hrvati s pokalom i medaljama1hrvati s pokalom i medaljama1Hrvatski sportski novinari vratili su se kući pjevajući nakon osvajanja 3. mjesta na Međunarodnom malonogometnom turniru za Nikolaj Kolev-Mičmana kup održanom u rumunjskom zimovalištu Busteniju.

Pokal, plaketa i brončane medalje, osvojene 11. srpnja, simbolike li, baš na 15. obljetnicu najvećeg uspjeha hrvatskog nogometa, bronce sa SP-a, vratili su raspoloženje u deveteročlanu momčad koju je vodio član Izvršnog odbora Hrvatskog zbora sportskih novinara Nikola Lipovac (Jutarnji list). Vratili su raspoloženje jer su se i naša i većina ostalih momčadi koje su se došle natjecati osjećale prevarenima budući da su Rumunji nakon poraza od Crnogoraca 3-4 u 1. kolu izmijenili svoju momčad, o čemu ćemo kasnije...

Čast hrvatskih sportskih pera u dresovima tvrtke Li Ning i vlastitim rezervnim kvadratičastim garniturama branili su kapetan Vedran Pavičić (Sportske novosti) i Marko Pavić (Večernji list) iz Splita, Marko Cvijanović (Novi list) i Marko Hrstić (freelancer) iz Rijeke te Zagrepčani Hrvoje Tironi (Sportske novosti), Milan Stjelja (Nova TV), Mario Glavan (Arenasport) i Dubravko Miličić (24sata). Kako je svaka ekipa imala pravo i na jednog bivšeg profesionalnog nogometaša, budući da Osječanin Dalibor Keller (Glas Slavonije), koji je branio u prijateljskom dvoboju protiv Škotske, nije mogao na 1060 km daleki put u Transilvaniju, hrvatske je novinare pojačao najtrofejniji nogometaš Dinama svih vremena, danas trener vratara dječjeg uzrasta u klubu iz Maksimira, Tomislav Butina, rizničar anegdota o mnogima, što nam je skratilo put kombijem sponzora HZSN-a Oryxa. Ipak, mogli bismo reći da smo "upoznali Europsku uniju da bismo je više voljeli", a u Restoranu Sava u Devi toliko nam se svidio omjer kvalitete i cijene da smo se u nj vratili na ručak i degustaciju vina i na putu kući...
Ponovno moramo naglasiti, na turnir je sjenu bacilo varanje domaćih, u čijem je sastavu bilo najmanje novinara, a najviše aktivnih malonogometaša, no utjeha nam je da su hrvatsku momčad, koja je zbog najviše prekršaja dobila nadimak "Combo-Team", kasniji prvaci Rumunji najteže pobijedili, a pogotke su dali nakon velikih pogrešaka i dekoncentracije nedovoljno uigranih suparnika.
Naš najbolji strijelac na turniru bio je Stjelja (5), a još su zabijali Cvijanović (2), te Pavić, Hrstić i Tironi (po 1). U raspucavanju sedmeraca protiv Bugara i Moldavaca zabijali su Cvijanović i Stjelja po dvaput, a promašivali Tironi, Pavičić i Hrstić.

Kako nije bilo nositelja u ždrijebu, što će za sljedeće turnire biti ispravljeno, jer zbog uočenih manjkavosti dogovorena je Komisija za propise, na čijem je čelu baš vođa hrvatske ekipe Nikola Lipovac, u prvoj skupini našle su se četiri jake momčadi, Hrvatska, Crna Gora, Bugarska i Rumunjska, a u drugoj su jaki bili samo kasniji finalisti Moldavci, donekle Makedonci i lokalci iz Prahovske doline, dočim su Srbi došli s ekipom starijih kolega iz Užica, pojačani s tri novinarke, koje su sve igrale i zabijale golove te kako su se u svom stilu duhovito pohvalili "ladno uzeli 8. mesto"...

Hrvatski novinari u polufinale su se plasirali zahvaljujući pomoći bugarskih kolega s kojima su se prethodnu večer u hotelskom baru i discu "pobratimili", naučivši ih sarajevski hit otprije nekoliko godina "A da me vidi babo", dostupan na YouTubeu. Bugari su protiv Crnogoraca, kojima je igrala samo pobjeda, jer su od Hrvatske izgubili 0-2, izjednačili na 3-3 u posljednjoj minuti i izbacili ih iz borbe za medalje te sebi osigurali Trofej za Fair Play. Da nisu, Hrvatska bi se u borbi od 5. do 8. mjesta sastala s natjecateljski nejakom Srbijom, no zato je s kolegicama i kolegama iz Užica i Beograda održan meč u pričanju viceva tijekom vožnje autobusom na izlet u Draculin dvorac, 45 km udaljeni Bran. Završilo je, vjerovali ili ne, neodlučeno, ponajviše zahvaljujući „profi“ Paviću, dosad najnepoznatijem članu naše ekipe koji je za nagradu u posljednjoj utakmici s Makedoncima nosio kapetansku traku.
Crnogorci su bili najtužniji i najljući na organizatora, jer su s ukupno boljim učinkom od Hrvata ostali bez medalje, no s našima su dogovorili prijateljske utakmice čim se nađe slobodan i svima pogodan termin vezan za neki sportski događaj.
U polufinalu su naši protiv Moldavaca odigrali najbolju utakmicu, stvorili najviše prigoda, a Butina je imao najmanje posla, no završilo je 0-0, a u raspucavanju sedmeraca sretniji su bili suparnici, a koje je nastupao i sin moldavskog predsjednika
Nicu Timofti. Za treće mjesto se igralo po kiši, jedni i drugi su više razmišljali da se ne ozlijede na skliskoj umjetnoj travi...

Održan je i sastanak BSPU-a, prevedeno šire Balkanske udruge sportskih novinara, na kojoj su kritizirani oni koji nisu došli, više Turci i Grci, manje Slovenci i Bosanci, poseban gost bio je predsjednik AIPS-a Europe, Grk Yannis Daras, koji je istaknuo kako je u njegovoj krizom pogođenoj zemlji trenutno 65% sportskih novinara bez posla. Najveću pozornost sudionika izazvao je dolazak Gheorghea Popescua, jedinog kandidata za novog predsjednika Rumunjskog nogometnog saveza, posljednjeg dana turnira, koji je obećao savezništvo balkanskih zemalja prema Uefi i Fifi slično kakvo imaju zapadno i južnoeuropske zemlje. Naravno da smo Gicu podsjetili na onaj jedanaesterac u osmini finala na Coupe du Mondeau 1998. u Bordeauxu za koji je Aljoša Asanović, čiji sin danas igra u Dinamu iz Bukurešta, kazao da "nije bija". Nije mu bilo smiješno, ali nahvalio je našu brončanu generaciju i strijelca za pobjedu iz ponovljenog udarca s bijele točke Davora Šukera...