Sinergija politike i HNS-a traje već 25 godina. Svi zakoni i sva pravila podređena su tim elitama kako bi mogle vladati – piše Igor Flak, urednik sportske rubrike VL.
 
Joško Jeličić, nekoć talentiran i dobar nogometaš, pamtimo ga i kao dobrog prijatelja sa Zoranom Mamićem, dvije navijačke skupine, Bad Blue Boys i Torcida, Zvonimir Boban sa sasvim pristojne distance, ponekad neki sociolog, politolog i nekoliko novinara pokušali su ukazati na to što se dogodilo hrvatskom nogometu.
 
Bio je tu i Dario Šimić i modra četvorka u oporbi, ali sve te lagano ispaljene strelice odbile su se od HNS-ovih tvrdih zidina. 
 
Šuker pristao biti sluga 
 
Je li u nogometu uopće bila moguća oporba koja bi se suprotstavila eliti koja vlada? Ta HNS-ova utvrda zidana je 25 godina, a od prvog dana imala je velikog pokrovitelja u najdugovječnijoj i po broju mandata najuspješnijoj političkoj opciji. Iz nje su regrutirani svi budući nogometni delegati, koji su omogućili ljudima poput današnjeg nogometnog Borgije da godinama vladaju. 
 
A on je u trenutku kada je kopnjela moć, snaga i energija Vlatka Markovića, pronašao legendarnog centarfora, koji je u svjetskim nogometnim razmjerima bio veliko ime. Dobro za imidž. Današnji predsjednik HNS-a u karijeri je, često u kaznenom prostoru, savršenim rješenjima dolazio do pogodaka i pobjeda. 
 
Tada je mislio samo svojom glavom. No, kao takav ne bi odgovarao gazdi. Za poziciju, fotelju, sve beneficije koje idu uz funkciju, predsjednik je odlučio pobjeći iz Hrvatske, uglavnom živjeti u Las Vegasu i drugim prestižnim destinacijama zemaljske kugle, dok bi stvarni vladar saveza mogao raditi što ga je volja.
 
I sve je to klapalo do 2015. godine, dok se u igru nije “umiješao” USKOK. Od tada pa do danas puno je toga otkriveno, pa i kako se živi u toj HNS-ovoj utvrdi. 
 
No, nije to bila volja politike, niti pravosuđa, nije to nikakav montirani politički proces kakvim ga okrivljenik želi prikazati, već slučaj koji je otkriven u inozemstvu. Praćen je trag novca i pokrenuta je istraga u najvećoj sportskoj aferi otkad imamo samostalnu državu. 
 
Dvije godine su prošle, ništa se još po pitanju slučaja i istrage nije dogodilo, a Borgia slobodno šeta i napada sve svoje oponente. I ne postoji niti volja niti snaga koja bi se usprotivila njegovoj samovolji, osim dijela puka. Pa se tako vladar našeg nogometa doveo u takvu situaciju da ne može više slobodno prošetati u Dalmaciji s kojom je u petak otvorio još jednu novu frontu. 
 
Udrugu “Naš Hajduk”, koja pokušava, vidjet ćemo koliko je to dobro ili ne, nešto učiniti sa slavnim splitskim klubom koji je sam kriv što je nestao pod gazdinim kopitima, usporedio je s Cosa nostrom. I definitivno doživotno postao njihovim neprijateljem.
 
Produbio je u nogometnom smislu tu netrpeljivost sjevera i juga, pa su tako ondje “stradali” svi koji su imali bilo kakve veze s njim, a sada se kao kolateralna žrtva našla i Janica Kostelić. No, da demistificiramo i njezinu ulogu: to što je skupština HNS-a odlučila da se uskladi i počne raditi po pravilima Zakona o sportu neće ništa promijeniti u samom radu saveza. 
 
Jer nisu presudni svi ti popisi, već ljudi koji ih trebaju provoditi. A cijela nogometna organizacija, ljudi koji čine skupštinu koja o svemu odlučuje, samo su poslušnici koji će se za vlastite privilegije lako prodati. 
 
Važan osječki slučaj 
 
Jer da su sve te puste sportske inspekcije radile svoj posao svih ovih godina, da su željeli vidjeti što se sve ovdje događalo, na koji način se u nogometu radilo, po kakvim propisima i po čijim pravilima, svakako bi situacija danas bila bitno drukčijom. 
 
No, zasad i pravno jedina nogometna Cosa nostra je, čini se, na suđenju u Osijeku.
 
I baš je ondje taj cijeli slučaj postao naša stvar. Država i cjelokupno društvo sada su na jednom velikom testu. Vidjet ćemo rasplet tog osječkog suđenja i cijelog tog slučaja, dok se to ne završi, u našem se nogometu apsolutno neće ništa promijeniti. Jer čovjek kojemu se sudi godinama je imao apsolutnu kontrolu u i nad HNS-om u svim njegovim strukturama. Ondje su duboko ukorijenjeni ljudi koji ga slušaju i prate. 
 
– Želio sam ući u hrvatski nogomet, mogao sam dobiti i funkciju koju sam želio. Ali, ne bih opstao sa svojim idejama ni par mjeseci. Jednostavno bi me pojeli – rekao nam je jednom kapetan vatrenih iz 1998. i otkrio da oporba bez države ne bi uspjela!
 
 PRENOSIMO Večernji list PIŠE Igor Flak FOTO Igor Kralj/Pixell