Ana Kobilšek ima zanimljivu karijeru u streljaštvu. U 18 godina koliko se bavi streljaštvom osvojila je više od 300 medalja – piše Damir Mrvec, novinar VL.
 
 
Bila je prvakinja Hrvatske u gađanju zračnom puškom, sudionica Europskog prvenstva... No posebno treba istaknuti da je svih 18 godina ima istog trenera. 
 
– Moja sportska priča ne razlikuje se puno od brojnih sličnih. Jednog dana u osnovnu školu, u šestom razredu, došao je gospodin Hrvoje i podijelio letke na kojima je bio poziv za upis na streljaštvo. U tom trenutku mi se to činilo jako zgodnim, kao i većini mojih prijateljica. Olakšavajuća je okolnost bilo to što je naša osnovna škola Voltino imala vlastitu malu streljanu. I kako to obično biva, ja sam jedina ostala u tom sportu. Postala sam članica Zrinjevca, pa sam potom dvije sezone pucala za Končar, a zatim se ponovno vratila u Zrinjevac – počela je svoju priču Ana.
 
Sport me opuštao
 
Kao članica hrvatske juniorske reprezentacije, ima ekipnu medalju. Uz Anu su za reprezentaciju tada nastupale Tanja Perec i Sandra Vitez.
 
– Streljaštvo mi je uvijek donosilo unutarnji mir. To što možda nisam postigla neke veće rezultate u seniorskoj konkurenciji kriva je jako dobra konkurencija. Hrvatska je u gađanju zračnom puškom uvijek imala vrhunske strijelce, Snježanu Pejčić, Suzanu Cimbal, Tanju Perec, danas Valentinu Gustin. Kad malo bolje razmislim, Hrvatska je kao mala zemlja postigla čudesne rezultate na velikim streljačkim natjecanjima. Kulminacija je sigurno bila olimpijska bronca Snježane Pejčić na Olimpijskim igrama u Pekingu 2008. godine. Ući u seniorsku reprezentaciju bilo je pravo umijeće – rekla je Ana, kojoj je rekord u gađanju zračnom puškom 399 pogođenih krugova.
 
U jednom trenutku htjela je odustati od streljaštva.
 
– Da, imala sam 16 ili 17 godina i nisam htjela više ići na treninge. Razmišljala sam danima je li moguće da sam izabrala pogrešan sport za treniranje. Tu su presudnu ulogu odigrali roditelji, posebice tata, koji je rekao da nikako ne smijem odustati. I njemu moram zahvaliti što su iza mene svi ovi lijepi rezultati. Bio je ustrajan, a ja sam ga poslušala – kaže Ana Kobilšek.
 
Jeste li usporedno trenirali i gađanje iz malokalibarske puške?
 
– Jesam, ali nije to bilo za mene. Zračna puška ostala je moja prva ljubav i u toj sam disciplini postigla većinu svojih dobrih rezultata.
 
Ana radi kao zamjenica ravnatelja sportskog učilišta. Uz Borisa Balenta i Hrvoja Šašeka, autorica je knjige Psihološka znanja i alati u sportskoj praksi – Priručnik za trenere, koja je nedavno izdana. 
 
- Ideja o knjizi nastala je tijekom radionica koje smo održavali dvaput godišnje – rekla je Ana, koja je diplomirana novinarka, ali malo je radila u toj struci. 
 
- Jedno sam vrijeme radila na Plavom radiju, ali mi se to financijski nikako nije isplatilo.
 
Radionice su počele 2010. godine, a držali su ih Boris Balent, Tamara Panjkret i Hrvoje Šašek.
 
– Jednom su prilikom pozvali i mene da zainteresiranim trenerima prenesem neka svoja razmišljanja iz kuta sportaša. Trenerima se svidio moj pristup i, kako su znali poslije reći, dala sam im neku sasvim novu sliku. U početku me je bilo malo strah kako će sve to ispasti, ipak sam u tom trenutku znala samo pucati, a ne nekome držati predavanja – istaknula je Ana. 
 
Do knjige na predavanjima
 
Sportski savez grada Zagreba osigurao je neka sredstva pa je ove godine ponovno pokrenuo tu vrstu radionica. Tamare više nije bilo jer se preselila u Englesku pa su priču nastavili Boris, Hrvoje i Ana. 
 
– Imali smo ideju da sva ta predavanja sročimo u neke bilješke, ali je dr. Miro Hrženjak, voditelj razvoja Sportskog saveza grada Zagreba, želio da napišemo knjigu. On se baš jako angažirao i ovim mu putem još jednom zahvaljujem na trudu koji je uložio da knjiga ugleda svjetlo dana. Knjiga je bila završena u rekordnom roku, za sedam mjeseci. Pisali smo svi pomalo i već razmišljamo o novom naslovu 'Priručnik za sportaše' – kazala je Ana Kobilšek.
 
 PRENOSIMO Večernji list  PIŠE Damir Mrvec FOTO Večernji list/Harry How/Getty Images