matesa1matesa1U Novinarskom domu u Zagrebu održan je 23. Sabor HZSN-a. Na radnom dijelu Sabora članovi HZSN-a jednoglasno su prihvatili izvješće predsjednika i glavnog tajnika te do kraja mandata, godinu dana, za člana Izvršnog odbora HZSN-a izabrali Anu Mariju Vuković s Nove TV, umjesto Marina Šareca. Šarec se povukao na vlastiti zahtjev.

Svečanom dijelu Sabora prisustvovali su brojni gosti među kojima i predsjednik HOO-a Zlatko Mateša, a dodijeljene su i godišnje nagrade i priznanja HZSN-a za 2013. godinu.



PRIZNANJE ZA LOKALNO NOVINARSTVO: podlistak Novoga lista, “Viktorija”

novi listxnovi listxSvake srijede na prodajna mjesta Novi list dolazi bogatiji za sportski prilog Viktorija, osam stranica namijenjenih svim dobnim uzrastima mladih sportaša, ali najviše onoj kategoriji za koju na stranicama sportskih rubrika prečesto nema dovoljno mjesta.
Viktorija je od svojih prvih dana namijenjena djeci koja tek uče sportsku abecedu i trude se afirmirati u sportu, ali i djeci koja predispozicijama, vještinama i kvalitetom odskaču od svojih generacija i već su na putu potpune afirmacije. Na stranicama Viktorije ispraćeni su prvi sportski koraci Andrea Mijatovića, Boška Balabana, Ivana Ljubičića, Roberta Kišerlovskog, Sandre Šarić, Ane Jelušić, Mirze Džombe, Snježane Pejčić, ali i tisuća ostalih mladih sportaša iz Primorsko-goranske i Ličko-senjske županije, kojima je sportski uspjeh bio životni san, koji su kroz sport stekli radne navike, osjetili radost pobjede, dakako – i nepravdu... U Viktoriji nikada nije bilo važnih i manje važnih sportova.
Viktorija nije dala priliku samo mladim sportašima, na njezinim stranicama afirmirali su se i brojni mladi autori, neki od njih danas su perjanice hrvatskog sportskog novinarstva. Sportski prilog pokrenuo je Orlando Rivetti, danas ga uređuje Ivana Vaupotić, tekstove pišu svi članovi sportske redakcije Novog lista, neovisno o njihovom statusu. Od Orlanda Rivettija do najmlađeg člana redakcije Matea Sučića. I to je još jedno bogatstvo Viktorije, jedinstvenog sportskog priloga na hrvatskom medijskom tržištu.

PRIZNANJE ZA PRESS SLUŽBU: HNK Hajduk

hajdukxhajdukxOvogodišnju nagradu godine za najbolju press službu dobio je HNK Hajduk, a oni koi svakodnevno prate klupska zbivanja svjedoci su kako je promjene na bolje inicirao prvenstveno gospodin Ante Bilić, glasnogovornik kluba.
Od kad je Bilić stupio na funkciju, a posebice prošle godine, uvedene su mnoge novine u odnosima s medijima, sada se taj posao obavlja puno profesionalnije, a samim time i jednostavnije za sve kolege koji svakodnevno prate rad Hajduka. Osim redovnih press konferencija, svima su dostupne i servisne informacije, tonovi i slike putem klupske web stranice, a elektronskom poštom se svima zainteresiranim novinarima šalju materijali sa press konferencija, uključujući i izjave nakon utakmica, fotografije i sve drugo potrebno medijima da bi što bolje radili svoj posao. Novinari koji prate rad HNK Hajduk, te informacije dobijaju nakon svake utakmice, bez obzira gdje klub igra. Dašak dodatne vrijednosti ovoga priznanja leži i u činjenici da su HNK Hajduk i njegovu press službu za ovo priznanje predložili baš oni koji su gotovo svaki dan u klupskim prostorijama, ali i njima očito HNK Hajduk, kolega Bilić i cijela služba dodatno uspjevaju pomoći.


PRIZNANJE ZA PUBLICISTIKU: Jurica Gizdić, za knjigu “Hrvatska i olimpijska odličja”

gizdicxgizdicxJurica Gizdić jedan je od najplodonosnijih pisaca sportske publicistike ikada, a posebno u Hrvatskoj. Prošle je godine, baš u ovoj prostoriji promovirana prva od 4 knjige vezane uz hrvatske olimpijce, koje će Gizdić objaviti u dogovoru s Hrvatskim olimpijskim odborom. „Hrvatska i olimpijska odličja“ knjiga je koja je na jednom mjestu obgrlila sve hrvatske osvajače olimpijskih odličja, bilo da su igrali u ovoj ili bivšim državama, bilo da su rođenjem ili klubskom pripadnošću pripadali hrvatskom olimpijskom korpusu. U čak 291 biografiji, napisanoj čistim i jasnim jezikom, a najvažnije – s biografskom točnošću svakoga podatka, Gizdić je dokazao da je sport u ovoj zemlji djelatnost koja je doista od vrhunskog društvenog značaja. Fotografije, detalji životnih priča, precizni popisi sportskih uspjeha i tečnost izričaja odlike su Gizdićeve knjige. To je knjiga s kojom je Jurica Gizdić ostvario jedan od svojih publicističkih snova – objaviti na jednome mjestu podatke koje je skupljao niz dugih godina. Knjiga je podijeljena na nekoliko poglavlja, ali vrlo jasno određena i razumljiva, pa je svakome tko se dotakne istraživanja hrvatske olimpijske povijesti baš sve jasno već s prvim otvaranjem knjige. Ovaj je Solinjanin objavio već gotovo 60 knjiga povijesne tematike, vezane uz dalmatinski i hrvatski sport, a knjigom „Hrvatska i olimpijska odličja“ tek je zakoračio u prekrasan svijet hrvatskoga olimpizma. Već priprema knjigu o hrvatskim trenerima, o hrvatskim sportašicama na Igrama, aktivan je u nogometnim krugovima i doista je zaslužio ovu nagradu.

PRIZNANJE ZA RADIJSKO NOVINARSTVO: Mario Mihić, Gradski radio Osijek

mihicxmihicxBaviti se sportskim novinarstvom, znamo to svi koji se njime bavimo, ponekad uopće nije lako. Posebno se to osjeća u sredinama koje su manje i koje od svojih sportskih novinara traže da budu navijači, da ne ukazuju na propuste, da žmire na nepravilnosti. Jedan od onih koji koji to definitivno nije, pa zato i zaslužuje priznanje za radijsko novinarstvo HZSN-a je svakako novinar Gradskoga radija iz Osijeka, Mario Mihić. Sveprisutan na većini sportskih borilišta najvećeg slavonskog grada, prepoznatljiv i na događajima izvan granica Lijepe naše, Mihić je prošle godine također plijenio svojim prijenosima, reportažama, osvrtima. Uostalom, vjerojatno je i takav stav prema sportu i ljubav prema osječkim sportskim vrijednostima, koja izbija iz njegovih radijskih obraćanja dovela do toga da su ga nedavno proglasili tzv „sedmim igračem Osijeka“ u akciji kojom se sportom želi djelovati humanitarno, a sport približiti obitelji i djeci. Samo da spomenemo i ostalih 6 „osječkih igrača“: to su veslač David Šain, gimnastičar Robert Seligman, futsal nogometaš Dražen Čavar, padobranka Helena Janson, atletičar Ivan Horvat i odbojkaš Robert Čelan, pa je odmah jasno da Mihićevo ime i njegov glas, a očito i stav nešto znače u osječkoj sportskoj javnosti. Priznanje je svakako došlo u prave ruke.

PRIZNANJE ZA KOLUMNU: Branko Stipković, Sportske novosti, za kolumnu “Metak u petak”

stipkovicxstipkovicxZa godišnju nagradu Hrvatskog zbora sportskih novinara priznanje za kolumnu dobio je dugogodišnji novinar Sportskih novosti, BRANKO STIPKOVIĆ, za seriju kolumni 'Metak u petak'.
Branko Stipković je u njima svojim prepoznaljivim britkim, ali svima razumljivim stilom pojašnjavao sto se događa iza kulisa našeg nogometa, kao dugogodišnji insajder prepoznavao i kritizirao pogrešne poteze, konstruktivno kudio, ali i nerijetko i hvalio, isticao pozitivne primjere u radu naših nogometnih djelatnika. Njegove kolumne petkom nisu bile pljuvačnice ni rugalice, nego zanimljivo i poučno štivo koje se željno iščekivalo i koje je mnogima prozvanima ili prepoznatima između redaka moglo otvoriti oči i potaknuti na djelovanje. Kao primjere navodimo kolumnu od 8. veljače 2013. kad senzibilizira javnost na neintegriranost hrvatskih Roma u društvo, potom od 8. ožujka 2013. kad se suprotstavlja omalovažavanju hrvatske nogometne lige koja se nekritički i izvan konteksta uspoređuje s jačim ligama većih i bogatijih zemalja. Nadalje, 15. ožujka 2013.Stipkovic ukazuje na besmislenost podjela i svrstavanja pod klupske zastave i zakopavanje u rovove kada to jednima i drugima odmaže, 24.svibnja 2013., kao bivši savezni sudac, stručno rasčlanjuje koliko je sudački posao specifičan i podložan kritizerstvu bez pokrića cak i kad je pokrivenost igrališta kamerama veća nego ikad u povijesti nogometa, a 14. lipnja 2013. Stipković kao dugogodišnji kroničar hrvatske reprezentacije aktualizira i dan danas gorući problem nacionalnog nogometnog kampa. Kolumne su mu kratke, jasne i s poantom, kao sto i sam u svojim člancima ponekad voli efektno zaključiti: "prema tome, dabome"!

NAGRADA ZA ŽIVOTNO DJELO: Drago Kerže i Zvonko Vukelić

Dragutin Kerže rođen je u Osijeku, 20. lipnja 1947., gdje se i školovao, a sportskim novinarstvom bavi se od travnja 1973. godine. U "Glasu Slavonije", jedinom dnevnom listu u Slavoniji i Baranji, do rujna 1980. javlja se kao honorarac, a od tada je novinar-profesionalac s tim što, s kraćim razdobljima punih 12 godina (od veljače 1989. do kraja studenoga 2000. ) obnaša poslove urednika sportske rubrike. U mladosti aktivni sportaš (nogomet i rukomet), zalažući se oduvijek za promicanje svih vrijednosti i ljepota kompletnog, posebice amaterskog sporta na lokalnoj i regionalnoj razini, volonterski se desetljećima isticao i kao sportski djelatnik u više udruga i klubova za što je primio brojne nagrade. Hrvatski zbor sportskih novinara proglasio ga je 1999., "Urednikom godine". Sklonost prema izdavaštvu ispoljio je još početkom osamdesetih godina 20. stoljeća, kad je napisao knjigu o "55 godina SD Grafičar, Osijek" i potom knjižicu "Prvih 15 godina karatea u Osijeku". Iza njega su i brošure "Osječki godišnjak" (1996.), "Prvih deset godina ŽNK Osijek" (2000.), te "Najvažnija utakmica" (o nastanku prve sportske jedinice u domovinskom ratu, 2002.), da bi potkraj 2004. bila promovirana fotomonografija "Olimpija simbol Donjega grada", o 80 godina istoimena osječkog nogometnog kluba, napisana u suradnji sa sinom Alanom. Isti tandem, otac Dragutin i sin Alan u koautorskom statusu, potpisuje i knjigu "Kuća osječko-baranjskog nogometa", promovirane 28. studenoga 2005., u kojoj je enciklopedijski za sadašnji i buduće naraštaje trajno opisano prvih osam desetljeća organiziranog igranja nogometa na razini današnje Županije osječko-baranjske.

vukelicxvukelicxZvonimir Vukelić rođen je 4. studenoga 1952. u Zagrebu. Diplomirao je na zagrebačkom Stomatološkom fakultetu. Kao vanjski suradnik radio je u Sportskim novostima od 1971. do 1976. i u Večernjem listu od 1974. do 1980. godine.
Profesionalno je u Večernjem listu od 1980. Izvještavao je sa sportskih priredbi iz gotovo svih sportova, specijalizirao nogomet, rukomet i hokej na ledu. Godinama je bio kroničar zbivanja u Dinamu i u hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji. Izvještavao je s europskih nogometnih prvenstava u Jugoslaviji i Engleskoj, te sa svjetskih nogometnih prvenstava u Italiji i Francuskoj. Izvještavao je sa ZOI u Sarajevu 1984., a OI u Ateni 2004. morao je propustiti jer su ga dva dana prije polaska na put "zakočila" leđa. Izvještavao je i s velikih svjetskih natjecanja u rukometu, skijanju, gimnastici, atletici, tenisu, odbojci i hokeju na ledu, a i dugogodišnji je kroničar RK Zagreba i hrvatske rukometne muške i ženske reprezentacije. Bio je glavni urednik prvog hrvatskog nogometnog mjesečnika "Gol", rukometnog časopisa "7m", njemačkog izdanja "Hrvatskog poslovnog imenika", te urednik monografije "RK Podravka 1955.-2000." i knjige "Neponovljivi Dražan Jerković". Bio je jedan od autora i urednik knjige "Zašto volim nogomet". Na Europskom prvenstvu rukometaša 2000. u Hrvatskoj bio je glavni urednik svih službenih tiskovina vezanih uz EP, a na Svjetskom prvenstvu rukometaša u Hrvatskoj 2009. godine predsjednik povjerenstva za press za što je dobio i godišnju nagradu Zbora sportskih novinara Hrvatske. Trenutačno radi ponajviše poslove izvršnog večernjeg urednika u sportskoj rubrici.

NAGRADA ZA NOVINARA GODINE: Romana Eibl

eiblxeiblxDugogodišnja novinarka i urednica u dnevnim novinama Vjesniku, 24sata i Jutarnjem listu, analitičarka sportske zbilje povremeno i kao gošća na SPTV-u, u 2013. imala je jednu od turbulentnijih profesionalnih godina. Razlog je, dakako, njezino beskompromisno pisanje i čvrsti stav koji se ne savija pod pritiskom onih koji se u našem sportu smatraju najvećima i najvažnijima, a takav im je i tretman u medijima – pod pritiskom moćnika hrvatskog nogometa. Prisilan odlazak iz Jutarnjeg lista nije mogao zaustaviti Romanu Eibl čije ime više nije poželjno ni spominjati u zgradi Europapress Holdinga. Svoj rad preselila je na druge platforme, pišući za list Objektiv, za portale autograf.hr i index.hr. Romanin profinjeni rečenični stil, produhovljen i bogat, koji odudara od uobičajenene frazeologije u kojoj se guši naše sportsko novinarstvo, nije bio novost ni u prošloj godini, bez obzira za koga i gdje pisala. To je stil koji se stvara godinama i po kojemu je Romana uistinu prepoznatljiva i jedinstvena u našem novinarstvu.
No, ovu nagradu ne dobija zbog fino strukturiranih rečenica. Lepršavo se poigravajući riječima, pišući na granici publicistike i literature, Romana nam je otkrivala i ono drugo lice našeg sporta, lice koje bi najradije ostalo skriveno, u mraku mutnih poslova.
Istina boli, a njezine riječi udarale su izravno i precizno. Naizgled krhka, u svojim je tekstovima pokazala više hrabrosti i dosljednosti od kolega koji o sportskih temama pišu površno, koristeći tek servirane informacije, bojeći se distancirati i napraviti ono što je najteže, zauzeti stav. Istovremeno nas je podsjetila koliko je danas teško biti žena u sportskom novinarstvu. U posvemašnjoj trivijalizaciji u kojoj sport postaje sve više zabava, u kojoj se publici nude mikrofoni i dekoltei, u kojoj novinari postavljaju nekritička i podilazeća pitanja, gotovo smo zaboravili kako izgleda precizna analiza hrvatske sportske stvarnosti i isprepletenih interesnih odnosa koji u njoj vladaju. Na to nas, iz teksta u tekst, podsjeća Romana Eibl.