Trebaju li sportski novinari štititi Janicu Kostelić, sportašicu? Apsolutno da. Trebaju li sportski novinari štititi Janicu Kostelić, političarku? Zapravo ne - piše Jura Ozmec.
 
Janica Kostelić najuspješnija je i najbolja hrvatska sportašica, nema uopće spora. Na svakom koraku njezine uspjehe i njezinu karijeru treba promovirati, ali i zaštititi. No, u jednom dijelu svojega života Janica Kostelić, sportašica, postala je Janica Kostelić, političarka. Znam, neki će odmah reći da ne možemo raspoloviti Janicu Kostelić i govoriti„ danas je sportašica, sutra političarka...“. Slažem se, no na trajektu prema Braču je bila političarka. Ona je po službenom nalogu Središnjeg državnog ureda za sport i na njihov trošak putovala službeno na teniski turnir u Bolu. Dakle, nije išla kao sportašica, bez obzira što se i meni osobno te dvije funkcije jednostavno ne mogu podijeliti u glavi. Ali je tako. Tako je otkad politika u svoje redove uzima sportaše, baš zato da javnost ne bi napadala nekakvu politiku stranke, odnosno da njihovu sportsku karijeru gurne u prvi plan i na taj način se političari „sakriju“ iza bogatih i uspješnih sportskih karijera svojih saborskih kolega. Pa su nam u Saboru, više poput fikusa nego istinski, sjedili Mirko Filipović, Biserka Perman, Perica Bukić, Lino Červar itd... Zbog čega, zbog njihove velike povezanosti s problemima Hrvatske, primjerice zaštitom ribolovnog pojasa na Jadranu? Dajte najte.... Pa nije Plenković bez veze birao i inzistirao na Janici. No, njezina reakcija na tom istom trajektu na kojem su ju vrijeđali pokazuje da je doista velika, da postaje diplomata, da jest političarka. Naime, iskreno, da sam kojim slučajem bio tamo, baš zbog svoje podijeljenosti i dubokog štovanja prema sportskome djelu Janice Kostelić nisam siguran da se ne bih išao potući s magarcima neodgojenima (dobro, vjerojatno bi me prebili, pljunuli i bacili u more, ali...). Ona je hrabro izdržala. Doduše, da je izašla iz auta, tko zna, možda bi banda neodgojena i nju bacila u more?
 
Ali, koji se to dio mozga treba odlomiti u glavi primitivca da počne vrijeđati tako gnjusno, i još k tome ženu? Javnost ima puno pravo o politici i političarima javno iznositi svoje stavove. No, ne lezi vraže. Mi smo u Hrvatskoj, a u Hrvatskoj su nas u zadnjih 20-ak godina naučili da svoje stavove smijemo i trebamo iznositi psovkama, prijetnjom oružjem ili čak uporabom istoga i udarcima šakom ili bejzbol palicom u glavu. To su nas naučili baš ti isti političari, kojima je važnije koliko je partizana bilo 1945., nego koliko je nazaposlenih u Republici Hrvatskoj danas. To su nas naučili oni koji smatraju da su svojim sudjelovanjem u Domovinskom ratu zaslužili ista, pa i veća prava od onih koja su oni partizani iz 1945. sebi uzimali tada. I tako smo odgojili mulce na trajektu. Oni smatraju da je to normalno, da tako treba biti. Pa svako malo im nekakav njihov uzor, koji ništa ne radi, a sam ima penziju veću od cijelog doma umirovljenika zajedno, to potvrđuje.  I još nosi pištolj, a policajci ga zaobilaze u širokom luku, jer ga neki politički gnom ili cijeli sustav negdje štiti. Isto tako njima, na istom tom otoku,  je normalno udariti čovjeka šakom u glavu, a sudac kretena pusti iz pritvora? Drugi dan sudac zbog vikanja prostota spremi mulariju u zatvor? Pa mi smo stvarno banana država. Da ne pričam da su u Supetru u terminu utakmice Island – Hrvatska svi kafići ugasili taj prijenos?! Bojkot? Bolesno.
 
Što je u svemu tome obaveza novinara, pa i po zakonu? Preispitivati ponašanje javnih osoba, političara, koji kroje sudbinu zemlje. Zadatak je sportskih novinara pratiti što radi Središnji državni ured za sport i njegova čelnica i u ime javnosti reagirati ako misle da nešto ne valja. Ili valja, naravno. Zadatak je sportskih novinara cijeniti Janičine sportske uspjehe ali i kuditi političke i organizacijske neuspjehe. Npr. treba biti sumnjičav prema činjenici da iz SDUŠ nikako ne dolaze informacije o radu dviju vrlo važnih radnih skupina u kojima se kroji budućnost hrvatskoga sporta. Teško mi je povjerovati da su novinari osobe koje o tome ne trebaju znati prije nego, citiram: „SDUŠ ne bude imao gotove rezultate“. Molim? Pa zar ne bi baš novinari, kao produžena ruka javnosti trebali aktivno raditi i pratiti što se u radnim skupinama događa? I tražiti manjkavosti, osim ako se nešto skriva.
 
Za kraj – gade mi se svi koji primitivno vrijeđaju, pa potom fizički napadaju one koji ne misle isto. No, javnost, kad su političari u pitanju, na to ima pravo. Na drugo mišljenje, ne na primitivnost. Druga je stvar što smo se odjednom osjetili loše jer su napali Janicu. I zato institucije trebaju reagirati kako jesu, priopćenjima, ali barem bi sudovi morali procjenjivati bolje. Jer, sad nam je svima jasno: na Braču čovjeka smijete udariti, ali nemojte ništa protiv njega izvikivati? I, hm, samo na Braču.....?
 
FOTO Ivo Čagalj/Borna Filić/Pixell