Jedan od organizatora te utakmice bio je Milivoj Bračun, legenda Elchea, koji je u tom španjolskom klubu proveo dvije sezone i ostavio velik trag – piše Karlo Ledinski, novinar VL.
 
Dalićevi će izabranici u utorak igrati protiv Španjolske u Elcheu, a iako se toga malo tko sjeća, Hrvatskoj ovo neće biti prvi nastup u tom južnom španjolskom gradu. U jeku Domovinskog rata, nekih mjesec dana nakon pada Vukovara, selekcija Hrvatske igrala je u Elcheu utakmicu protiv selekcije Španjolske i 2. lige.
 
A jedan od organizatora te utakmice bio je Milivoj Bračun, legenda Elchea, koji je u tom španjolskom klubu proveo dvije sezone i ostavio velik trag. 
– Bio je rat, iz naše zemlje dolazile su užasne vijesti, Vukovar je taman pao. Mi koji smo kruh tada zarađivali u Španjolskoj odlučili smo pomoći svojoj zemlji, konkretno djeci iz Vukovara. Ugostitelj Đuro Macan, koji je već tada bio jak ugostitelj u susjednom Alicanteu, sa mnom je došao na ideju da organiziramo utakmicu u Elcheu i sav prihod doniramo stradalim Vukovarcima. Kako je tada već dosta Hrvata igralo u Španjolskoj, poput Davora Šukera u Sevilli, Maura Ravnića, Janka Jankovića, Zorana Vulića, Predraga Jurića, Mladena Mladenovića... brzo smo okupili igrače. No, stigli su nam i igrači iz drugih zemalja. Tako je Vlado Kasalo stigao iz Mainza, Aljoša Asanović iz Cannesa... Znate, nije bilo lako tim igračima tražiti od klubova dopuštenje da igraju za zemlju koja još ne postoji. Ali, nijednog trenutka nisu se dvoumili. Aljoša mi je odmah rekao: “Baš me briga što će mi reći moji u Cannesu, ja sigurno dolazim”. Pazite, to je sve bilo dok naša država još nije bila međunarodno priznata, jer ta utakmica odigrala se uoči Božića 1991. godine – priča Milivoj Bračun. 
 
Bilo je velikih pritisaka da se utakmica spriječi. 
– Kada je jugoslavenska ambasada doznala što namjeravamo, napravila je veliki pritisak na španjolske institucije, no nas više nitko nije mogao spriječiti da utakmicu odigramo. Osim ljudi iz Elchea, koji su nam dali stadion, najveću ulogu u promociji te utakmice odigrao je legendarni komentator Jose Maria Garcia, koji je tada bio glavni na drugoj najjačoj španjolskoj televiziji Antena 3. Upoznao sam ga u Barceloni dok su nam kćeri zajedno trenirale tenis. Kada je čuo našu priču, odlučio nam je pomoći. Tako je osigurao da se utakmica uživo emitira na televiziji pa nas je gledalo 5-6 milijuna ljudi! Naravno, zato smo dobili i više novca od sponzora.
 
NAKON UTAKMICE POGINUO JUANITO 
 
A skupilo se jako puno. 
– Skupili smo novac, ali i 5-6 tegljača hrane i voća, koji su onda nakon utakmice pod pratnjom humanitarne organizacije Liječnici bez granica krenuli i za nekoliko dana stigli na Zagrebački velesajam. Također, u Elche i susjedni Alicante u sljedećem je razdoblju na odmor stiglo 300-tinjak mladih Vukovaraca. 
 
Za selekciju Španjolske igrali su igrači Atletico Madrida, Elchea, Burgosa, trebali su igrati i igrači Real Madrida, no to im je zabranjeno uoči utakmice! Naime, tadašnji trener kraljevskog kluba bio je Srbin Radomir Antić te mu je smetalo da njegovi igrači promoviraju tada nepriznatu državu koja se borila za međunarodno priznanje.
 
Igrači Reala nisu igrali, no zato je selekciju španjolskih igrača s klupe vodio legendarni centarfor Real Madrida Juanito. Nažalost, ta utakmica bila mu je posljednja koju je vodio jer je nakon dvoboja krenuo automobilom u Madrid i poginuo u prometnoj nesreći. A kolika je legenda bio taj Juanito najbolji je dokaz da mu i dan-danas skandiraju na Santigao Bernabeuu u sedmoj minuti, jer taj je broj na dresu nosio. 
 
A kad smo kod dresova, Hrvatskoj je dresove za tu utakmicu izradio Kelme, poznata tvrtka iz Elchea. Također, sudjelovali su i novčano u pomoći za Vukovarce. 
 
A kako je završila utakmica? 
– Bilo je 2:0 za španjolsku selekciju, no to uopće nije bilo bitno. Vodio nas je Sergije Krešić, a kada smo nakon tri godine igrali službenu utakmicu i pobijedili u Valenciji 2:0, onda smo se našalili i rekli mu: “Eto, Sergije, čim smo se tebe riješili, odmah smo mi dobili 2:0”. Šalu na stranu, ali sada kad gledam s odmakom od 27 godina, treba odati priznanje svima koji su u toj utakmicu igrali. 
 
A igralo se pred 10 tisuća ljudi, na stadionu koji je tada primao 35.000, a sagrađen je za SP u Španjolskoj 1982. godine. 
 
Spomenimo redom igrače koju su nastupili. Izbornik je bio Sergije Krešić, voditelji Milivoj Bračun i Đuro Macan, a igrali su Nikica Milenković (Sabadell), Mauro Ravnić (Valladolid), Dubravko Pavličić (Rijeka), Vlado Kasalo (Mainz), Igor Milanko, Davor Šuker (Sevilla), Zoran Vulić (Mallorca), Ivan Krešić, Aljoša Asanović (Cannes), Davor Radmanović (Alicante), Predrag Jurić (Burgos), Mladen Munjaković (Levante), Mladen Mladenović (Castellón), Zoran Vujčić (Levante).
 
TREBALI IGRATI I ŽUTI, GRAČAN... 
 
– Trebali su igrati i Robert Prosinečki, Janko Janković i Nenad Gračan, no bili su ozlijeđeni – kaže naš sugovornik.
 
Iako je u Španjolskoj utakmicu preko televizije gledalo nekoliko milijuna ljudi, a imala je veliku važnost za državu koja se tek stvarala, na njoj nije bio nijedan hrvatski novinar! Pokojni Tomo Židak krenuo je fićom do Trsta, odakle je trebao letjeti za Alicante, no zakasnio je na let zbog tadašnjeg vojnog sata koji je bio na snazi pa nije mogao putovati noću i sve mu se zakompliciralo – prisjetio se Bračun te dosad malo poznate utakmice za širu hrvatsku javnost.
 
A prisjetio se i svojeg vremena u Elcheu, gradu u kojem će Hrvatska u utorak igrati utakmicu Lige nacija protiv Španjolske. 
– U Elche sam stigao zahvaljujući Real Madridu! Naime, u pobjedi 4:2 Crvene zvezde protiv Real Madrida 1987. godine u Kupu prvaka odigrao sam sjajnu utakmicu, pa me klub iz Elchea odlučio kupiti. U toj prvoj sezoni 1987./88. izborili smo povratak u Primeru nakon 24 godine, bila je to nevjerojatno velika fešta u Elcheu. Sljedeće godine igrao sam u prvoj ligi protiv velikana Barcelone, Reala, Atletico Madrida, Bilbaa. Čuvali su me ponajbolji igrači svijeta, jer ja sam u Elcheu igrao špicu! Od Reala smo dobivali porcije, a s Barcelonom smo jednom izvukli remi – ističe Bračun te dodao: 
 
– Imali smo fantastičnu atmosferu na utakmicama, prosjek nam je bio 25.000 po utakmici. Doduše, to za mene nije bila novost jer u Dinamu me prosječno gledalo 37.000 ljudi. Iako sam u Elcheu proveo dvije sezone, tamo me i danas ljudi znaju. Novinari me i dalju zovu, pamte taj veličanstveni povratak u Primeru.
 
A kakva će atmosfera biti prekosutra u Španjolskoj. 
– Španjolci imaju drukčiju kulturu navijanja od nas. Mi smo više vezani za uspjeh, a kod njih je odlazak na stadion dio kulture. Ne sumnjam da će i Hrvatsku pozdraviti pljeskom. A sigurno će na stadionu biti i neki koji su Hrvatsku gledali još krajem 1991. godine, na istom stadionu – zaključio je Milivoj Bračun. 
 
Milivoj Bračun (60) tijekom igračke karijere igrao je za Dinamo, Crvenu zvezdu i Elche, a kao trener vodio je reprezentaciju do 17 godina, Zagreb, Dragovoljac, Istru, Slaven Belupo, Olimpiju, Inter... Danas je pak na klupi trećeligaša Trnja, a ovaj je tjedan s 1:0 u derbiju nadmudrio trenera Dubrave, još jednog bivšeg velikana Dinama Igora Cvitanovića. 
 
Stvara li Bračun u Trnju novog Snješka Cerina? 
– He he, novog Cerina nemoguće je stvoriti, takav se rodi samo jednom. Ali, imam nekoliko dobrih igrača. 
 
Jako puno prati HNL i reprezentaciju.
– Imamo fenomenalnu generaciju, a ovo srebro na SP-u nije posljednje što je pokazala. Svaka čast i Daliću, njegove su zasluge za uspjeh velike. A kad se sjetim, neki su ga podcjenjivali, govorili: “Pa taj je bio trener samo po Aziji”. E, da, ali zaboravili su da je trenirao najbolji azijski klub! Ma mi Hrvati često podcjenjujemo, a pogotovo trenersku struku. Zaboravljamo da su te velikane Modrića, Mandžukića, Subašića, Ćorluku, Lovrena, Perišića, Rebića, Kramarića i ostale stvorili hrvatski treneri! 
 
Zato, ovaj je Dalićev uspjeh važan za cijelu trenersku struku.
 
 PRENOSIMO Večernji list PIŠE Karlo Ledinski FOTO Igor Kralj/PIXSELL, privatni album