Član IO HZSN-a na međunarodnoj konferenciji u srcu Amazonije

lipovac2lipovac2
Tropski Pariz ima
preveliki stadion i
premalo turističke
infrastrukture, ali
željno iščekuje SP

Iz Manausa Nikola Lipovac

Manaus ima prevelik stadion za svoje potrebe, ali i premalu turističku infrastrukturu, kako za sve inozemne navijače koji bi ga trebali napuniti za četiri utakmice Svjetskog prvenstva u nogometu, tako i za turiste koji bi nakon što SP promovira Amazoniju trebali pohrliti u 'tropski Pariz', kako se tom danas dvomilijunskom gradu tepalo prije stotinjak godina na vrhuncu moći koju je stekao trgovinom gumom s Europom.
U Manausu smo pet dana boravili na poziv brazilske države Amazonije, na Konferenciji o sportu i turizmu, koju je za 40 domaćih i stranih novinara iz zemalja koje nastupaju na predstojećem Mundijalu organizirala Udruga novinara i pisaca Amazonije na čelu s Eduardom Monteirom de Paulom, te američka podružnica Međunarodnog udruženja sportskih novinara (AIPS) čiji je predsjednik Paragvajac Gabriel Cazenave.
Iako je u Manausu u petak bila i predsjednica Brazila Dilma Rousseff, a u nedjelju Fifin glavni tajnik Jerome Valcke, do njihova susreta s nama novinarima nije došlo, jer novi stadion, Arena da Amazonia, nije još do kraja dovršen, a diljem Brazila protestira se protiv ulaganja u sportsku infrastrukturu nauštrb zdravstva i školstva. Protestiralo se i u Manausu, ali puno manje, jer ovdje ljudima ipak godi da će biti u centru međunarodne pozornosti kad se 14. lipnja susretnu Wayne Rooney i Andrea Pirlo, 18. lipnja Mario Mandžukić i Luka Modrić protiv Samuela Eto'oa, a 22. lipnja na teren prekrasnog stadiona za 45.000 gledatelja istrči trenurno najbolji nogometaš planete Cristiano Ronaldo i to protiv reprezentacije SAD-a.
Slično kao i u Hrvatskoj s dvoranama nakoj rukometnog SP-a, Manaus će imati priblem s eksploatiranjem svog 200 milijuna eura vrijedng stadiona, financiranog većinskim ulaganjem federalne Vlade, nakon Copa do Mundo. Najbolji domaći klub Nacional nastupa u četvrtoj brazilskoj profesionalnoj ligi i uživo ga gleda između dvije i tri tisuće ljudi, ostali klubovi su amaterski, stanovništvo navija za klubove iz Sao Paula i Rio de Janeira. Prema riječima novinara Cleytona Pascarellija s Amazonas TV-a, dnevno iznajmljivanje Arene da Amazonia stoji 80.000 reala (oko 24.000 eura), a Nacional jedva uspijeva poslovati s troškovima od 10.000 reala po utakmici i gradske strukture Manausa i amazonske Vlade, na čelu s guvernerom, bivšim studentskim vođom Omarom Azizom, nadaju se ugoščivanju koncerata svjetskih zvijezda i raznih estradnih i plesnih događanja kao dodatak kulturnoj turističkoj ponudi, koju simbolizira Teatro Amazonas, veličanstvena renesansna zgrada opere sagrađena u Belle Epouque 1897. po uzoru na milansku Scalu, s francuskim namještajem i talijanskim mramorom. Od 1. lipnja do 31. srpnja Manaus priprema točno 997 raznih kulturno-zabavnih manifestacija kao odmor od lopte.
- Čekamo Hrvate s pažnjom, jer za Hrvatsku smo čuli preko nogometa, a Brazil je nogometna zemlja i dočekat ćemo vas topla srca, ne samo vrele klime, kazao nam je ministar kulture države Amazonije Oberi Braga.
Turistički kapaciteti Manausa iznose, u svim kategorijama, oko 22.000 kreveta, što bi čak i bilo taman kad bi ih po nekoliko dana zauzimali samo strani navijači koji će imati ulaznice za utakmice, no Engelza, Talijana i Portugalaca doći će više od mogućeg broja, najmanje će biti Hrvata i Kamerunaca 18. lipnja, jedva dvije tisuće. Inače su najbolji turisti u Amazoniji oni iz SAD-a, V. Britanije i Italije, kojima je glavni motiv dolaska istraživanje džungle, izleti brodovima ili hidroavionima na plantaže kaučuka i susret rijeka Rio Negro i Solimoesa (crne i svjetlosmeđe pritoke Amazone, koje 18 km teku jedna uz drugu tvoreći prirodni fenomen, svijevrsni yin i yang), a oni odvažniji odsjedaju u Jungle Hotelu, čak i nastambama na drveću u dijelu džungle u koji mogu ljudi...
Osim predstavljanja turističke ponude i sportske infrastrukture, u kojoj osim spomenute Arene postoji i obnovljena Vila Olimpica, sportski kompleks u kojem bi Manaušani rado vidjeli na pripremama najbolje brazilske sportaše i klubove, novinari su se bavili i svojom branšom, pa smo tako baš na dan dok je Dilma pregledavala stadion imali predavanje svatko o svojoj reprezentaciji, s video ili power point prezentacijom i to u Kulturnom centru naroda Amazonije. Iako smo se pripremali za priču o selekciji Nike Kovača na engleskom, budući da je većina kolega bila iz španjolskog govornog područja, a španjolski razumiju i svi Brazilci, iako ih većina govori samo portugalski, odvažili smo se 'hablati' na kastiljanskom i pobrali simpatije i četitke nazočnih. Nadamo se samo da nismo brazlskom izorniku Scolariju otkrili nešto što već nije znao...
Inače, ponovno smo se uvjerlili kako je svijet mali: spomenuti Eduardo Monteiro de Paula, naš domaćin, bio je u Zagrebu kao izvjestitelj s Univerzijade 1987. godine, a dopredsjednik AIPS- America Moisés Ávalos Ruiz iz Nikaragve prije desetak je godina bio na turniru u bejzbolu na Jarunu. Nadalje, turistički novinar Rogerio Almeida iz Sao Paula bio je u Zagrebu početkom osamdestih još za vrijeme SFRJ kad su bile redukcije struje i doživio da mu u večernjoj šetnji gradom nestane javne rasvjete; kaže da se nikad nije tako uplašio i dotrčao u hotel... João Batista Zuccarato iz Vitorije, pak, čim je vido naš hrvatski dres (svi su sportski novinari odjenuli dresove svojih reprezentacija na inauguracijskoj večeri prvog dana) prišao nam je i pitao nas "zašto su tako lijepe zemlje poput Hrvatske, Češke i Slovačke međusobno ratovale?!?" Objasnili smo mu, dakako...
Brazilci su nas, inače, dojmili kao srdačni i otvoreni, ali ne napasni. Primjerice, na tržnici ne trče za vama i ne vuku za rukav, u dućanima sa suvenirima također, ali svatko vam želi pomoći ako što trebate i objasniti ako treba i pantomimom. Ne prepoznaju svi hrvatski dres, no nogometno osviješteni znaju da je 'Kroasja' u skupini s Brazilom te izgovaraju prezimena 'Modrika', 'Mažukika' i 'Žukera'...
Zamijetili smo i da se Brazilci ne grupiraju po rasama, druže se i crni i bijeli i smeđi, ljubavni parovi su također šareni, brzo nam je postalo jasno zašto su mnogi kriminalci ili zločinci izabrali baš Brazil kao utočište gdje ih nitko neće dirati, ali niti naći...
Najveća mana Manausa, koji je smješten samo 300 km južno od ekvatora, 90-postotna je vlažnost zraka tijekom cijele godine. Trenutno je u toj tropskoj klimi razdoblje kiša, pa smo sunce vidjeli samo posljednjeg dana boravka, no temperatura je bila između 30 stupnjeva po danu i 25 po noći. U hotelu, kao i autobusu kojim su nas vozili u obilazak radila je klima čak i previše, no kad bismo bili vani i probali se zamisliti u koži nogometaša koji će po sličnom vremenu morati trčati (u lipnju, kad je na južnoj hemisferi zima, jedino neće biti kiše i bit će nekoliko stupnjeva manje) zaključili smo da će se u Areni teško disati i jako znojiti i liječnički timovi reprezentacija morat će se najviše baviti nadoknadom tekućine igračima. Fifa je, razumljivo, pristala na 'minute odmora' svakih 20-ak minuta, za osvježenje igrača.
Dobra je vijest da u gradu komaraca nema kako su nas plašili, jer ih tjera kiselost Rio Negra, rijeke na koju je naslonjen Manaus, no za svaki slučaj svatko tko se odluči na dolazak ovamo morao bi se cijepiti protiv žute groznice i tetanusa i ponijeti kremu za sunčanje s jakim zaštitinm faktorom te repelente protiv insekata.
Letovi do Manausa iz Zagreba traju, preko Frankfurta i Sao Paula, ukupno 17 do 18 sati, cijeli put preko 24 sata od odlaska od kuće do dolaska u hotel, no vrijedi doživjeti Amazonu barem jednom u životu. Ovdje je u proteklih 10-ak godina nastalo 367 novih životinjskih i 637 biljnih vrsta, pa doista ne kažu domaćini uzalud: "Papa jest Argentinac, ali je Bog Brazilac".