Hrvatska ima novog nogometnog prvaka, četvrtog u povijesti svoje lige nakon Hajduka, Dinama i Zagreba – piše Mladen Miletić, novinar VL
 
Kraj, kraj, kraj, gotovo! Devetnaest godina nakon prvog velikog pokušaja otkako je Prve HNL, a 71 godinu otkako je osnovan, Nogometni klub Rijeka postao je prvak države! 
 
Nakon jedanaest godina titula više ne stanuje u Maksimiru, njen novi dom je Rujevica. Mala, slatka Rujevica, taj bonbončić od stadiona koji je zamijenio kultnu Kantridu za kojom se pati, ali koju je nagrizao zub vremena. Ovo je novo vrijeme koje pripada velikoj momčadi Matjaža Keka.   
 
Hoće li Rijeka biti prvak?
 
- Ne znam! Bio sam na onoj utakmici 1999. i tad sam se zakleo da više ne idem na stadion – dočekao nas je na benzinskoj postaji na Cerniku blagajnik. 
 
– Ako danas ne postanu prvaci, ligu treba ukinuti! 
 
Eto takva su bila otprilike razmišljanja kibica uoči spektakla, a samo je 5961 fan Rijeke imao tu sreću svjedočiti povijesnom trenutku koji se najavio već nakon petnaest minuta kad je Mario Gavranović, neumorni Rijekin napadač po drugi put zatresao mrežu Mladena Matkovića. Tri tankera „sunčala“ su se u Kvarnerskom zaljevu u trenutku kad je slovenski džoker Roman Bezjak smjestio treću gajbu za veliku feštu već na poluvremenu. 
 
Zbog Bezjaka, Keka i pomalo Črnica potegla je na Kvarner rijeka slovenskih novinara koji su se samo smješkali, zadovoljni što ligu europske nogometne sile osvajaju njihovi dečki. Uživali su u festivalu s pogledom na more i tek bi tu i tamo bacili pogled na rezultat utakmice Rogaška Olimpija
 
Kolega novinar već je na poluvremenu imao napisanu rečenicu: „Nič več niso Slovenci smučarji, nič več ni Dinamo premočan na Hrvaškem! Za oboje pa je kriv en človek – Matjaž Kek!“. Je li tome potreban prijevod? 
 
Nakon 45 minuta ništa više nije moglo prekinuti pjesmu na riječkoj ljepotici, orilo se „nigdje nema takvoga grada do Rijeke naše“. Armada je istrčala s transparentom„ Valovi što nose naše snove napokon Kvarnerom plove“, skakalo se uz „tko ne skače dinamovac“ i „šampioni, šampioni“. 
 
Marko Vešović koji je imao tu nesreću da ne može igrati u utakmici za titulu, ali je triput pretrčao Jadransko more za nju ove sezone, grlio se i slikao s navijačima na poluvremenu ispred ulaza u vip-box dok je u pozadini grmilo „volim te Rijeko“ i „Rijeka je najbolja od svega“. 
 
Do suza je ganut bio Marijan Jantoljak, prvi Rijekin u HNL-u. 
 
- Eto, neka sam i to doživio, uspjeh za sve generacije koje su živjele za naš klub. Konačno smo prvaci! Od 1960. sam godine ovdje kao igrač i trener, još uvijek radim. 
 
Kažu da se i danas znate baciti na treningu? 
 
- Vodim mlade golmane, pionire, predsjednik me zamolio da pomognem. 
 
Kek je ostvario vaše snove? 
 
- Izuzetan trener, vodio je brigu baš o svakom detalju, ovo je njegov veliki trijumf. 
 
Došao je i Admir Hasančić, čovjek koji je 1999. u onoj kobnoj utakmici s Osijekom doveo Rijeku na prag snova koji su ostvareni tek osamnaest godina poslije. 
 
- Sad gledamo i ono što smo mi mogli napraviti. Dočekali smo ono što smo zaslužili tada, a znamo na koji nam je način oduzeto. Rijeka ima dobru upravu, stručnjaka, momčad, navijače. Nismo više na Kantridi, ali strast je ostala – rekao je Hasančić koji danas vodi kadete Sarajeve u borbi za naslov prvaka BiH. 
 
U 71. minuti kad je Kek odlučio Andrijaševića zamijeniti kapetanom Malešom, Rujevica se zatresla od povika „Franko, Franko“. Nije nastavio svoju nisku golova, ali njegovoj sreći nije bilo kraj kad je minutu kasnije Dario Župarić zabio za mirnih 4:0. 
 
Čekao se kraj da se rijeka sreće i snova prelije s tribina na teren. Negdje tamo na istoku guštao je Prlja, pjevač kultne grupe Let 3 čiji je hit „Riječke pi...“ nasmijao i oduševio rock-poklonike na našem govornom području. 
 
Riječki najbolji su dečki, da parafraziramo letovce, ove su sezone imali muda do poda. Tekla je povijesna utakmica prema sretnome kraju, Rujevica se njihala u transu, a jedan je čovjek hladno kao veliki vojskovođa komandirao pobjedničkom armadom. 
 
Matjaž Kek poveo je Rijeku prema nebesima, umjesto tamburaša Skadarlije zaslužio je Belanove stihove: „Rijeka snova, vrelo nade, vrtlog čežnja život moj... Našao sam sve na ovoj obali!“. 
 
Rijeka: Prskalo - Ristovski, Župarić, Elez, Žuta - Mišić, Bradarić - Gorgon, Andrijašević, Bezjak - Gavranović. 
Cibalia: Matković, Brekalo, Markić, Muženjak, Pervan, Glavica, Tipurić, Mijoković, Žderić, P. Mišić, Rubić
 
PRENOSIMO Večernji list PIŠE Mladen Miletić FOTO Igor Kralj/Pixell