Predsjednik HZSN-a se osvrnuo na izbore najboljih sportašica i sportaša Lijepe naše…

 

Anketa Sportskih novosti za najbolje sportaše po meni je najbolja, jedina prava sportska anketa ove lijepe naše domovine, koja se može dičiti sa svojim laureatima unazad desetljeća postojanja, tek povremeno s nekim nedoumicama oko konačnih laureata, no baš zato uvijek jako zanimljiva i baš zato vjerodostojna! Već godinama s velikom radošću glasujem, jer sportski su novinari (potpuno nevažno za ovu priliku jesu li ili nisu članovi HZSN-a) najbolje lice sportske Hrvatske, ma što si o sportu mislili raznorazni sportski gurmani, funkcionari, kladioničari, navijači ili sami sportaši. Glasuju i novinari iz velikih gradova i medija, kao i oni iz lokalnih sredina i minijaturnih redakcija. I rezultat je uvijek zrcalo Hrvatske, oličenje stručne razgradnje vrijednosti  sportskih rezultata pojedinaca i momčadi, odjek njihovih dostignuća u medijima kroz godinu, logično rangiranje laureata i po osobnim afinitetima, konačno i sukus sitnih podilaženja lokalpatriotskim instinktima...i baš zato je pravičan, višeslojan i najrealniji. Iskren je, sviđalo se to nekome ili ne!

 

S druge strane kraj godine donosi i izbor HOO-a, pa i gradova, županija, ali i mnoge suženije izbore (za najbolje nogometaše, košarkaše, vaterpoliste itd.). Oko ovog prvospomenutog se odjednom uzdigla velika prašina jer su iz jednoga saveza ljutito poručili da je njihov Marin puno vredniji od nečijeg Ivice ili svih drugih spomenutih na svečanosti HOO-a.  Dakako, sad bi, valjda, i iz svih drugih saveza trebali uputiti zamjerku HOO-u  što je izabran Ivica, a nije recimo Filip, ili Marijo, ili Ivan ili Vedran....? Isto tako i kod sportašica, momčadi, ekipa, posada? Izgleda, naizgled, da Marinovi obožavatelji zaboravljaju da se ovdje radi također o – sportu, o natjecanju, o srazu dvojice, petorice, cijele momčadi, u utakmici koja se zove izbor najboljega i u kojoj samo jedan pobjeđuje. I definitivno  pri tom, naizgled, zaboravljaju da baš HOO ima svoje čvrste kriterije, po kojima je olimpijska medalja zaista vrh brijega. I opet – sviđalo se to nekome ili ne!

 

Dakako, prisjetit ću se i ja vremena kad se ti kriteriji baš i nisu poštivali, kad se doslovce ujutro na dan proglašenja „odjednom“ pojavio dodatni laureat (pa su se čak i tiskane knjižice s imenima svih laureata morale baciti jer nije bilo vremena da se novopridošlica utisne u tako kratkom roku!), odnosno kad je kriterij olimpijska-svjetska-europska medalja naglo ublažen i neznatno „modificiran“ zbog „višeg“ cilja i različitih pritisaka hrvatskih sportskih moćnika...no, to sigurno nije razlog ovakvoj reakciji Marinovih fanova.

 

Zašto je, dakle, do takvog silovitog izletavanja u javnost uopće došlo?

Točno je, slažem se da je Marinov američki trijumf bio sportska senzacija ljeta, a u njegovom sportu ne samo godine, nego vjerojatno i desetljeća. Ali, isto se tako sjećam kad su u istoj godini za tron najbolje u Hrvatskoj konkurirale jedna Tamara, jedna Blanka, jedna Janica. Kakav tercet, ili povremeno samo duet, ovisno o godinama! Sve tri s niskom uspjeha na višegodišnjoj i godišnjoj razini, a ne samo s jednim uspješnim prvenstvom, jednim osvojenim mitingom ili samo s jednim pobjedničkim turnirom. No, kakav god izbor bio, nikad se nije skakalo na odabir nekoga drugoga kao što je to sad napravio Marinov klan. Nikad! Bez obzira na izbor HOO-a, koji je baš s tim svojim pravilima pomalo sterilan i samim time zapravo vrlo predvidljiv.

 

Jasno, dvolično je, ali je i određeni pokazatelj trenda,  kroz novinarski tekst prigovoriti HOO-u da je mogao Marina barem staviti na listu kandidata za izbor najboljeg u 2014. (ruku na srce, to je točno, mogli su, zašto ne?), a istodobno u istim novinama uopće ne ponuditi na glasovanje u svojoj anketi za najbolje ove godine jednog hrvača, osvajača europskoga srebra – baš u Zagrebu?

 

No, da ne izgubim misao vodilju (a ni vi) - niti će se išta promijeniti nakon javne pokude HOO-u sa strane saveza, niti će ta pokuda imalo utjecati na nas, novinare, koji smo ionako već prije desetak dana završili svoja glasovanja za SN. Ali, promijenit će ili bi mogla promijeniti stav prema sportu u

Hrvatskoj. A možda  već i jest?

 

Što nam to, zapravo, poručuju neki kroz ovaj prigovor?

Tko ne zna, ponovit ću – već se godinama razvija ideja da se hrvatski sport svede na samo desetak (možda čak samo 8) sportova, mahom momčadskih, bez ikakve želje da se ostali sportovi uopće pojavljuju na bilo kakvim listama, a kamoli da ih se financira iz ionako siromašne državne blagajne. Sve bi išlo samo za tih 8 (ili 10, svejedno) sportova. Postojeći trud određene grupacije ljudi trenutačno na visokom položaju u izvršnoj vlasti RH uskoro bi do toga rezultata mogao i dovesti, jer većina saveza šuti, ili iz straha ili neznanja ili potajno se nadajući da su oni među tih desetak, ne shvaćajući da – nisu. A ako se i kroz zakonske okvire prihvati sadašnja praksa u kojoj samo jedan čovjek, bez ijednoga javnoga kriterija, određuje koliko će HOO, odnosno pojedini sport dobiti državnih novaca...počet će umiranje hrvatskoga sporta.  I to brzo i bolno! Baš zato je ovaj ispad Marinovih jurišnika moguć pokazatelj osjećaja moći, odnosno da se popis tih desetak sportova već napravio i da je dogovor postignut, da se kreće u boj za poništavanje svih ostalih, dakako i postojećeg sustava sporta u RH! Moram li ovdje posebno upozoravati i elaborirati vrlo svježe sportske vapaje i masovno skidanje financija sportu na lokalnim razinama, ne samo iz Osijeka, Rijeke, Dubrovnika...nego od nedavno i iz financijski najjačeg sportskog gnijezda – Zagreba?

 

Jesu li sve te akcije povezane?

Ne bih, naravno da ne bih volio da sam u pravu. Volio bih da sam jako u krivu i da ću još dugo uživati u uspjesima hrvatskih atletičara, gimnastičara, karatista, boćara, kuglača, rolera.... No, opravdana sumnja uz dozu dokaza koje sam djelomično naveo – postoji!  A što će mi veći doprinos mojoj sumnjičavosti nego zaglušujuće čudna  poruka sa svečanosti  HOO-a izrečena iz usta čak dvojice visokorangiranih sportskih djelatnika: „čuvajte hrvatski sport...“

Zar time nešto najavljuju? Predosjećaju? Znaju????

 

JURA OZMEC, 20.12.2014.