Rastura u Ligi prvaka, živi u sretnom braku, odgaja kćer i otkriva: 'Nema ljepšeg nego s tribine čuti - mama, zabij gol' – piše Kristina Leovac, novinarka SN
 
Na otvaranju Lige prvakinja u Danskoj Esbjergu je zabila četiri u teškom porazu svog Krim Mercatora (35:25), da bi prije nekoliko dana bila jedna od ključnih krimovki u senzacionalnom razbijanju velikog Larvika utrpavši im pet komada. Mnogi joj ovih dana kažu, “u 31. igraš rukomet života”.
 
- Napokon mi se sve posložilo - ponosno se smješka simpatična plavuša Aneta Benko.
 
Ili ako vam je to nepoznato, možda je se sjećate kao Peraice.
 
- Iskreno, nije mi bilo lako donijeti odluku, spakirati kofere, ostaviti obitelj u Sesvetama i otići u Sloveniju, ali kad imate potporu kakvu ja imam od muža i obitelji, onda je sve lakše.
 
Aneta je prije tri godine rodila djevojčicu Katarinu. A onda se samo nakon 2,5 mjeseca vratila rukometu. U Lokomotivu, s kojom je prije dvije godine igrala Ligu prvakinja.
 
- Joj, to je bilo najgore razdoblje - prisjetit će se.
 
JOŠ NA SUDU 
 
- U biti sam imala dogovor s Podravkom, ali kako sam dobila dijete, a muž se nije mogao preseliti sa mnom u Koprivnicu, bojala sam se kako ću sama s tako malim djetetom tamo. Zato sam odlučila ipak ostati u Zagrebu. Nikad to neću zaboraviti, trenera Šoštarića taman je zamijenio Smajlagić, to mi je bilo najteže. Stalno smo bili u dvorani, a ja sam još i dojila, hormoni su me lupali, ali na svu sreću suprug je bio na porodiljnom. Sve mi se tada nakupilo, nisu ni plaće dolazile, baš psihički stresno razdoblje, najgore. Na žalost, s njima sam još na sudu. Potražujem svoje, jednostavno da znam radi čega sam se tada toliko patila.
 
Prošle sezone otišla je u Sesvete. Igrala je tamo i s mlađom sestrom Lucijom, a na polusezoni javilo se slovensko Zagorje. Klub s kojim je kasnije napravila senzaciju i osvojila prvenstvo.
 
- Imala sam ponudu i za Tursku, ali teško mi se bilo odlučiti otići tako daleko i ostaviti malu doma. Ne bih je viđala po nekoliko mjeseci. Rekla sam si, “OK, ako nešto uleti, super, ako ne, zaposlit ću se”. Na kraju su mi ta 4 mjeseca u Zagorju bila odskočna daska za Krim. Javili su se, bili toliko korektni, trener je odmah rekao, “znamo da imaš dijete, pomoći ćemo koliko god možemo, moći ćeš ići kući”. Bilo je to ostvarenje mojih snova. Uvijek sam nekako maštala o pravom klubu u Ligi prvakinja, ali nisam mislila da ću to ostvariti kao majka.
 
Super majka, koja sada rastura na terenu.
 
- Teško mi je bez Katarine, ali dođu svako malo, dolazi navijati za mamu. Nema ljepšega nego kad čujem s tribine “mama, zabij gol”. Ili kad dođem kući, a ona odmah pita, “koliko si zabila golova?” - smije se Aneta.
 
- Sve to lakše podnosim jer u biti mi jako puno treniramo pa i ne stignem nekada razmišljati o domu. Teško mi je, ali sada znam zbog čega radim. Treniramo dva puta dnevno, baš žestoko, na početku mi to nije bilo lako jer sam u puno klubova imala samo jedan trening, a sada se svaki dan bacamo na glavu. I u tebi se stvori takav automatizam da si stvarno puno bolji. Iako, mislim da sada prvi put u životu igram bez presinga. Valjda zato što se sada borim za nekoga, za svoju obitelj, jednostano drukčije, zrelije gledaš na to čime se baviš. Ne važeš između odluka. Trebaš skočiti i više ne važeš “hoću li ili ne”, jednostavno - skočiš, baciš se. Radiš sve za taj svoj posao, baš kao što bi sve napravila za Katarinu.
 
IGRAČKA ZRELOST
 
Je li to doista njezin najbolji rukomet, kako mnogi kažu?
 
- Imala sam dvije dobre sezone u Zaječaru, to je bila dobra ekipa, kraj mene legendarna Marta Mangue, a kad kraj sebe imaš dobre bekove, imaš i dobre viškove i tvoje je samo da zabiješ. Ma, mislim da sam sada zrelija i ispunjenija, pa iz svega toga dođu i bolje igre.
 
Aneta je inače desno krilo, no, jednako dobro igra i na lijevom, a s obzirom na 1,75 m i brzinu, često je koriste i za srednjem vanjskom. Do kada planira ovako?
 
- Ma, ja idem od godine do godine. Vidjet ćemo. Kad prvi put osjetim da mi se ne da ići na trening ili igrati utakmicu, nećete me više vidjeti na terenu. Mislim da imam zahvalnu konstituciju tijela, nisam nikada imala ozbiljnih ozljeda, a i 31 godina nije nešto puno. Mnoge su cure pokazale da su to u biti najbolje rukometne godine.
 
Aneta svoje jako dobro koristi posljednje vrijeme...
 
 PRENOSINO Sportske novosti PIŠE Kristina Leovac FOTO Željko Hajdinjak/Cropix