služio i lijevom nogom budući da je Majstor s mora inzistirao na svestranosti.
 
Fabijan Sr. bio je, međutim, neumoljiv:
 
- Jednog je dana ispalio: „Nisi ti, sinko, loš s loptom, no ide ti škola, učini nešto u životu, drž' se knjige!“
 
Držao se i knjige i lopte:
 
- Odluci o upisu na fakultet pridonijela je stanka zbog ozljede; dok je noga bila u gipsu stigao sam razmišljati. I zaključio da je na redu paralel-slalom.
 
Nastavio je u drugoligašu Splitu:
 
- Šef struke bio je Mile Viđak, Paškov brat. Gospodin-čovjek, diplomirani inženjer strojarstva koji je razumio studenta, njegov nasljednik Vinko Begović također. Izdržao sam do petog-šestog semestra pa se potpuno posvetio medicini.
 
Kad smo već kod struke nužno je nabrojiti sve njegove dosege:
 
- Specijalist opće kirurgije i ortopedije, subspecijalist traumatologije, doktor znanosti, viši predavač na Medicinskom fakultetu i Zdravstvenom učilištu (na hrvatskom i engleskom jeziku), nadomak docenturi koja će ipak malo pričekati.
 
To je zanimljivo: zaposlenik KBC Split sprema se na 12 mjeseci ići ća, i s Firula i s Poljuda:
 
 - Sudjelujem u projektu koji podrazumijeva interkontinentalne destinacije, zato odlazim u Ameriku i Kinu, na Hong Kong.
 
Kakva karijera, sjajna! Takva je i ona na Hajdukovoj klupi i svlačionici od 1988. do, eto, 2016.
 
- Domeniko Sizgoreo (fizioterapeut, isto tako u statusu legende, nap.a.) i ja debitirali smo u Prištini, čini mi se da je nešto ranije tamo radio Ćiro Blažević. Bilo je to dostojno vatreno krštenje!
 
Retrospektiva uspomena u prvi plan stavlja veliko slavlje zbog osvajanja Kupa maršala Tita u paklenoskoj atmosferi beogradske „Marakane“ 1991. Povijesni sraz sa Zvezdašima, pobjeda 1:0 pogotkom Alena Bokšića nakon što je momčadi Joška Skoblara kompletna javnost davala minorne izglede u kreševu sa svježim šampionom Europe.
 
- Nitko nije vjerovao da je Hajduk sposoban za čudo, a ono se dogodilo. Zapravo nije riječ ni o kakvom iznenađenju, bili smo jači. Bili smo osuđeni na slavlje!
 
To je ta povijesna priča, u čijem nastavku se pojavljuju novi protagonisti, Juko i Veljko Strinić, koji su turbulentnih mjeseci s početka Domovinskog rata vješto skrivali pokal pokazujući figu tragačima s famoznih Terazija…
 
- Rado se sjetim sezone 1994/1995. u Ligi prvaka, šest naslova u HNL, isto toliko trijumfa u nacionalnom kupu.
 
Dr. Čukelj govori brzo i razgovjetno, suvereno vladajući materijom. Hodajuća enciklopedija koja iz rukava sipa impresije o klupskim bićima, stvarima i pojavama.
 
- Nekad je selekcioniranje bilo pozornije. Prošlo je našim klubom toliko asova. Što se tiče medicinske službe prebrodili smo traumatičan lom noge Nenada Gračana i puknuće fibule Roberta Jarnija. Sjećam se da su na mojem operacijskom stolu bili i Tomo Rukavina, Joško Španjić, Tonči Gabrić, Darko Miladin, Vlatko Đolonga, Ante Miše, Goran Sablić…
 
Koji prvotimac je prednjačio glede granitnosti muskulature?
 
- Stipe Andrijašević! Fenomen, čudo od sportaša, Bog mu je dao fantastične tjelesne atribute. Kad onako teško na motoru stradaju obični građani, siguran sam da ih 70 posto osjeća posljedice trajnog invaliditeta. A Stipi skoro pa ništa!
 
Kakav je u toj domeni Franko?
 
- Dobar, sin svoga oca; geni su tu.
 
Fabijan je na Poljudu bio mentor mnogima, napose ponajboljim učenicima dr. Jurici Rakiću i dr. Borisu Bećiru. Zamjećuje da entuzijazam postupno nestaje.
 
- Kao i učinci na igralištu, rezultati koji, na žalost, nisu primjereni Hajdukovom imenu i značenju.
 
Iz neposredne blizine pratio je bezbroj derbija s Dinamom, dojmovi?
 
- Nekad su to zaista bili bratski klubovi. Podrazumijevao se silan rivalitet i natjecateljski naboj, ali je nezamislivo bilo ovo što imamo.
 
Pojašnjava što:
 
- To da se moji zagrebački prijatelji plaše doći u Split jer im zbog ZG-registracija prijete raznorazne neugodnosti. I obratno! Ne volim o tome slušati, kamoli sve to gledati. Dinamov liječnik bio je ortoped Gordan Janković, Sašin otac. Hajdukov liječnik bio je moj otac Fabijan, ortoped kojeg je s Gordanom vezalo istinsko prijateljstvo. Takve odnose imamo ja i Saša; nismo tek doktori-kolege, već super korektni suradnici i bliski frendovi, netko bi slutio da nas je ista majka rodila. A na susjednim, do apsurda suprotstavljenim stranama, stalno se svađa, tuče i ratuje. Dokad!?
 
Mogu li Bijeli pratiti Plave u natjecateljskim postignućima? 
 
- Ah, ah, ah. Ne znam što bih odgovorio. Daj Bože da napokon bude bolje. Bojim se da s ovakvim igračkim potencijalom neće biti. Brine stalna prodaja ionako tankog kadra. Na potezu su uprava i predsjednik – ako su se prihvatili posla, neka pribave sredstva, zbog toga su angažirani, to im je posao, dužnost, obveza. Neka preuzmu odgovornost i učine ono što se od njih očekuje. Ja bih pomogao i na tom planu, ali ne ide, nisam verziran…
 
Dr. Fabijan Čukelj sređen je i obiteljski:
 
- Kćerka Iris je diplomirala defektologiju, sin Fabijan je na 3. godini medicine.
 
Zar se kod Čukeljovih svako muško dijete zove Fabijan?
 
- Poštujemo tradiciju. Mi smo, inače, porijeklom iz Hrvatskog Zagorja, iz okolice Marije Bistrice: u selu Lazi pola je Mikuša, pola Čukelja, puno je rodbine i u Sesvetama.
 
Nismo spomenuli gospođu?
 
- Mislite – moju bivšu djevojku? Zove se Ines. I ona je defektologinja.
 
Očito je majka uzor kćeri, otac pak sinu. Ne zavidimo odveć Fabijanu III, može li ćaću stići i prestići?
 
 PRENOSIMO portal www.prvahnl.hr PIŠE Branko Stipković FOTO arhiva HNS