Hrvatski zbor sportskih novinara - Preminuo Željko Čajkovski – najstariji hrvatski olimpijac i osvajač medalje

Detalji: Objavljeno: 12. Studeni 2016.

U Munchenu je preminuo Željko Čajkovski, najstariji hrvatski olimpijac i osvajač srebrne medalje na Olimpijskim igrama 1948. u Londonu.

Željko Čajkovski rođen je u Zagrebu 5. svibnja 1925. godine. Mlađi je brat Zlatka Čajkovskog. Igračku karijeru započeo je u zagrebačkom HAŠK-u, gdje je igrao već 1935. godine za najmlađe subjuniore, potom nastavlja u juniorima, a od 1942. do 1945. godine nastupao je za prvu momčad akademičara.

Nakon gašenja kluba od ondašnjih vlasti, Čajkovski 1945. godine najprije postaje igrač nogometne sekcije Konjičke brigade u Zagrebu, a iste godine postaje i nogometaš novoformiranog kluba Dinamo iz Zagreba, za koji igra do 1956. godine i s kojim u prvenstvima 1947./48. i 1953./54. osvaja titulu prvaka Jugoslavije u nogometu. S Dinamom je Željko osvojio i jugoslavenski kup 1951. godine. Za Dinamo je odigrao 447 utakmica i postigao 249 zgoditaka.

Nakon odlaska iz Dinama, Željko Čajkovski od 1956. do 1958. godine igra za Werder iz Bremena, a zatim od 1958. do 1960. godine za FC Lichtenfels, gdje je igrač i trener, i gdje završava igračku karijeru.

Čajkovski je bio vrlo brz igrač, prodoran, dobar tehničar, odlično je pucao lijevom nogom, bio je vrlo pokretljiv i odlična pregleda igre, sjajan dodavač.

U HAŠK-u je igrao kao spojka u triju Kacijan – Wolfl – Željko Čajkovski, a u Dinamu je nastupao u nezadrživom kvintetu Beda – Kacijan – Golob – Željko Čajkovski – Kokotović.

Za reprezentaciju Jugoslavije, od 1947. do 1951. godine kao nogometaš Dinama odigrao je 19 utakmica i postigao 2 zgoditka. Debitirao je 11. svibnja 1947. godine u Pragu, u prijateljskom susretu u kojoj je Čehoslovačka pobijedila Jugoslaviju s 3:1. Od dresa reprezentacije oprostio se 24. lipnja 1951. godine u Beogradu, u prijateljskoj utakmici u kojoj je Jugoslavija pobijedila Švicarsku sa 7:3.

Sudjelovao je na Svjetskom nogometnom prvenstvu 1950. godine u Brazilu. Postigao je u 114. minuti utakmice odlučujući treći zgoditak u kvalifikacijskoj utakmici s Francuskom 11. prosinca 1949. godine u Firenzi, kada je Jugoslavija slavila s 3:2 i osigurala odlazak na SP u Brazil.

Sudionik je Olimpijskih igara 1948. godine u Londonu i nositelj je srebrene medalje.

Nakon završetka igračke karijere, Željko Čajkovski je 11 godina radio kao trener u SR Njemačkoj. Od 1964. do 1966. godine bio je trener momčadi SpVgg Furth, zatim od 1967. do 1969. Borussie Neunkirchen, potom od 1971. do 1974. godine Ulma, zatim je jedno vrijeme 1974. godine trener VFR Heilbronna i 1975. godine Wackera 04 iz Berlina.

Inače, po struci je diplomirani ekonomist. Uvijek je na putovanja kao nogometaš išao sa skriptom ispod ruke, dok je studirao ekonomiju. Kada je igrao u Njemačkoj, bio se zaposlio u Simensu.

Čajkovski je bio sportu odan do srži. Rado je pričao o teniskim legendama onoga vremena, Josipu Paladi, Franji Punčecu i Dragutinu Mitiću. Često ih je gledao na Šalati, ali on se više priklonio stolnom tenisu. Igrao je sa Željkom Dolinarom, Josipom Vogrincem, Zdenkom Uzorincem, čak je nastupao i za reprezentaciju Zagreba. Jednom je s Zdenkom Uzorincem bio na turniru u Bratislavi. Obožava je šah. Govorio je da je to najbolji mogući način na koji moždane vijuge ostanu u funkciji. O šahu je govorio: „Šah bistri um, drži ga vitalnim, a kada ga spojite s fizičkim aktivnostima, onda možete očekivati da ćete doživjeti duboku i kvalitetnu starost, bez većih problema sa zdravljem“

Željko Čajkovski dugi niz godina bio je jedini je živi nositelj srebrne medalje s Olimpijskih igara 1948. godine u Londonu i naš je najstariji živući olimpijac.

Veliki nogometaš, intelektualac, a prije svega zaljubljenik u svoj rodni Zagreb.

Obilježio je jedno značajno razdoblje u povijesti hrvatskog nogometa. Osvajao je s Dinamom prvenstva i kupove, ima olimpijsku medalju. Igrao je i trenirao u jednoj od najjačih liga svijeta.

To je bio plavi broj 10 – Željko Čajkovski.