Četiri godine, četiri mjeseca i četiri dana trajao je prvi ugovor HNK Rijeke i Matjaža Keka. Sad je produžen do 2020. s opcijom nastavka na još dvije sezone. Kek skoro pa zauvijek. Stvara se simbioza nalik onoj koja spaja Arsenal i Arsenea Wengera. S mnogo većim uspjesima, prispodobivim ovdašnjim uvjetima – piše Branko Stipković, novinar portala Prva HNL.
 
Prvenstvo, dva Hrvatska kupa i Superkup osvojila je preporođena Kekova momčad. Podsjećamo da je Rijeka u sezoni 2011./2012. zauzela tek 12. mjesto među 16 prvoligaša. Stabilizacija je bila strelovita. Naravno da učincima treba dodati tri - doduše nepostojeće - titule viceprvaka i dva sudjelovanja u natjecanju po skupinama Europske lige. Dakako da slovenski mag uživa fantastičnu potporu klupske oligarhije predvođene predsjednikom Damirom Miškovićem, dopredsjednikom Deanom Šćulcem, direktorom Vladom Čoharom, sportskim šefom Srećkom Juričićem i njegovim zamjenikom Ivanom Manceom, no uradak i učinak na igralištu ponajprije su njegova te iskaznica njegovih suradnika, koje je birao i kojima vjeruje. Mišković je stvorio klub, Kek je stvorio tim sa svime što taj pojam podrazumijeva, napose igrom i rezultatima.
 
Ta igra posebna je priča. I najveći majstori strategije utrkuju se pohvalama na konto mariborskog eksperta. Rabeći pritom ključne atribute: organiziranost, discipliniranost, kompaktnost, rastrčanost, agresivnost, efikasnost. Sve ono što se veže za suvremeni nogomet s nizom elemenata originalnog modernizma; specifičnog barem za naše okolnosti.
 
Logično je da igra najviše ovisi o igračima. Zanimljivo je kako se oni pronalaze, i snalaze. Za ilustraciju ćemo se poslužiti paralelom otprije 22 godine, kad su na čelu Vatrenih bili izbornik Miroslav Blažević i direktor Tomislav Ivić. Dvojac koji je obilježio hrvatsku nogometnu povijest. I koji se burno razišao nošen posve različitom koncepcijom: „Zmaj od Bosne“ zagovarao je i primjenjivao doktrinu da se igra stvara sukladno specifičnostima igrača dočim je „Mali Napoleon“ smatrao da se igrači, takvi kakvi jesu, moraju ukalupiti u predviđenu/zamišljenu igru. Sukob je završio Ivićevom demisijom.
 
Što čine sjajni Kek i akteri iz gotovo savršenog logističkog ešalona? Nešto treće, nešto između, logično i zaista plodonosno: opredijele se za igru pa onda traže i nalaze dostojne protagoniste! Pritom je, naravno, trenerova uloga najvažnija. Jer on je autor. Kreator. Konstruktor. On je mozak cijele operacije.
 
Za pomake, poglavito takve kakvima se ponose Kantrida pa Rujevica, nužno je vrijeme. Mišković, poslovni boss interkontinentalnog formata, nije gazdi svlačionice postavljao ultimatume niti sapunao dasku. Kad mu ga je iskusno-lucidni Juričić preporučio i kad se uvjerio da doista ima posla sa stručnjakom i čovjekom koji zaslužuje povjerenje, otvorena je ta dionice od četiri godine, četiri mjeseca i četiri dana sa svim plusevima koje je iznjedrila.
 
Slikovita je usporedba s drugim članovima profesionalnog razreda u aktualnom razdoblju, pogledajte imena koja su oni rotirali duže ili kraće:
 
Dinamo -  Krunoslav Jurčić, Damir Krznar, Branko Ivanković, Zoran Mamić, Zlatko Kranjčar, Željko Sopić, Ivajlo Petev;
 
Hajduk – Mišo Krstičević, Igor Tudor, Stanko Poklepović, Hari Vukas, Damir Burić, Marijan Pušnik, Joan Carrillo;
 
Osijek – Stanko Mršić, Miroslav Žitnjak, Tomislav Steinbrückner, Davor Rupnik, Ivica Kulešević, Tomislav Rukavina, Ivo Šušak, Dražen Besek, Zoran Zekić;
 
Lokomotiva – Tomislav Ivković, Marko Pinčić, Ante Čačić, Sreten Ćuk, Valentin Barišić, Mario Tokić, Tomislav Ivković, Mario Tokić;
 
Istra 1961 – Igor Pamić, Robert Rubčić, Andrej Panadić, Alen Šušnić, Goran Tomić, Darko Raić-Sudar, Marijo Tot, Darko Raić-Sudar;
 
Slaven Belupo – Roy Ferenčina, Roman Sović, Ivan Katalinić, Mladen Frančić, Elvis Scoria, Ante Čačić, Željko Kopić;
 
Inter Zaprešić – Borimir Perković, Rajko Magić, Damir Mužek, Samir Toplak;
 
Cibalia – Miroslav Bojko, Damir Petravić, Stanko Mršić, Zoran Tomić, Siniša Sesar, Bruno Buhač, Damir Milinović, Miroslav Bojko, Stanko Mršić, Siniša Sesar, Peter Pacult, Mladen Bartolović;
 
Split – Zoran Vulić, Goran Sablić, Stanko Mršić, Ivan Matić, Zoran Vulić, Goran Sablić, Vjekoslav Lokica, Bruno Akrapović.
 
A i Splitova alternacija, Rudeš, prvoligašku je premijeru obilježila izmjenom prije 1. kola jer otišao je Igor Bišćan, došao pak Inaki Alonso.
 
Uostalom, evo tko je sve bio za kormilom Rijeke u vremenski jednakom mandatu koji je prethodio Kekovom – Robert Rubčić, Zoran Vulić, Nenad Gračan, Elvis Scoria, Alen Horvat, Ivo Ištuk, Dragan Skočić, Mladen Ivančić, Elvis Scoria.
 
Jasno da nije odlučujuća nestalnost kao jedina stalnost. Niti stalnost kao protuteža nestalnosti. U dotičnom primjeru presuđuje višestruka sposobnost. Trenerova pogotovo. Zbog toga ćemo efektnoj naslovnici jedne tiskovine glede famozne granične arbitraže „Izgubili smo Piranski zaljev, dobili Joška Jorasa“ dodati „Sva sreća da nam nisu uzeli Matjaža Keka“!
 
 PRENOSIMO portal Prva HNL www.prvahnl.hr PIŠE Branko Stipković FOTO arhiva HNS