jour ripjour ripDodjele strukovnih novinarskih nagrada posljednjih godina sve više sliče karminama. Ili, u „boljoj" varijanti, upiranju prstom u one među nama „koji će nas prvi napustiti".

Novinarkom 2013. godine Hrvatski zbor sportskih novinara je, tako, u ponedjeljak proglasio Romanu Eibl. Romana je – dakako, više nego zasluženo - nagradu dobila za svoje novinarsko djelovanje upravo u godini u kojoj joj je uručen otkaz u Jutarnjem listu, uz obrazloženje, pazi sad, da je lijena te da radi premalo i - loše!?! Uz takvo obrazloženje EPH-ovih uredničkih i menadžerskih „giganata" netko bi lako mogao pomisliti da su se u HZSN-u zabunili ili svoju najvažniju nagradu iz nekog svima nejasnog razloga dali u pogrešne ruke. Samo, takvih je „zabuna" u posljednje vrijeme bilo ipak malo previše.
Sjetimo se, primjerice, prošlogodišnjih nagrada Hrvatskog novinarskog društva. Za novinarku godine izabrana je Nataša Škaričić. I ona je u tom trenutku bila nezaposlena novinarka jer su joj poslodavci iz EPH, odnosno Slobodne Dalmacije već puno prije toga uručili otkaz. Na posao ju, poznato je, nisu vratili ni nakon dvije pravomoćne sudske presude koje im to nalažu. Te 2013. HND-ovu nagradu za istraživačko novinarstvo dobio je Sergej Županić. I on je u tom trenutku bio nezaposleni novinar, budući da je tjednik Forum u međuvremenu prestao izlaziti, a u matičnom Večernjem listu dobio je otkaz.
I HZSN-ove liste nagrađenih novinara neodoljivo podsjećaju na bal vampira. Ili zombija, ako vam je draže. Za 2010. godinu čak tri nagrade su, tako, odnijeli novinari sportskog dnevnog lista Sportplus. Taj se projekt Novog lista, međutim, samo nekoliko tjedana nakon dodjele nagrada – ugasio. Iste godine priznanje za komentar dobila je Iva Perdec Augustić iz Vjesnika, dok je za osvrt isto priznanje pripalo Vinku Kneževiću iz Jutarnjeg lista. Vjesnik se ugasio nekoliko mjeseci kasnije, dok je Knežević dobio „cipelu" iz Jutarnjeg već i prije nego li je primio nagradu.

To je nama naša borba dala

Prošle je, pak, godine Iva Milanović-Litre dobila priznanje za emisiju Paraolimpijac, emitiranu na Sportskoj televiziji. Treba li reći da na SPTV-u više nema ni Paraolimpijca, ni Ive, a i sama SPTV je korak do stečaja. Ove godine je priznanje HZSN-a za kolumnu dobio Branko Stipković iz Sportskih novosti, no njegova kolumna Metak u petak to priznanje nije dočekala. U međuvremenu je, naime, ukinuta.
Naopaka su, eto, neka vremena u hrvatskom novinarstvu. Ono što struka prepoznaje kao vrijedno i kao takvo nagrađuje, poslodavci s indignacijom odbacuju. Ono što struka prepoznaje kao pravo novinarstvo, urednicima i vlasnicima medija nepotreban je balast. Ono što nama treba, njima ne treba, ono što nama ne treba, njima je sve. Ono što mi nudimo, njih ne zanima, ono što njih zanima, mi im ne želimo nuditi. Ukratko, ono što je – nije, ono što nije – je.
Zbog svega navedenoga, mogli bismo reći i da je hrvatsko novinarstvo danas u ilegali. Svi ti novinarski „zombiji" i „vampiri", dobitnici brojnih nagrada i priznanja svojih strukovnih udruga, danas su na Zavodu za zapošljavanje ili se kao ilegalci „bore" na raznim internetskim portalima koji svakako ne spadaju među one koje nazivamo mainstream medijima. Vjerojatno ćemo ih i dalje povremeno viđati kao laureate na dodjelama novinarskih nagrada. To je najmanje, a vjerojatno i najviše, što struka trenutačno može napraviti kako bi podsjetila da je novinarstvo puno više od političkog dodvoravanja, prikrivenog oglašavanja i brojanja „klikova" koje je zaradila neka prepisana vijest.
Tako je to danas s hrvatskim novinarstvom, ne tako davno vrlo cijenjenom i utjecajnom profesijom. „To je nama naša borba dala", pjevali su nekad naši stari...


Marin Šarec