SANDRA PERKOVIĆ Imam osjećaj da nikad nisam bila gladnija

Zlatna olimpijka u bacanju diska počela je pripreme za novu olimpijsku godinu, u kojoj je čeka i lov na četvrto europsko zlato i petu Dijamantnu ligu za redom - piše Kristina Dominković, novinarka SN

 

Nikada se u Zagreb nije vratila tako odmorna. Tri tjedna lutanja po plažama Dubrovnika, Hvara i Splita olimpijskoj pobjednici u bacanju diska Sandri Perković bila su potrebnija nego ikada.

 

- Sezona je bila duga i teška, trebalo mi je ovo. Nakon dugo, dugo vremena imala sam pravi odmor. I za dušu i za tijelo. I nisam uopće znala da se mogu maknuti od svega, biti na plaži od 10 do 18, ležati, čitati knjige, zuriti u sunce... - nasmijala se Sandra.

 

- Svake godine naučim nešto novo o sebi. Valjda se to zove sazrijevanje.

 

Nakon odmora je tjedan dana prvo boravila u Puli kod doktora Pehareca na, kako će u šali reći, “servisu”.

 

- Bez brige, nisam ozlijeđena, dobro sam. Čak ta rehabilitacija prije početka priprema nije striktno za nadolazeću sezonu, ovo je samo briga za svoje tijelo dugoročno. Trebat će mi za sve ono što planiram. A i svaki auto, pa i onaj najbolji, mora kad-tad na servis.

 

Mi smo je ovih dana ulovili poprilično umornu. Prvi dani priprema za novu olimpijsku sezonu, sezonu u kojoj će u kolovozu u Riju braniti zlato, nisu laki.

 

- Radimo dosta kondicije, dosta trčimo u šumi, na traci...

 

Koliko je Sandri “dosta trčimo”?

 

- 20-30 minuta. Jedino ne preferiram trčanje po stazi, to me umara i fizički i psihički, dosadno mi je, bolje mi je u šumi ili na traci. Ali ja inače nisam loša s trčanjem. Kad se zainatim... Znam da će mi to trebati za zimu, koja će biti jaka. I još teže ljeto.

Ljeto u kojem će u srpnju (6-10) u Amsterdamu loviti četvrto uzastopno europsko zlato, a već 15. i 16. kolovoza u Riju braniti olimpijsko zlato. Uz sve to, čeka je i sedam stanica 

 

Dijamantne lige, natjecanja, koje je ove godine osvojila četvrti put u nizu.

 

- Do 1. prosinca ću trenirati u Zagrebu, a onda se selimo u Medulin. Razmišljali smo o pripremama u toplijim krajevima, ali to nam je velik financijski iskorak, morali bismo naći sponzora, ova sredstva nisu dovoljna jer u “nekoj” Južnoj Africi morate biti bar mjesec, mjesec i pol dana. A put je za mene težak gdje god idem, imam puno sprava za trening ručne izrade. Zato mi je najlakše to staviti u auto i u Medulin. A tamo imamo gotovo istu bazu kao i u Zagrebu.

 

Sezonu bi kao i obično trebala otvoriti u ožujku u Splitu.

 

- Tamo bih željela napraviti probu za Rio.

 

Probu?

 

- Da, simulirati natjecanje. Došli bismo u Split 2-3 dana ranije i večer prije natjecanja odradili jaki trening oko 20 sati, a natjecanje je sutradan uvijek oko 11-12 sati. Testirat ćemo kako tijelo reagira u tim uvjetima.

 

Uvjetima u kojima će morati nastupati u Riju, jer netko “pametan” stavio je kvalifikacije ženskog diska navečer 15. kolovoza, a finale sutradan u 11.

 

- To je samo pokazatelj da velike sile drže sport. Znam da će u Riju svim diskašicama biti isto, sve će nastupati tu noć u kvalifikacijama kao i ja, ali nije fer da se ženski disk odvija u 12 sati razlike, a muški ne. Podijelit će se medalje i u Riju, nije to problem, ali hoće li metraža biti kao u savršenim uvjetima? Bojim se da neće. Svi mitinzi su navečer, a finale OI ujutro. Pa tko je tu lud? A i sigurna sam da Martina Hellmann olimpijski rekord od 72,30 m u Seoulu nije bacila u 11 ujutro.

 

To je ono što Sandru najviše boli. Olimpijski rekord joj je velika želja.

 

- To je moj veliki cilj, ali zbog ove gluposti od rasporeda možda ću ga morati čekati do Tokija - ljuta je Sandra.

 

Mnoge djevojke kalkulirale su već ove godine, odmarale su od natjecanja, mnoge od njih će se zbog Igara skrivati i dio sljedeće godine, no, Sandri Perković to nikad nije bila opcija.

 

- Ma kakvo skrivanje?! Mene sad muči kako nastupiti na svim mitinzima Dijamantne lige kad je Londonu 22. i 23. srpnja - to je između EP i OI - a trebamo raditi bazu za Rio...

 

A da preskoči London?

 

- Ne bih željela ništa preskakati. Pogotovo ne London, koji mi je donio toliko sreće. Želim na taj stadion otići po blagoslov za Rio. Ali da, tamo bi možda mogla patiti metraža.

 

Zato metraža nikad ne pati na prvom mitingu sezone u Šangaju (14. svibnja). Zanimljivo, i u prošlu olimpijsku godinu startala je upravo iz tog grada i to sa 68,24 m.

 

- Nek’ se ponovi ta sezona i nitko sretniji od mene. “Gladna” sam, imam osjećaj da sam “gladnija” rezultata nego ikada.

 

Možda ju je poraz na SP-u u Pekingu u kolovozu natjerao da “ogladni”?

 

- Ne bih ja to nazvala porazom. Srebro nije poraz. Ja sam bila i fizički i psihički spremna, ali nisam imala zrno sreće. Opet, cijela ta sezona me ispraznila, ali zatvorila sam to poglavlje, napunila baterije i idemo sada opasno raditi. Rio će biti broj 1, pa obrana europskog zlata, pa tek onda dijamant. Lovim velike brojeve.

 

Nešto je opasno odlučila.

 

- Zbog Rija ću ostaviti po strani apsolutno sve stvari koje se ne tiču treninga. Zanima me samo trening.

 

Zar joj i inače nije život takav?

 

- Sad ću se pokušati dignuti razinu više.

 

A nakon Rija? Hoće li možda uzeti pauzu? Možda postati majka, kako često zna spomenuti?

 

- Postoji i ta opcija. Nisam detaljno planirala, ali ako u Riju sve prođe kako treba, lako ćemo se dogovoriti.

 

Jednom je rekla da ne bi voljela biti majka-natjecateljica.

 

- To je teško.

 

Koliko su joj novopridošli majčinski osjećaji promijenili mišljenje?

 

- Ma, ja oduvijek želim imati puno djece, pa prema tome moram krenuti što prije - nasmijala se.

 

- Ali opet, moram iskoristiti i priliku koja mi se pruža dok sam zdrava, dok sam mlada, ispuniti sve ono što mogu. Ne bih htjela završiti karijeru s onim, “zašto nisam ovo”, “da sam ono”. Ali opet, nakon Rija se može svašta dogoditi - zagonetno će Sandra.

 

- Samo zbog majčinstva bih i uzela pauzu od atletike.

 

Boji li se onoga što je čeka?

 

- Ne, nije me strah. Inače me nikad nije strah velikih poslova.

 

Ali čeka je možda i najteža sezona u karijeri.

 

- Zašto? Ništa nije teško. Ako bih tako gledala, davno bih se prestala baviti ovim. Znate što me čeka? Čeka me sezona puna rada, puna strpljenja, živaca... Ali s druge strane dolazi mi sezona u kojoj sam zrelija, nadam se i pametnija nego prije četiri godine. Sada sam odgovornija, pažljivija, smirenija. Prije Londona, u prosincu sam - “pukla”! - iskreno će.

 

- Od želje i volje. Pa sam mjesec dana pauzirala.

 

Jao si ga treneru Edisu Elkaseviću ako nešto krene po zlu...

 

- On se voli šaliti da je dobio žuti karton nakon srebra u Pekingu. Ne znam, vidjet ćemo kakav će biti rezultat u Riju. Ja sam poznata po iznenađenjima. Svaki ciklus nova pravila i novi trener. Možda s nekim drugim odem u Tokio - kroz smijeh je završila Sandra.

 

- Šalim se!

 

,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,

 

 

Sandra Perković opasno se bacila u politiku. Sve je iznenadila ulaskom u Skupštinu Grada Zagreba, sada želi i više. Želi u Sabor.

 

- Sportaši trebaju svog glasnogovornika, svoj glas tamo. Puno je problema u sportu, stvari koje treba promijeniti, poboljšati, a tko to može bolje znati od vrhunskog sportaša?

 

Imali smo u Saboru Filipovića, Bukića, Červara, Sandra kaže, “možda je vrijeme i za olimpijsku pobjednicu”?

 

- Studiram ekonomiju, jednog dana vidim se kao vođa nekog kluba, saveza, sportske institucije, ali prije toga se želim izboriti za bolje mjesto sporta u Hrvatskoj. Ne smiju nam osvajači olimpijskih medalja u starosti gladovati, treba vidjeti kako smanjiti porez na nagrade sportaša, mi taj novac donosimo u Hrvatsku, a gotovo pola nam se uzme. Mnoštvo je toga što se može napraviti.

 

Kako će sve to stići?

 

- Sve se može. Bilo je prigovora za moj rad u Skupštini, pa sam od 12 sjednica bila na njih 10, preostale dvije poklopile su se s natjecanjima. A tu uvijek biram sport. 

 

,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,

 

 

Sandra Perković i gimnastički prvak Europe na preči Marijo Možnik snimili su zajedničku kampanju. Postali su ambasadori TAGHeuera za Hrvatsku.

 

- Bilo je fora na snimanju. Kad se spoje dva vrhunska sportaša, još iz bazičnih sportova, ne može biti loše. Idemo “zajedno do Rija”. Nekako sve više uživam u statusu najbolje hrvatske sportašice. Ne mogu se žaliti.

 

,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,

 

 PRENOSIMO Sportske novosti PIŠE Kristina Dominkvić FOTO Igor Kralj/Pixell i arhiva JL