Ovo je nešto što bi iz temelja moglo promijeniti povijest splitskog sporta – kaže Blaženko Granić, predsjednik Skijaškog kluba Split, dok na zaslonu svog mobitela gleda preslik jedne fotografije. Potječe navodno iz daleke 1875. godine i na njoj je stanoviti Gvido Kaliterna Cota dok ponosno na skijama pozira u zimskome pejsažu.
 
"Na gornjoj slici vidimo gospodina iz Velog Varoša – Gvida Kaliternu 'Cotu' – vatrenog zaljubljenika u neobičnim hladnim sportovima – koji samostalno izradi vlastiti snježni alat od dijelova obiteljske vinarske posude (bačve), kopiravši viđeno u Švicarskoj. Smatra se jednim od začetnika teoretskog skijanja u Krajnjskoj Gori, gdje je ishodio prvu školu takovog opasnog sporta u Sloveniji – 27. 01. 1875. godine gospodnje.Školovanju je se obratilo 17 polaznika – prijatelja i porodice dicnog gospodina Kaliterne. Dodatno dođoše i nekolicina začuđenih mještana – doslovce glasi tekst otkucan pisaćim strojem ispod fotografije.Ona već neko vrijeme kola u skijaškim krugovima, ali i među povjesničarima sporta u gradu pod Marjanom. 
 
Robert Kučić, sportski doajen, predsjednik Komisije za povijest splitskog Saveza sportova i član dvaju izvršnih odbora - Društva povjesničara Hrvatske i Muzeja sporta u Splitu, kaže da mu je prvi put njezina kopija u ruke dospjela prije nekih desetak godina. I, naravno, odmah, pobudila njegov interes.
 
- Kako tada, tako ni danas nitko pouzdano ne zna odakle fotografija potječe, je li isječak iz novina, kakve monografije, obiteljskog albuma ili već čega. Po njoj se samo da zaključiti da je fotokopirana. Navodno je kao takva godinama visjela na zidu jednog brijačkog salona – kaže Kučić.
 
Iščitao je na tisuće i ispisao stotine stranica o počecima, razvoju i uspjesima svih sportova kojima su se bavili Splićani, ali nikada nije naišao na ime Gvida Kaliterne Cote.
 
Slovenci negiraju
 
- Dva autora koja su se najozbiljnije bavila poviješću sporta u Splitu također ga ne spominju. Prvi je Duško Marović, nestor povijesti našeg sporta, koji je cijeli život posvetio tomu, napisao je knjigu o razdoblju od antike do 1918. godine. Tu se skijanje skoro pa i ne spominje.
 
Druga je knjiga također njegovo koautorstvo zajedno s Mihovilom Rađom i obuhvaća razdoblje 1918.- 1941. O skijanju se dosta govori, ali počevši od 30-ih godina prošlog stoljeća, kada starta neki ozbiljniji razvoj ovog sporta. Na ovo ime ni tada nisu naišli - navodi Kučić.
 
Vrag mu nije dao mira, pa je prije dvije godine, kada je je u Splitu održan 16. svjetski kongres povjesničara sporta, dvojici slovenskih eksperata, dr. Tomažu Pavlinu s Fakulteta sporta u Ljubljani i dr. Borutu Batagelju iz Arhiva u Celju, pokazao fotografiju.
 
- Od obojice sam dobio odgovor, a kolega iz Ljubljane je bio decidiran da slika nikako ne može potjecati iz tog vremena, znači 1875. godine. Tvrde da način izrade skija na slici ne može biti od tada. Ne radi se o vezovima, već prednjem dijelu, vrhovima skija. Doduše, ja sam istražujući arhivske fotografije vidio da su francuski vojnici u Napoloeonovo doba imali identične konstrukcije – prepričava nam Kučić.
 
- Svaka čast svakome, ali vrlo sam skeptičan da bi Slovenci potvrdili autentičnost fotografije. Pa to im mijenja stubokom ne samo sportsku već nacionalnu povijest – komentira Blaženko Granić, kojemu je je Kranjska Gora posljednjih godina postala zimskom bazom.
 
On će također reći da je povijest splitskog skijanja nepravedno zanemarena i nedavno kada se proslavljala 120. obljetnica ovog sporta u Hrvatskoj.
 
- Između dva svjetska rata, tamo 30-ih godina, naši su sugrađani zaljubljenici u skijanje imali i skijašku kuću na Kamešnici. Tamo se redovito odlazilo, skijalo, natjecalo, družilo... Ako to nije dio hrvatske sportske povijesti, što je onda?! - pita se glasno Granić.
 
Iste podatke dobivamo i od Kučića, ali je interesantan detalj da su ti splitski počeci na skijama vezani baš za Slovence.
 
- Bili smo tada u zajedničkoj državi i ljudi iz Dežele su različitim poslovima dolazili raditi i živjeti u naš grad. Zato ih se može nazvati pionirima splitskog skijanja. Među njima je, primjerice, bio i čuveni Stane Derganc, koji je stigao na poziv starog splitskog sokolaša Šime Đidare.
 
Kako nije bilo profesionalizma u to doba, dali su mu u Marmontovoj ulici dućan u kojemu izrađivao četke i od toga živio. On je 1928. u Amsterdamu osvojio brončanu medalju na Olimpijskim igrama i srebrnu momčadsku u gimnastici. 
 
- Inače, poznat je i po tome što trebao poći u Hollywood na snimanje probnih scena za film o Herkulu, ali nije otišao jer se plašio plovidbe preko oceana. Trebao je putovati "Titanicom", a o tome je snimljena i monodrama u Ljubljani. Zbog svog izgleda bio je i model na prvoj poštanskoj marki u Državi SHS. Osobno mi ju je poklonio – kaže Kučić.
 
Vraća se na priču o Gvidu Kaliterni i veli:
 
- Znate, ja dugo razmišljam o njemu i ne smijem pomisliti što bi sve značilo ako se ispostavi da je čovjek stvarno postojao, da je bio skijaš i još učio Slovence. A s druge strane, poznato je da su se Splićani uvijek voljeli zafrkavati, pa može biti i kakva prvotravanjska šala ili u doba karnevala. Nije isključeno ni to – unosi u priču potrebnu dozu povjesničarske opreznosti.
 
Inače, 1875. godine, kada je fotografija s Kaliternom na skijama navodno nastala, u Splitu sport je bio u povojima. Prva se sramežljivo u njega dala talijanska zajednica, osnivajući asocijaciju za mačevanje i gimnastiku, koja je u to doba značila i veslanje, jedrenje... Tek 1893. osniva se "Sokol" i ta se godina uzima za početak šireg bavljenja sportom. Iako i on sam, kao i obitelj mu vuče nogometne korijene, Blaženko Granić čini se da bi sve na ovom svijetu dao da se priča o Kaliterni skijašu pokaže točnom.
 
- Pa zamislite te revolucije u našim glavama zbog spoznaje da Hajduk nije najstariji?! – kroz smijeh će predsjednik splitskih skijaša.
 
Potraga za potomcima
 
Teško je vjerovati, ali ni nakon dvotjedne potrage nismo uspjeli pronaći više podataka o "prvom splitskom skijašu" Gvidu Kaliterni pod nadimkom Coto. U vrijeme kad je navodno snimljena fotografija, 1875. godine, Kaliterne su težačka obitelj iz Veloga Varoša, koja će u kasnijim desetljećima postati jedna od najimućnijih u gradu, obogativši se, među ostalim i na veletrgovini vinom, pa su djecu počeli slati u inozemstvo na studije, poput Fabjana (1886. - 1952.), arhitekta, osnivača Hajduka i oca splitskog sporta. Obitelj je, stekavši bolje materijalne mogućnosti, bila poprilično inovativna, pa je tako zabilježeno da je u kući Jakova Kaliterne u Velome Varošu 1895. okićen prvi božićni bor na ovom području.
 
Kaliterne su sredinom 19. stoljeća osim težaka bili i obrtnici, zidari, koji su putovali za poslom, pa je lako moguće da se Gvido rodio i izvan Splita. No, intrigantna je činjenica da je u to vrijeme boravio i skijanjem ovladao u Švicarskoj, što je malo koji Splićanin mogao sebi priuštiti. Jedini trag vezan uz ovog člana obitelji pronašli smo u obiteljskom rodoslovlju, a riječ je o Anti Viti Kaliterni, rođenom 1829. godine u Velome Varošu, sinu Ivana i Mande r. Spudičević-Tomić, a koji je imao brata Tomu Fabjana i sestru Jelu.
 
PRENOSIMO Slobodna Dalmacija PIŠU Zoran Šagolj, Damir Šarac FOTO privatni album, arhiva Hanza Media