U Hrvatskoj postoji ukupno 30 kontrolora. Podjednako ih je muških i ženskih. Nikada se ne smije dogoditi da sportašicu testira muškarac - piše Damir Mrvec, novinar VL.
 
Hrvatski zavod za toksikologiju i antidoping (HZTA) godišnje provede oko 600 kontrola hrvatskih sportaša. Svake godine izabere se između 60 i 80 sportaša koji su određeni za testiranje. Jasno, svi oni znaju koja su pravila kontrole i što im je činiti kada kontrolor dođe na vrata.
 
Muškarci ne kontroliraju žene
 
– Imam na mobitelu aplikaciju u kojoj mogu mijenjati svoje vrijeme koje sam odredila za kontrolu. Mijenjam samo u slučaju da sam na putu. S obzirom na to da često putujem između Osijeka, Zagreba i Pirovca, nerijetko mijenjam mjesto boravka. Uglavnom, vrijeme kada me se može testirati na kućnoj adresi je od 8 do 9 ujutro – počela je svoju priču Marija Vrajić, sudionica olimpijskog maratona u Riju.
 
U Hrvatskoj postoji ukupno 30 kontrolora. Podjednako ih je muških i ženskih. Nikada se ne smije dogoditi da sportašicu testira muškarac.
 
– Jasno mi je i zašto. Jer, kada dođe kontrola, morate obaviti nuždu pred tom osobom. Imala sam nedavno slučaj da sam bila testirana. Krenula sam na jutarnji trening i u pet do osam sjetila sam se da bih trebala biti doma u osam. Kao da sam imala osjećaj da će taj dan doći kontrolorka. Rekla sam sebi: idem otrčati pokraj kuće pa, ako ne bude nikoga, nastavljam s treningom. No ispred stana čekala je gospođa s metalnim kovčegom. Sve je bilo jasno. Nije prodavala kozmetiku. Malo mi je bilo neugodno vršiti nuždu pred njom, ali bila je tako draga i opuštena pa na kraju nije bilo problema – istaknula je Marija.
 
U godinu dana sportaš smije samo dvaput ne biti kod kuće u vrijeme koje je odredio za kontrole. Ako ga nema ni treći put, a nije promijenio na aplikaciji mjesto boravka, slijedi suspenzija. Zato nije ni čudo što se Matea Matošević, još jedna hrvatska maratonka, u ranim jutarnjim satima morala od dečka, koji stanuje u
 
Odri, požuriti u Zagreb jer je baš to jutro došla kontrolorka.
 
– Moje vrijeme za testiranje je svaki dan od 6 do 7 sati. Noć prije nego što će doći kontrolorka provela sam kod dečka. Srećom mi je mama javila da je došla kontrolorka pa sam brzo morala doma. Moram zahvaliti kontrolorki koja je bila strpljiva i ostala malo izvan vremena za koje je određeno testiranje. Baš mi je na putu do stana bila sila na toalet pa sam trpjela dok nisam došla. Ne, nije me se sram skinuti se ispred kontrolorke. Nekako je i najpoštenije da sportaš sve sam odradi pred kontrolom jer tako ne postoji nikakva šansa da se nešto mulja – istaknula je Matea.
 
Ivana: Skidajte se do kraja...
 
Kada sportaš preda uzorak, onda još potpiše i izvještaj pa ne postoji nikakva sumnja da može doći do zamjene urina.
 
Ivana Španović, najbolja srpska atletičarka, prijavila je kao mjesto gdje joj može doći kontrola svoj fitness centar u Novom Sadu.
 
– Taman sam se relaksirala na stojećem biciklu kada je došla kontrolorka. Odmah sam popila bocu vode. Kontrolorka je bila cijelo vrijeme uz mene. Kada sam vršila nuždu, morala sam spustiti donji dio trenirke do koljena i podići majicu do grudi kako bi ona imala uvid u središnji dio mog tijela. Bilo je kao u onom filmu “Skidajte se do kraja” – kazala je Ivana.
 
Vaterpolist Nikša Dobud kažnjen je četverogodišnjom suspenzijom jer u vrijeme koje je prijavio i treći put nije bio tamo.
 
– Nakon utakmice Svjetske lige u Budvi između Crne Gore i Hrvatske bio sam testiran i dao sam uzorak. Nekoliko sati kasnije došla je i druga kontrola i nije me našla. Zbog svega toga došlo je do provizorne suspenzije i nesporazuma – pravdao se Dobud.
 
Jedna od najboljih anegdota vezanih za doping-kontrolu datira s jednog Europskog prvenstva u plivanju kada su bile testirane plivačice Istočne Njemačke. Na pitanje kontrolora treneru zašto sve plivačice imaju tako dubok glas on je odgovorio:
 
– Pa nisu ovamo došle zbog pjevanja...
 
 PRENOSIMO Večernji list PIŠE Damir Mrvec FOTO Davor Puklavec/Pixell