Projekt Nogometne akademije zamišljen je da bi velika imena ostala u nogometu, nastavili svoj put započet u igračkim danima, kako bi nastavili promovirati nogomet – piše Tomislav Dasović, novinar VL
 
Dok naši nogometni treneri briljiraju u inozemstvu, svratili smo se tamo gdje je sve počelo – u prostorije Nogometne akademije HNS-a, ustanove koja je izdala diplome gotovo svim našim najopjevanijim stručnjacima.
 
– Projekt Nogometne akademije zamišljen je da bi velika imena ostala u nogometu, nastavili svoj put započet u igračkim danima, kako bi nastavili promovirati nogomet. Intencija je da se bivšim nogometašima omogući pristojna edukacija nakon završetka karijere, budući da je u rigidnom profesionalizmu teško završiti školu – kaže ravnatelj Akademije Vatroslav Mihačić, jedan od rijetkih nogometaša koji je diplomirao za vrijeme igračke karijere, još 1993. godine na Kineziološkom fakultetu, a usto je od 2006. godine i vlasnik Uefine Pro licencije.
 
Pršo jednostavno nestao
 
Koliko traje edukacija do dobivanja licencije Uefa Pro?
 
– Ne manje od šest godina. Držimo se sustava da svi bivši igrači moraju završiti sve stupnjeve edukacije, počevši od Uefa B licencije – kaže Mihačić.
 
Među vlasnicima Uefa Pro licencija izdanih na našoj akademiji brojni su bivši vatreni, Jarni, Bilić, Štimac, Jurčić, Mamić, Tudor, Bjelica, Niko i Robert Kovač... Robert Prosinečki diplomirao je u Srbiji, a Ivan Jurić u Italiji.
 
A gdje je Dado Pršo?
 
– Dado je došao do Pro razine, odslušao prva dva modula u sedmoj generaciji i nakon ta dva modula više se nije pojavio niti javio da odustaje – kaže Mihačić.
 
Do sada je NA od 2000. godine izdala 162 licencija Uefa Pro. Akademija ima dvojicu profesionalaca, ravnatelja Vatroslava Mihačića te voditelja stručnoga osposobljavanja Borisa Kublu, dok je instruktor ŽNS-a splitsko-dalmatinskog Zdravko Marić zaposlen na pola radnoga vremena. Na Akademiji je dvadesetak predavača, među njima ugledni znanstvenici Davor Šentija, Amir Zulić, Tomislav Vlahović, Igor Jukić, Luka Milanović, Goran Lacković, Vlatko Vučetić, Marijo Tot, Romeo Jozak, Branimir Ujević...
 
Tko je bio najbolji student, pitamo Mihačića.
 
– Ocjene ništa ne znače. Mi pripremamo trenere za stvarni život, za ono što ih čeka na terenu, da tamo izađu spremni. Kakav će njihov trenerski put biti, to ovisi isključivo o njima. Akademija ne stvara trenere, kao što treneri ne stvaraju igrače, 99 posto ovisi o njima. Oni koji su bili vrhunski nogometaši kroz svoje karijere dobili su više informacija, više različitih situacija su prošli, s vrhunskim trenerima su radili... Najveći problem kod trenera na nižim razinama koji nisu bili vrhunski igrači jest to što oni traže recept. Ne postoji “10 dag ovoga” ili “15 dag onoga” pa ćeš ti biti dobar trener – naglašava Mihačić i evocira jedan primjer:
 
– Jedan od naših predavača, Jorge Castelo, čiji sam igrač bio u Portugalu, profesor je u njihovu savezu, bio je nositelj katedre na fakultetu za sport, izdao je nekoliko desetaka knjiga... On je čovjek s daleko najvećim znanjem kojega sam upoznao, a nikad nije bio glavni trener niti će biti jer to nema u sebi. On je bio pomoćnik Diamantinu Mirandi, koji je bio vrhunski nogometaš, reprezentativac Portugala, a o nogometu ništa ne zna. Miranda je u Gil Vicenteu u petak navečer odgledao zadnji trening, u subotu odradio sastanak pred utakmicu i vodio utakmicu, a sve ostalo radio je Jorge Castelo. To je razlika između trenera; jedan zna sve, drugi vrlo malo. Znanje o nogometu nije presudno, nogometni trener mora imati puno više od toga.
 
Rekorderi po smjenama
 
Nogometna akademija HNS-a godišnje ne izda više od šest-sedam Pro licencija. Smatrajući kako samo trenerska praksa potvrđuje trenera, Mihačić je uveo kriterij da polaznik Pro tečaja nakon upisa mora odraditi dvije godine prakse kao pomoćnik u 1. ligi ili samostalno voditi momčad u 2. ligi. To je uvjet za dobivanje Pro licencije.
 
Našim trenerima sjajno ide u inozemstvu, a vodeće klubove Prve HNL vode stranci. Je li to poraz HNS-ove Akademije?
 
– Ne smatram to propustom sustava edukacije niti je Nogometna akademija zbog toga slabija ustanova. Smatram to odgovornošću čelnika klubova koji mijenjaju trenere bez kriterija. Po tome smo rekorderi u Europi jer godišnje promijenimo u prosjeku 2-3 trenera po klubu i, kako čelnici klubova više nemaju koga rotirati, onda moraju rješenja tražiti vani. A koliko je naš sustav edukacije uspješan, govori podatak kako danas vani radi čak 41 naš trener – zaključio je Mihačić.
 
 PRENOSIMO Večernji list PIŠE Tomislav Dasović FOTO Reuters/Pixell