Univerzijada prije 30 godina (8. srpanj 1987. - 8. srpanj 2017.) bio je trenutak kada je Zagreb postao velegrad, kazao je Mirko Novosel – piše Miroslav Edvin Habek, novinar HINA-e
 
Novosel je bio prvi operativac tog najvećeg sportskog natjecanja u Zagrebu i Hrvatskoj održanog od 8. do 19. srpnja 1987. U razgovoru za Hinu istaknuo je da ga je tada najviše razveselio entuzijazam svih Zagrepčana u prihvaćanju tog projekta.
 
Najtrofejniji hrvatski košarkaški trener i glavni tajnik Univerzijade 1987. u razgovoru za Hinu je otkrio i niz nepoznatih detalja – trikova kojim su se on i istaknuti Zagrepčani poslužili kako bi najveći hrvatski grad dobio Univerzijadu, način na koji je izabrana maskota Zagi, ali i kako su onemogućeni protivnici izgradnje brojnih sportskih objekata i temeljite rekonstrukcije grada, uključivši i obnovu gradskog središta posebno – Trga bana Josipa Jelačića, tadašnjeg Trga Republike.
 
- Cijela priča oko Univerzijade počela je još 1982. Osim što sam bio trener Cibone, bio sam i na godinu dana izabran za predsjednika SOFK-e (Saveza organizacija fizičke kulture) grada Zagreba. Mi smo na jednom od sastanaka zaključili da bi bilo dobro ići na organizaciju Univerzijade koja je po svom obimu bila odmah iza Olimpijskih igara - istaknuo je Novosel dodajući kako je to tada bilo veliko svjetsko natjecanje i uvertira za Olimpijske igre na koje su velike sile slale na probu svoje buduće olimpijske šampione.
 
U 'izvidnici' što sve treba učiniti za kandidaturu za domaćina, Novosel je s tadašnjim tajnikom SOFK-e Zagreba Marijanom Malovićem otišao u Bruxelles, u sjedište Međunarodnog sveučilišnog sportskog saveza (FISU).
 
- Imali smo dosta tešku situaciju jer je Jugoslavija tada bila pod tihim sankcijama FISU-a jer je u Beogradu 1974. trebala biti Univerzijada koja je u posljednji trenutak otkazana. No, na tom sastanku u Bruxellesu glavni tajnik FISU-a Roch Campana sugerirao nam je da ipak pokušamo te da dođemo na njihovu prvu sljedeću sjednicu krajem 1982. u Rim. Taj sastanak je bio vrlo uspješan - prisjetio se Novosel otkrivajući i prvu tajnu u lobiranju, nakon kojeg je Zagreb dobio Univerzijadu u konkurenciji mnogo većih i uspješnijih gradova.
 
Lobiranje za domaćinstvo
 
Naime, početni trik se sada čini jednostavnim – zagrebačka delegacija uspjela je impresionirati gospodu iz FISU-a svojom rezidencijom. Kako Novosel ističe, u to vrijeme jugoslavenski ambasador u Rimu bio je jedan slovenski dužnosnik kojem je tadašnji 'prvi milicajac Jugoslavije' - savezni sekretar unutarnjih poslova Stane Dolanc, s kojim je Novosel bio u dobrim odnosima, naredio da im mora dati svoju rezidenciju na raspolaganje. A bila je to jedna od najljepših rezidencija u Rimu koju je, kako Novosel ističe, Mussolini svojedobno poklonio Paveliću, da bi je 1945. otkupio maršal Tito.
 
- Te večeri organizirali smo prijem na kojem smo pustili i film o Zagrebu i impresionirali sugovornike. Tada je i počela naša akcija lobiranja za domaćinstvo Univerzijade u vrlo jakoj konkurenciji Indianapolisa, Brisbanea i New Delhija - ističe Novosel dodajući da su tada započeli 'fine' pripreme i obradu bitnih ljudi za dobivanje domaćinstva.
 
Novosel kaže da su napravili analizu svih ljudi koji donese odluke u FISU, njih dvadesetak, s posebnim naglaskom na njihove sklonosti, na način kako razmišljaju i zaključno – na koji način na koga mogu utjecati. 
 
- Imali smo sreće što je košarka bila jako utjecajna u studentskom sportu - kaže Novosel dodajući da je tako mogao iskoristi neke svoje kontakte i njihov veliki utjecaj. Tako Novosel navodi da je glavni savjetnik predsjednika FISU-a Jesús Hermida bio dobar prijatelj njegovog velikog košarkaškog prijatelja Španjolca Antonija Diaza Miguela, a utjecajni Amerikanac Nick Rodis bio je, pak, prijatelj njegovog velikog prijatelja Davida Gavitta, koji je svoje sunarodnjake iz Indianapolisa uvjerio da im je bolje ići na organizaciju Panameričkih igara 1987. nego Univerzijade.
 
Novosel uz smijeh priča da je na taj način najjači kandidat i opasni konkurent Zagrebu sam izašao iz konkurencije.
 
Na sličan način riješili su se i australskog Brisbanea.
 
Zagrebačka delegacija s Australcima se susrela 1983. u kanadskom Edmontonu koji je bio organizator tadašnje Univerzijade. Po Novoselovim riječima, moćna delegacija Brisbanea u Edmonton je došla s čak 25 ljudi, na čelu s australskim ministrom sporta i s propagandnim materijalom koji je uključivao i torbe s već otisnutim napisom 'Sunshine Brisbane Universiade 1987.'. No, kako se kasnije ispostavilo, Australci su bili pomalo naivni u svojoj samouvjerenosti.
 
'Obrada' ključnog čovjeka
 
- Kada mi se sekretar njihove delegacije požalio da ne znaju što da rade ta četiri dana do početka te Univerzijade, predložio sam da odu do Calgaryja, domaćina Zimskih olimpijskih igara 1988. I oni su to doista i učinili, otišli i ostavili nama slobodan teren i čak tri dana za obrađivanje bitnih ljudi kod glasovanja za domaćina iduće Univerzijade. Kod svakoga smo našli slabu točku. Zaključno, do donošenja odluke u Veneciji 1984. kome ide Univerzijada 1987. od 21 člana FISU-a koji su odlučivali imali smo podršku njih 14. No, najvažnija je bila 'obrada' ključnog čovjeka – Prima Nebiola, tadašnjeg predsjednika FISU-a.
 
- Nebiolo je bio sjajan dužnosnik, no prvo smo si postavili pitanje za što on ima afinitet. Uoči ključnog sastanka bilo nam je došapnuto da on jako voli počasti. Rekao sam: Ako se radi o počastima tu smo majstori, ako se radi o novcima - tu nas nema nigdje - kazao je Novosel.
 
- Uoči ključne večeri u Veneciji prišao nam je Nebiolov tajnik prišapnuvši nam kako je "Nebiolo za Zagreb, ali ako bi mu dali titulu počasnog doktora onda je odluka za domaćinstvo Zagreb stopostotno riješena - prisjetio se Novosel priznajući da su se tada pojavili problemi. Naglasio je da je tadašnja procedura na zagrebačkom Sveučilištu nalagala da takvo što jedan fakultet mora predložiti, a moraju se naći još dva koji će to podržati. Novosel je tada 'imao' dva spremna fakulteta, no zapelo je s DIF-om (Državni institut fiskulture) koji je trebao sve predložiti. I to se otezalo i oduljilo u samom Zagrebu, a kao alternativno rješenje ponudilo se rješenje sa savezne državne razine – mogućnost davanja najvišeg jugoslavenskog državnog priznanja Nebiolu. No, uslijedio je šok. Zagrebačkoj delegaciji bilo je rečeno da Nebiola to ne zanima jer već ima priznanja od američkog i sovjetskog predsjednika Cartera i Brežnjeva. Po Novoselovim riječima, taj problem u posljednji je trenutak riješen tako da je tadašnja dekanica fakulteta koja se tome protivila poslana na službeni put te je uz pomoć njezina zamjenika provedena odluka o dodjeljivanju počasnog doktorata Nebiolu.
 
- Da se nije to dogodilo, ja bih bio gotov. Morao bih ići u emigraciju - kazao je Novosel dodajući kako je Nebiolo zauzvrat tada Zagrebu 'dao' toliko željenu Univerzijadu. No, tu su prestali međunarodni, a počeli domaći problemi.
 
- U sklopu priprema za održavanje već dobivene Univerzijade trebali smo napraviti dosje za Bruxelles u kojem je trebala biti suglasnost jugoslavenske vlade da će svima biti slobodan ulaz u Jugoslaviju. Trebalo je doći do tog papira. No, i tu sam opet imao sreću – Stanu Dolanca. Naime, on je u vrijeme Tita kao drugi čovjek Jugoslavije bio i košarkaški funkcionar, ali i moj prijatelj. Otišao sam u njegovu Ljubljanu i na oproštajnu utakmicu Vinka Jelovca doveo 'svoju' Cibonu protiv Olimpije. Ukazao sam mu na 'svoj' problem i zatražio pomoć. Dolanc je rekao: Nema problema: Bum ti ja to zrihtal. I stvarno, nakon dva mjeseca taj nam je papir iz Beograda stigao. Tek tada su mogle početi zagrebačke pripreme za Univerzijadu zahvaljujući kojoj smo obnovili grad - ističe Novosel. Pritom podsjeća na neke od najvažnijih ostvarenih projekata – gradnju zimskog bazena i tri vanjska bazena, temeljito uređenje Jarunskog jezera kao središta sportova na vodi, devet novih košarkaških dvorana, dvije dvorane na fakultetima, uređenje tadašnjeg Trga republike i više od 220 fasada u gradskom središtu, obnove studentskih domova, izgradnju novog autobusnog kolodvora, produljenje postojećih i uvođenja nove tramvajske pruge do Jaruna...
 
Posebno je, kaže, ponosan na gradnju jedinog sportskog objekta koji se nije gradio novcem Univerzijade – Ciboninog tornja i košarkaške dvorane. No, i tu se pojavio problem s upornim zagrebačkim inspektorom.
 
- Nije ni to išlo glatko jer je tada u Zagrebu glavni građevinski inspektor bio izvjesni Kukolj, čovjek koji je prije toga i tenisačici Mimi Jaušovec srušio teniske terene. Nama je pak poništio dozvolu za izgradnju Cibonina tornja, a nama je budući poslovni toranj trebao kao izvor novca za izgradnju Cibonine dvorane. No, i to se nekako riješilo. Gospodin Kukolj dobio je poziv za dugotrajnu vojnu vježbu izvan Zagreba tijekom koje su već daleko uznapredovali radovi i više ih nitko nije mogao zaustaviti - naglasio je Novosel. Osim toga, inspektor Kukolj se 'proslavio' i namjerom obustave radova na tadašnjem Trgu Republike, prvim vidljivim znakom uređenja Zagreba za predstojeću Univerzijadu.
 
 Kako je 'Y' nadvladao 'U'
 
 - Zagreb je tada imao 14 općina i koordinacijski odbor koji je trebao voditi poslove uređenja grada. No,  kako su o tome svi samo govorili, a ništa se nije događalo, mi smo jednu večer održali sastanak užeg  vodstva Univerzijade te odlučili da ćemo preuzeti i kompletan program preuređenja grada. Donijeli smo  odluku da se odmah krene u preuređenje Trga i proveli svojevrsnu 'opću mobilizaciju'. Bageri su na Trg  došli već u tri sata iza ponoći. Sljedeće jutro zove mene inspektor Kukolj i pita: Kakvu ste to svinjariju  napravili? Trg treba vratiti u prijašnje stanje. Sve ću vas dati pohapsiti. Na sve to ja sam mu samo  rekao: Reci to i Joži Vrhovcu. Naravno, drug Joža, Josip Vrhovec, bio je tada čovjek kojem se nikako  niste htjeli zamjeriti".
 
 Novosel kaže da je taj posljednji Titov ministar vanjskih poslova i tadašnji član Predsjedništva SFRJ,  bio prije svega 'Zagrepčanec' koji se prihvatio dužnosti Organizacijskog odbora Univerzijade s brižljivo skrivenom željom koju je jednom Novoselu i povjerio rekavši : "Ja sam se rodio na Novoj Vesi i htio bi nešto napraviti za ovaj naš Zagreb".
 
- I uspjeli smo, napravili smo Univerzijadu - zaključio je Novosel otkrivši i kako je Univerzijada dobila maskotu Zagija.
 
- Ideja se rodila na Tuškancu, u vrijeme posjeta Rocha Capmane, tajnika FISU-a. Kaže on da moramo imati i maskotu. Pomislih: Imamo vukove s Tuškanca za Cibonu, medvjede za hokejaše Medveščaka i u tom trenutku pred nas skoči vjeverica. E, ovo će biti naša maskota, vjeverica je prava zagrebačka životinja. No, tko je prvi predložio ime Zagi, stvarno se ne bih mogao prisjetiti - kaže Novosel pohvalivši logotip i maskotu Zagija legendarnog autora zagrebačke crtane škole Nedjeljka Dragića. S druge strane, Novosel je komentirao i urbane legende zašto je Univerzijada nosila znak Y, a ne U.
 
- Najklasičniji znak Univerzijade je čisti U. Jasno je da su tada bili problemi s U. Tada su se tražili načini da se taj U nekako nakrivi. Bilo je to takvo vrijeme, Vrhovec je tu eskivirao i napravil je kak' je napravil - zaključuje Novosel.
 
Izvor HINA Razgovarao Miroslav Edvin Habek FOTO Borna Filić/Pixell