EN
HR
Löw je od 1926. tek deseti njemački izbornik, mi smo ih od 1990. promijenili čak jedanaest! – piše Anton Samovojska
Naš neočekivani izbornički interregnum nagnao nas je na sučeljavanje s pitanjem: tko su izbornici najbolje pozicioniranih europskih reprezentacija (osim Hrvatske koja je 14.) na FIFA-inoj ranking listi od 3. rujna, kakav je njihov profil i što su oni trebali učiniti da bi dospjeli do nacionalnih vrsta?
Pred nama su: Belgija (2. na FIFA-inoj ljestvici), Njemačka (3), Portugal (6), Rumunjska (7), Wales (9), Engleska (10), Španjolska (11), Nizozemska (12), Austrija (13), Slovačka (15), Italija (16.), Švicarska (17), Češka (20), Danska (22) i Island (23).
Eto rezultata:
Uspješni Velšanin Coleman, najmlađi s “liste 15”, ima 45 godina. Najstariji, Šveđanin Lagerbäck na klupi Islanda, ima 67. Među vodećima nema, eto, ni premladih, a ni prestarih.
Svi su izbornici igrali nogomet, neki bolje, neki lošije. Neki su igrali čak i loše, ali ipak su kao treneri stigli do vrha.
Većina izbornika kao igrači su bili defenzivci.
NITKO NIJE RAVNO IZ KOPAČKI STIGAO NA KLUPU REPREZENTACIJE.
Svi, od prvoga do posljednjega, autoritet i krajnju nagradu - reprezentaciju - stekli su krvavim radom.
Samo Španjolac Vicente del Bosque može se dičiti ultra rezultatima. No on je imao sreće - bio je u Real Madridu. Ali, i svi su ostali, prije no što su dobili reprezentaciju, imali su dobre trenerske karijere i ostvarili zapažene rezultate. Na razini na kojoj su imali prilike biti.
Svi izbornici s dobrim su iskustvom na leđima.
Eto, tako je u velikome svijetu. Nije važno kako se tko zove, kojega je političkog profila, tko je čiji štićenik... Važno je što je tko postigao i što može dati. A mi se još hrvamo s osnovama. Mi, nakon svih silnih godina, još uvijek ne znamo je li trener profesija? Ili nije? Ako nije, tada svaki bivši nogometaš može biti - izbornik. Što se u nas i događa. Ako je pak trener profesija, što apsolutno jest, tad su kriteriji za izbor izbornika vrlo jasan:
- izbornik, u tome slučaju, može biti samo najobrazovaniji, najprofesionalniji i najuspješniji!
Izvolite, gospodo iz Green Golda, pronađite takvoga! Valjda nije teško.
Kako je u nas mnogo toga naopako, tako se u posljednje vrijeme redovito ponavlja i sud, uzdignut čak na razinu nepisanoga zakona, kako izbornik Hrvatske mora biti negdašnji veliki nogometaš. Jer samo takav izbornik, po mogućnosti još iz generacije ‘98, može imati autoritet u našem čudnom, svojeglavom i nediscipliniranom nogometnom reprezentativnom svijetu.
Dakako, poželjno je da izbornik bude bivši nogometaš visoke klase, ali to, kako nam pokazuju iskustva, nije nužno i ne jamči ama baš ništa.
Zapravo, začuđujuće je što se u nas uopće nameće referenca “važno je da je izbornik bio veliki igrač”. Otto Barić, Miroslav Blažević, Mirko Jozić i Tomislav Ivić (slijed je, kako ne bi bilo uvrijeđenih, po abecednome redu) ne mogu se podičiti reprezentativnom nogometnom karijerom. Međutim, usprkos tomu, ovaj se kvartet uvijek mogao podičiti iznimnim trenerskim rezultatima. To su rezultati kakve naši trenerski “asovi” novoga vijeka mogu samo sanjati. Pitamo se tko će, naprimjer, iz redova naše kompjutorske generacije ikada osvojiti Copu Libertadores. Jozić jest. Do herojskoga djela on je, da sve bude ljepše, stigao s čileanskom momčadi (Colo Colo), a ne brazilskom, argentinskom ili urugvajskom, koje najčešće osvajaju južnoameričku ligu prvaka.
Što nam o tomu kaže Europa?
Među petnaestoricom izbornika, koji su predmet naše male analize, bilo je doista krasnih nogometaša. Wilmots, Del Bosque, Iordanescu, Blind i Conte bili su igrači zapažene vrijednosti. No postoji i drugi kraj ove priče. Joachim Löw, Fernando Santos, Roy Hodgson, Vladimir Petković i Lars Lagerbäck imali su nogometaške karijere koje nisu vrijedne spomena. No iako nisu bili igračke klase, svi su oni postali vrlo dobri treneri i svi će, kako sada stvari stoje, na Euro 2016.
Među tim nogometašima amaterima osobit je slučaj Portugalac Fernando Santos. On je bio junior Benfice, ali nije prošao. Stoga je pokušao graditi karijeru u Estorilu i Maritimu. Međutim, sa 21 godinom zaključio je karijeru.
Potom je završio studij elektrotehnike, ali nogomet je bio preveliki mamac, pa se vratio nogometu i postao odličan trener. Fernando Santos savršeni je primjer (baš kao i Mourinho) kako i igrač vrlo skromne karijere može postati trener s autoritetom. Jasno je, naravno, kako je on stekao autoritet. Njemu je autoritet donijela neupitna vrijednost rada. Što je autoritet bez premca.
Koga ćemo mi sada izabrati?
Da je rješenje jednostavno, već bismo znali ime novoga izbornika. Ali, rješenje očito nije nimalo jednostavno. Postoje treneri koje bi HNS volio angažirati. Među njima je, primjerice, Prosinečki. No Žuti je ovoga časa nedohvatljiv. Baš poput još nekih jačih imena koji rade odličan posao u inozemstvu. Listanje domaćega kadra ne donosi pak ništa.
Klupski moćnici srozali su trenersku profesiju na najnižu moguću točku. Treneri su u nas postali krpe za brisanje poda. Tko preživi sezonu, taj je čudo. Mi trenere trošimo, doslovce ubijamo, kao da na raspolaganju imamo stotine genijalaca. A nemamo gotovo nikoga.
Kad svojedobno Zagrebu nije išlo dobro, znali smo zapitati Dražana Jerkovića zašto ne smijeni trenera. A sportski direktor Zagreba odgovarao nam je: “Ne mijenjam trenera, jer on nije prvi krivac za loše rezultate. Prvi krivac sam ja, jer sam morao znati koga sam birao.” Pametni znaju koga biraju, pa stoga uzalud ne troše ljude.
Joachim Löw deseti je izbornik Njemačke od 1926 (mi smo promijenili 11 od 1990.)! Devetorica njegovih prethodnika bili su: Otto Nerz 1926-1936, Sepp Herberger 1936-1942, 1950-1964, Helmuth Schön 1964-1978, Jupp Derwall 1978-1984, Franz Beckenbauer 1984-1990, Berti Vogts 1990-1998, Erich Ribeck 1998-2000, Rudi Völler 2000-2004, Jürgen Klinsmann 2004-2006, Joachim Löw 2006? Samo dvojica, Ribeck (zbog loših rezultata) i Klinsmann (po vlastitoj želji), nisu vodili Elf u drugome mandatu. No iako je to Njemačka, mi ipak pitamo: zašto mi ne bismo bili barem “mala Njemačka”?
I tko će biti sljedeći izbornik? Kandidata ima, Hrvatska se ne odbija. Pa Kranjčar bi, Ivanković bi, a spominju se i Bjelica, Dalić, Gračan, Jurčić, još uvijek i Ante Čačić...
Romeo Jozak, direktor svih reprezentacija, najstručniji od svih stručnih u našem nogometu, kreće u razgovore s petoricom-šestoricom. Nadamo se da će predložiti pravoga. Koji će nas povesti u Francusku.
PRILOG IZBORU HRVATSKOG IZBORNIKA Profil 15 izbornika najbolje pozicioniranih europskih reprezentacija (osim Hrvatske)
BELGIJA
Marc
Wilmots (46)
Bio je odličan nogometaš. Kao ofenzivni vezni gradio je zapaženu karijeru u St. Truidenu, Mechelenu, Standardu iz Liegea, Schalkeu i Bordeauxu. Za belgijsku vrstu igrao je od 1990. do 2002. Trener je od 2003. Vodio je Schalke i St. Truiden, 2009. postao je pomoćni trener, a od 2012. izbornik je reprezentacije.
NJEMAČKA
Joachim
Löw (55)
Bio je ofenzivni vezni. Dotaknuo je Bundesligu, no mnogo je češće igrao u drugoj ligi, najčešće u Freiburgu. Trener je od 1994. Vodio je Stuttgart, Fenerbahče, Karlsruher, Adanu, Tirol Innsbruck i Austriju Beč. Kod Klinsmanna je 2004. postao pomoćni trener, a od 2006. preuzeo je reprezentaciju.
PORTUGAL
Fernando
Santos (60)
Bio je branič. Igrao za Estoril i Maritimo, a s 21 godinom završio karijeru.
Trener je od 1987. Vodio je Estoril, Estrelu do Amadoru, pa nizao odlične portugalske i grčke klubove: Porto, AEK, Panathinaikos, Sporting, Benficu i PAOK. Vodio je grčku vrstu od 2010. do 2014, a od 2014. na čelu je Portugala.
WALES
Chris
Coleman (45)
Bio je branič lijepe karijere. Igrao je za Manchester City, Swansea, Crystal Palace, Blackburn i Fulham. Majicu reprezentacije Walesa nosio od 1992. do 2002. Trener je od 2003. Vodio je Fulham, Real Sociedad, Coventry i Larisa, a od 2012. na klupi je Walesa. Iznimno je cijenjeni komentator, najčešće na britanskome Sky Sportu.
ENGLESKA
Roy
Hodgson (68)
Bio je branič skromne vrijednosti. Pokušao je u Crystal Palaceu, ali nije uspio, pa je igrao u klubovima nižih engleskih liga. Imao je samo 23 godine kad je završio trenersku školu! Trenerski posao počeo je peći 1976. u švedskom Halmstadu. Potom je trenirao 16 klubova u 8 zemalja. Najzvučniji su Inter, Blackburn, Kopenhagen, Udinese, Liverpool... Bio je izbornik Švicarske (1992-1995), UAE (2002-2004) i Finske (2006-2007), a od 2012. vodi Englesku.
ŠPANJOLSKA
Vicente del Bosque (64)
Bio je odličan vezni igrač. Držao je sredinu igrališta u Realu (1970-1984) i španjolskoj reprezentaciji (1975-1980). Trener je od 1987. Vodio je Real B te povremeno i vrlo kratko prvu momčad. Tek 1999. stekao je povjerenje klupskih čelnika i vodio je Real četiri godine (do 2003). Del Bosque je bio sjajan, osvojio je, među inim, dvije Lige prvaka i dva prvenstva. Potom je za novcem krenuo u Bešiktaš, a od 2008. je na čelu Španjolske.
NIZOZEMSKA
Danny
Blind (54)
Bio je branič, odličan libero. Igrao je za Spartu Rotterdam i Ajax. Majicu Nizozemske odijevao od 1986. do 1996. Trener je od 2005. Sve u Ajaxu, prvo do 2005. do 2006, pa od 2009. do 2011. Od 2012. bio je pomoćni trener u reprezentaciji, a 1. srpnja 2015. postao je izbornik. Naslijedio je Hiddinka.
AUSTRIJA
Marcel
Koller (54)
Švicarac je bio vrlo dobar vezni igrač. Cijelu igračku karijeru proveo je u Grasshopperu (1978-1997). Reprezentativac Švicarske bio je od 1982. do 1996. Trener je od 1997. Vježbao je Will, St. Gallen, Grasshopper, Köln i Bochum. Od 2011. izbornik je preporođene Austrije.
SLOVAČKA
Jan
Kozak (61)
Bio je vezni igrač lijepe karijere. Lokomotiva Košice, Dukla Prag, Seraing, Bourges. Reprezentativac od 1976. do 1984. Trener je od 1993, a slavu i autoritet stručnjaka par excellence stekao je vodeći Košice. Od 2013. je izbornik krasnih rezultata. Dosad je vodio 22 utakmice i ima 14 pobjeda, 4 remija te samo 4 poraza.
ITALIJA
Antonio
Conte (46)
Bio je odličan vezni igrač. Igrao je za Lecce i Juventus (1991-2004). Nosio majicu reprezentacije od 1994. do 2000. Trener je od 2006. Vodio je Arezzo, Bari, Atalantu, Sienu, da bi zablistao u Juventusu (2011-2014) s kojim je osvojio tri naslova zaredom. Put do reprezentacije Italije, koju je preuzeo 2014, bio je sasvim logičan.
ŠVICARSKA
Vladimir
Petković (52)
Bio je vezni igrač. Od 1981. do 1987. odigrao 27 utakmica u prvoj YU ligi. Od 1987. do 1999. promijenio sedam klubova u Švicarskoj. Najpoznatiji je Sion. Petković ima tri putovnice, hrvatsku, BiH i švicarsku, a trener je od 1997. Svaki posao pokazivao je sve boljega trenera. Vodio je Bellinzonu, Lugano, Young Boys, Samsunspor, Sion, Lazio, s kojim je osvojio Kup Italije, a od 2014. izbornik je Švicarske.
DANSKA
Morten
Olsen (66)
Bio je odličan zadnji vezni. Igrao je za B 1901, Cercle Brugge, Racing White, Anderlecht i Köln. Majicu Danske odijevao od 1970. do 1989. i nanizao je 102 nastupa. Trener je od 1990. Vodio je Bröndby, Köln i Ajax, a nakon desetogodišnjega iskustva 2000. je preuzeo Dansku.
ČEŠKA
Pavel
Vrba (51)
Bio je solidan nogometaš. Igrao je za Prostejov, Cheb, Baník iz Ostrave i Havirova te Prešov. Od 1994. je trener. Vodio je Prešov, Baník iz Ostrave, Puchov, Žilinu, a češki je trenerski velikan postao vođenjem Viktorije Plzeň (2008-2013). Naglašeno ofenzivnim nogometom s Viktorijom je dva puta bio prvak Češke. Od 2014. je izbornik. Što je postao tek kad je Savez otkupio ugovor od Viktorije Plzeň.
ISLAND
Lars
Lagerbäck (67)
Do 26. godine igrao je u amaterskim švedskim klubovima. Posljednji se zvao Gimonäs. Dvojimo da je itko čuo. Trener je od 1977. i premda nije vodio niti jedan elitni klub, 1990. dospio je u švedski savez. Vodio je vrstu “do 21”, Švedsku B, pa je postao pomoćnik izbornika, da bi od 2000. do 2009. bio izbornik Švedske. Bio je izbornik Nigerije 2010, a od 2011. vodi Island. Kako vidimo, s briljantnim rezultatima.
RUMUNJSKA
Angel
Iordanescu (65)
Legendarni rumunjski napadač bio je zvijezda Steaue (1968-1982), a igrao je i za OFI s Krete. Za Rumunjsku igrao je od 1971. do 1981. Trener je od 1984. Vodio je Steauu, Anorthosis, Al Hilal, Rapid Bukurešt, Al Ain, Al Ittihad. Na čelu Rumunjske u tri mandata, 1993-1998, 2002-2004 te od 2014. Bio je i izbornik Grčke (1998-1999).
PRENOSIMO Sportske novosti, piše Anton Samovojska, foto Antonio Bronić
