Dobro pripremljen sastav osnova je svakog uspjeha. Kondicijski dio početak je svega, bez njega danas nema uspjeha u sportu – piše Dražen Pinević, novinar SN
 
- Kada gledam unatrag kroz vrijeme, trenirao sam mnoge vrhunske sportaše, ali nekad i danas to su sasvim različite priče. Ta priprema nekad je u odnosu na danas bila usporeni film, pravocrtna kretnja i da danas pripremam momčad kao nekad, ne bismo ni stigli na veliko natjecanje. To je jednostavno evolucija – kaže Marko Krolo, „odgovorni urednik“ tog segmenta u Babićevu stožeru.
 
U kojoj je najbitnije postalo...
- Snaga tijela u poziciji i u trenutku, da bi se moglo odgovoriti na zahtjeve. Danas nije bitno diže li netko 200 kila, ali je bitno da motorički odgovori na zahtjeve jer je ritam jak, nije ga lako izdržati. U tome je tajna Messija, Ronalda i njima sličnih. Da nije tako, kako bi funkcionirali u ritmu srijeda - subota? Nema tu previše vremena, to je stvar kontinuiranog rada i pristupa i naši igrači pomalo to počinju shvaćati ozbiljnije.
 
NIŠTA BEZ TIMSKOG RADA 
 
Kakva je situacija u hrvatskoj reprezentaciji?
- Dobra, mladi su, zdravi su i žele, to je preduvjet uspjeha bez kojeg se ne može ni krenuti.
 
Uvijek se kaže “vremena za pripremu je malo”, uvijek nešto treba. Što je, po vama, tu najbitnije da bi se devet utakmica u dva tjedna bilo na nogama?
- Najvažnije je u takvim situacijama dovesti momčad do razine da bude željna igre, a ne je ubiti treninzima. I na taj način stvoriti sustav za brzi oporavak nakon utakmica. Imam neke svoje metode rada, principe, dao sam im ih i na posljednjem okupljanju i mislim da su dobro prihvaćeni.
 
Vaši prethodnici bili su pod povećalom. Uvijek kad se izgubi, naći će se netko tko će reći da je priprema bila problem?
- Ja mislim da nije. Priprema je danas kompleksna stvar i zato je važno osluškivati suradnike. Svaki od nas u svom segmentu mora napraviti najbolje, baš kao što mora i svaki igrač u svom. Ne mogu raditi i očekivati isto od onoga koji brzo trči i onoga koji to ne može, ali svi oni u svojim okvirima moraju dosegnuti maksimum. Tu se stvar povjerenja. Rad je danas timski, nekad nije bio, to je golema razlika, u kojoj ništa ne možeš sam.
 
Kažu da kondicijski treneri nemaju što raditi na natjecanjima?
- Pa dobro, to je tema za diskusiju. Ja, recimo, neću biti jer moram u klub na posao kada bude Francuska. No, iz iskustva mogu reći da je igračima jako važno povjerenje, da ako napraviš način oporavka, istezanja nakon utakmica, to može biti način na koji se momčad digne.
 
GLAVU GORE KAD JE TEŠKO
 
Koliko ste u ova tri mjeseca uspjeli provesti svoja razmišljanja?
- Po ovome što vidim na početku, uspjeli smo, jer su dečki napravili iskorak i to se vidi. Vidite, mi želimo igrati brzo, želimo da nam brzina, agilnost, šut budu moto i u tom smislu je jako važno kako stoje stvari u preponskom pojasu, donjem dijelu leđa, podizanju nogu. 
Ja vidim napredak.
 
Mnogi vide i umor, posebno kod igrača kao Horvat, Duvnjak...
- Umor je realnost, od toga ne možemo pobjeći i nije samo naš problem, nego i problem svih ostalih selekcija koje će biti u Francuskoj. Dakle, plakanje nam neće pomoći. Za igrače kod kojih je to prisutno, spremam posebne programe da bismo ih, kada bude potrebno, dobili u najboljem svjetlu. To neće biti optimalno, ali će biti prilagođeno. Dignuti glavu kada je teško, najvažnija je stvar jer igrači nekad nisu zbog tog stanja svjesni svojih sposobnosti. Mi ćemo zajedničkim radom svih trenera u stožeru, psihologa Čerenšeka i mene pokušati naći najbolje za momčad.
 
LAKŠE S POJEDINCEM
 
Razdvajaju li odvojeni programi momčad?
- Ne, momčad ima jedan program, a realizacija je prema mogućnostima koje moraju biti iskorištene maksimalno da bismo bili uspješni. Samo vratari imaju modificiran program koji nadopunjuje Losert.
 
Francuzi se hvale snagom, poruka je, da karikiramo malo, “sve ćemo vas izmlatiti”?
- Ma, to nema veze samo po sebi ako nije u funkciji. Svi danas jako puno pažnje poklanjaju pripremi, ne samo Francuzi. To je postalo nezaobilazno u ovom poslu. Tko sposobnosti pravodobno i maksimalno sprovede u funkciju, postaje pobjednik.
 
Trenirali ste momčadi i pojedince...
- Jesam, recimo, na primjeru Ančića i Jugoplastike to mogu reći. Lakše je s pojedincem jer ga možeš pratiti, u svakom trenutku znaš tko koliko može. U ekipnom sportu to je znatno teže i zato je povjerenje puno važnije. Zato je važno da na startu ovih priprema vidim pomak o kojem smo govorili prije mjesec i pol u Umagu.
 
I kad ćemo biti u formi u Francuskoj?
- To ne mogu reći, to je stvar koja je u domeni izbornika Babića. Ja ću nastojati ovaj dio postaviti najbolje što mogu. Kažem, želimo biti brzi, koncentrirani i za to treniramo mišiće, a ne za dignuti 200 kila, da se tako izrazim.
 
Možete li nekoga izdvojiti u plusu ili minusu?
- Ne, to nikad ne činim. Mogu samo reći da sam generalno zadovoljan, da nisam pogriješio kad sam prihvatio posao, a krenulo je s juniorskom selekcijom, koja je igrala polufinale Eura. Mladi su, žele i ja sam optimist - zaključio je Mirko Krolo.
 
 PRENOSIMO Sportske novosti PIŠE Dražen Pinević FOTO Ronald Goršić/Cropix