SRĐAN FABIJANAC – nagrada za novinara godine

Srđan Fabijanac istaknuo se tijekom prošle godine prijenosima s Europskog prvenstva u Poljskoj i Ukrajini te osobito onima s Olimpijskih igara u Londonu. Svojim je prijenosima dao velik doprinos činjenici da je Hrvatski radio za vrijeme OIimpijskih igara bio daleko najslušanija radijska postaja u Hrvatskoj. Temperamentnim pristupom i vrlo dobrom pripremom na najbolji radijski način slušateljima je dočarao veslačku utrku četverca na pariće te finale u streljaštvu, disciplina trap. Ti su sportovi inače vrlo rijetko u radijskom prijenosu, pa su samim time iznimno složeni i potpuno drugačiji od uobičajenih zadataka u radijskom poslu.
Bilo da je riječ o Olimpijskim igrama ili tek prijenosu neke utakmice nacionalnog prvenstva, sa Srđanom Fabijancem slušatelji Hrvatskog radija uvijek dobivaju brzu, točnu i zanimljivu informaciju. Baš kao što se to i očekuje od još uvijek najbržeg medija…

MARIN MRDULJAŠ – priznanje za lokalno novinarstvo

Marin Mrduljaš, svima poznati Babo, jedan je od zaštitnih znakova sportskog Splita, što u toj sredini nije lako postati. Na Radio Dalmaciji radi od osnutka 1995. godine. S kolegom Marinom Maljkovićem uređuje i vodi Štopericu, jednu od najslušanijih sportskih emisija u Dalmaciji. Gotovo da nema utakmice Hajduka, košarkaša Splita i brojnih drugih klubova u gradu pod Marjanom na kojoj nije prisutan mikrofon Radio Dalmacije. Babo je radio i na lokalnim televizijama, a sada na Sportklubu  prenosi  utakmice košarke, sporta u kojemu rado od njega traže savjet i hrvatski treneri. Iako mu je košarka najdraži sport, najdraži predmet mu ipak nije lopta već mikrofon.

RATKO RUDIĆ – priznanje za suradnju s medijima

Ratko Rudić najpriznatiji je stručnjak u svijetu vaterpola.  U svojoj karijeri osvojio je deset zlatnih olimpijskih, svjetskih i europskih medalja, a zlata na svim velikim natjecanjima osvojio je i s hrvatskom reprezentacijom. Iako uspjeh mnogima zna „udariti u glavu“, Rudić je kao vrhunski profesionalac ostao čvrsto na zemlji, uvijek dostupan medijima. Novinarska pitanja nije odbijao ni u teškim trenucima, ni u trenucima slavlja. I nakon odlaska s mjesta izbornika, kao sportski direktor Hrvatskog vaterpolskog saveza i dalje je zahvalan sugovornik za sve sportske teme. Od Ratka Rudića uvijek se može nešto naučiti, čak i kad se ne razgovara o vaterpolu.

KK CEDEVITA – priznanje za najbolju press službu

Cedevita je prošle godine debitirala u Euroligi, a svojevrstan debi imala je i njihova press služba. Za razliku od košarkaša, oni su imali bolje rezultate. Glasnogovornik Igor Jagić i njegova ekipa odradili su euroligašku sezonu na visokoj razini, na koju su nas i navikli posljednjih nekoliko sezona u hrvatskom prvenstvu i regionalnoj ligi. Uz vrlo ažurno održavanje klupske internetske stranice,  uoči i nakon svake utakmice, u kratkom roku stižu tonovi. Na svaki novinarski zahtjev za razgovorom s pojedinim igračem ili trenera, Igor Jagić uvijek pronalazi termin i rješenje. 

ŽELJKO ERCEG  & RADICA JURKIN – posebno priznanje za projekt Sportska Hrvatska

Sportska Hrvatska jedan je od službenih servisa vijesti Hrvatskog olimpijskog odbora. Inovativni proizvod djelo je hrvatskih stručnjaka predvođenih Željkom Ercegom, koje objedinjuje informativne kanale članica HOO-a te dnevno prikuplja i objavljuje informacije raznih hrvatskih sportskih saveza, Kineziološkog fakulteta, HZSN-a, Sportske televizije... Odlika ovih informativnih kanala vijesti jest potpuno poštivanje olimpijskog duha ravnopravnosti svih natjecatelja i sportova bez obzira na komercijalni značaj, veličinu borilišta ili doseg uspjeha. 

IVA MILANOVIĆ LITRE -  priznanje za televizijsku emisiju Paraolimpijac

 Paraolimpijac je jedina televizijska emisija u Hrvatskoj koja se redovito bavi sportom osoba s invaliditetom. Jednom mjesečno urednica Iva Milanović-Litre na Sportskoj televiziji predstavlja nam vrhunske sportašice i sportaše koji su, osim u vrijeme Paraolimpijskih igara, uglavnom zapostavljeni u našem medijskom prostoru. Ni u jednom trenutku, međutim, Iva i njezini suradnici ne upadaju u klopku koja se zove – patetika.
Emisija Paraolimpijac ne bavi se samo osvajačima odličja na Paraolimpijskim igrama i svjetskim prvenstvima sportaša s invaliditetom, već i svim ostalim  svakodnevnim problemima, uspjesima i zanimljivim pričama tih iznimnih sportaša.  Uostalom, ako ne vjerujete, svakako na SPTV-u pogledajte emisiju Paraolimpijac i postat ćete navijač sportskih junaka koje vam predstavlja Iva Milanović-Litre.

BLAŽ DUPLANČIĆ – za knjigu „1950. - godina Hajduka i Torcide“

Na 255 stranica knjige „1950. – godina Hajduka i Torcide“ autor Blaž Duplančić podsjeća nas na davnu 1950. godinu, u kojoj je momčad Hajduka osvojila prvenstvo bez poraza.
Retro izvještaji sa svih utakmica spomenutog prvenstva su, međutim, tek manji dio knjige. Duplančić nam, naime, daje puno širi sportski i društveni kontekst Splita i Dalmacije toga vremena.  Svjedoče o tome već i prve rečenice knjige:
„Te su godine grad Split i okolica patili od jada i nevolje, od posljedica II. svjetskog rata. TeBeCe i DiDiTi, tuberkuloza i raznolika gamad bili su svakodnevna tema, čak jača i od Hajduka.“
Duplančićeva knjiga, stoga, usprkos naslovu, neće biti zanimljivo štivo samo Splićanima i navijačima Hajduka.

Sportska televizija, Posebno priznanje

Sportska televizija je prva i za sada jedina televizija u vlasništvu nekog nacionalnog olimpijskog odbora. Hrvatski olimpijski odbor 15-godišnju koncesiju dobio je 16. prosinca 2010., a SPTV je s emitiranjem započela 4. travnja 2011. godine. Do kraja godine je u formi izravnih prijenosa, reportaža, magazina i studijskih emisija predstavila čak 77 sportova, od kojih neki nikad nisu bili na televizijskim ekranima. U prvoj godini emitiranja studio SPTV-a je ugostio i više od stotinu gostiju, a realizirano je više od 150 domaćih i stranih prijenosa.

Nije nevažno ni to da je Sportska televizija našem televizijskom novinarstvu donijela desetak sasvim novih i svježih lica, mladih novinara koji su u svega nekoliko mjeseci morali naučiti sve ili skoro sve o televiziji.

Zlatko Škrinjar, Priznanje za press službu

Zlatko Škrinjar je glasnogovornik Hrvatskog rukometnog saveza od 1. prosinca 2008. godine. Primijetivši da je redakcijama sve teže slati izvjestitelje na velike natjecanja s Europskog prvenstva rukometašica u Danskoj 2010. redovito slao tonske zapise izjava izbornika i igračica, čime je uvelike olakšao posao kolegama u Hrvatskoj. Tonove su mogli koristiti svi, a radijske postaje su na taj način, zapravo, dobile reportera na terenu.

Tu je praksu Škrinjar nastavio i na Svjetskom prvenstvu rukometaša u Švedskoj te onom rukometašica u Brazilu prošle godine. Osim tonova slao je i fotografije visoke rezolucije koje su bile vrlo korisne tiskanim medijima i web-portalima.

Čekamo da Zlatkov primjer počnu slijediti i u ostalim nacionalnim sportskim savezima.

Lovorko Magdić, Godišnje priznanje za radijsko novinarstvo

Lovorko Magdić prošle se godine istaknuo prijenosima skijaških utrka te posebice onima s Europskog  prvenstva za košarkašice. Iz Poljske smo uvijek mogli dobiti pravovremene, točne i zanimljive informacije o sportašicama koje u našim medijima nisu uvijek u prvom planu. Uvijek kad u eteru čujemo Lovorkov glas znamo da s druge strane stiže prava informacija, bez euforije i suvišnih decibela.

Kad je riječ o utrkama Svjetskog skijaškog kupa, bez obzira na trenutak uključenja u radio prijenos , uvijek znamo na kojem je mjestu Ivica Kostelić, a na kojem njegovi glavni suparnici, što se događa u utrci i koji su ključni detalji. Mirno slušamo jer znamo da će nam prava informacija od Lovorka uvijek doći.

Bernard Jurišić, Godišnje priznanje za kolumnu

Bernard Jurišić je i u 2011. godini svakog tjedna pisao svoju kolumnu Juriš na Sportnetu. Obrađivao je aktualne teme iz domaćeg i svjetskog sporta na objektivan i nesenzacionalistički način, što danas nije pravilo, a nije ni lako. Posebice se izdvajaju njegovi tekstovi o košarci, kroz koje je pokazao vrhunsko poznavanje tematike i odnosa u tom sportu. Košarka je kod nas u mnogim medijima u svojevrsnoj blokadi, pa je Jurišić svoju vrlo čitanu kolumnu nerijetko koristio i za promociju košarke i domaćih košarkaških natjecanja.

Čitatelji, pokazuju to i reakcije, prepoznaju i cijene njegovu težnju da uvijek piše kritički ali ne i senzacionalistički.

Sanjin Strukić, Godišnje priznanje za fotografiju

Čitatelji Večernjeg lista i 24 sata već godinama svjedoče visokoj kvaliteti fotografija Sanjina Strukića, posebice onima sa sportskih borilišta. Prošle godine svakako se mogu izdvojiti fotografije s. 39. plivačkog mitinga Mladosti, na kojima se ističe proboj ljudskog tijela kroz vodeni medij.

Sanjin Strukić prati događaje pokazujući emotivne strane sudionika te hvatajući trenutke koji su sukus cijelog događaja. Primjer za to je slika iz Madrida na kojoj dinamovac Mateo Kovačić bespomoćno ide prema centru igrališta, dok se u drugom planu vidi veseli buket Realovih igrača nakon postignutog pogotka.

Orlando Rivetti, Nagrada za životno djelo

Orlando Rivetti rođen je 19.11.1951. godine u Rijeci.
U 44 godina bavljenja novinarstvom etablirao se kao vodeći kroničar sportskih događaja u Rijeci i na Kvarneru te kao jedan od najvažnijih komentatora nogometa i košarke na nacionalnoj razini. Zapravo, postao je svojevrsni sportski i novinarski brend.

Radio je u Novom listu, Jutarnjem listu i Sportplusu, a krajem prošle godine proslavio je i 200. izdanje emisije „Orlando“, koja se od 2006. godine emitira na riječkom Kanalu Ri. U tom svojem talk-showu ugostio je sve najvažnije i one manje važne sportaše i sportske djelatnike s ovih prostora.

Rivetti je izvještavao je s brojnih europskih i svjetskih prvenstava u nogometu i košarci, s pet Olimpijskih igara, ali i brojnih boćarskih utakmica i lokalnih sportskih priredbi.

Orlando Rivetti je jedan od posljednjih predstavnika klasičnog hrvatskog sportskog novinarstva, onog zbog kojeg smo zavoljeli sport i počeli se baviti sportskim novinarstvom.

Rivetti je 1996. nagrađen i godišnjom nagradom Hrvatskog zbora sportskih novinara za pisano novinarstvo.

Priznanje za organizaciju press centra - Hrvatski vaterpolski savez

Hrvatski zbor sportskih novinara uvijek posebno cijeni napore organizatora sportskih natjecanja kada je riječ o poboljšanju uvjeta za rad novinara. Hrvatski vaterpolski savez i naš kolega Dean Bauer u tom su smislu na lanjskom Europskom vaterpolskom prvenstvu u Zagrebu napravili iznimno dobar posao i zavrijedili priznanje novinarskog ceha.

Priznanje za intervju - Tomo Ničota

Kao novinar koji u Sportplusu prati nogometna zbivanja i komentira ih na dnevnoj bazi, Tomo Ničota je pozitivno „šokirao“ razgovorom s, za medije godinama vrlo zatvorenim, Goranom Ivaniševićem. Iz Ničotinog smo teksta  pod naslovom „Tek danas vidim da sam trebao 'razvaljivati' Samprasa“ uspjeli saznati puno zanimljivosti i neotkrivenih detalja iz burne karijere najvećeg hrvatskog tenisača, njegova razmišljanja o hrvatskom sportu, priča iz vrha „bijelog sporta“. Pritom, ni u prvom, ali  niti u drugom planu nisu bile pikanterije iz privatnog života, o kojima su mediji isključivo pisali u posljednje vrijeme kada je bila riječ o Ivaniševiću. Ovog puta imali smo priliku pročitati „najbolje od Gorana“. Ničota nam je iznova otkrio Ivaniševića kao zanimljivog, osebujnog i omiljenog hrvatskog sportaša.

Priznanje za fotografiju - Antonio Bronić

Antonio Bronić od 2009. godine radi za foto agenciju Pixsell, a prošle je godine slikom, između ostaloga, izvještavao s europskih prvenstva u rukometu i vaterpolu. Za svoje je fotografije nagrađen i od Europske plivačke federacije, na čijem je natječaju za najbolju fotografiju vodenih sportova zauzeo prošle godine treće mjesto.

Priznanje za izdavaštvo - Blaž Duplančić 

U Hrvatskoj je vrlo malo biografija poznatih sportaša, a kolega Duplančić je u svojoj knjizi 'Ivan Gudelj: hajdučka priča' obradio kompletnu igračku povijest jednog od naših najzanimljivijih nogometaša, Ivana Gudelja. Gudelj je Duplančiću opisao brojne dosad nepoznate detalje svoje karijere, knjiga sadrži opis i statistiku nekih od Gudeljevih najvažnijih utakmica, a svoje su mišljenje o njemu u knjizi izrekli i brojni nogometni stručnjaci te suigrači. Kroz cijelu knjigu se provlači i dosta jasna poruka koju je Blaž Duplančić napisao i u kratkom predgovoru: "Gudeljev primjer uistinu ulijeva nadu svima onima koji misle da su u bezizlaznoj situaciji."

Priznanje za praćenje 'malih' sportova - Milena Dragišić

Rođena Osječanka po životnom opredjeljenju stanovnica Zagreba o sportovima koje često sasvim neopravdano zovemo 'malima' piše od 1986. Prošle godine je pišući i uređujući lokalne zagrebačke stranice u dnevniku Sportplus iz anonimnosti izvukla stotine sportaša i sportskih kolektiva o kojima nemamo puno prilike nešto čuti ili pročitati. Bilo da je riječ o malim hrvačima i plivačima, ili pak najboljih hrvatskim jahačima, judašima ili skakačima u vodu, svi su oni kod Milene imali šlagerski tretman.

Priznanje  za komentar  - Iva Perdec Augustić

Suvremeno hrvatsko novinarstvo u zadnjem desetljeću pati od bolesti koja se može nazvati preuveličavanjem svega i svačega kada je u pitanju naš sport i naši sportaši. Preuveličava se u  u značaju postignutih rezultata, veličini sportskog dometa, važnosti sporta u Hrvatskoj i Hrvatskoj u odnosu na svijet. U takovoj poplavi napisa često se stvara slika koja sve više ima odmak od stvarnosti. Iva Perdec Augustić svojim komentarima u Vjesniku pokazuje da se u hrvatskom novinarstvu još uvijek ima smisla  baviti  istinom i činjenicama, što bi svima nama koji se bavimo ovim poslom trebala biti svetinja.

Priznanje  za osvrt - Vinko Knežević

Puno prijepora razloga za i protiv izazvale su dodjele nagrada najboljima u sportu u 2010. godini. Najveću buru izazvale su dvije nagrade koje dodjeljuje HOO i pitanje je li veslački četverac momčad ili ne. Vinko Knežević je u svom osvrtu u Jutarnjem listu na ovu problematiku vrlo razložno i logično objasnio  nelogičnosti u kriterijima nagrađivanja, ali isto tako postavio i neka ključna pitanja vezana za sportsko novinarstvo. Ona se odnose na to koliko i kad smo spremni mijenjati uvriježene postavke u sportu i možemo li mijenjati prilikom dodjele nagrada kategorije ovisno o dnevno -političkim potrebama. Vinkov osvrt trebao bi pomoći svakom novinaru u Hrvatskoj da  potraži odgovor na to pitanje.

Priznanje za lokalne medije - Sportska redakcija TV 4 rijeke

Šest godina, svake nedjelje, “TV 4 rijeke” objavljuju sportski talk show “Kineski zid” u kojima ugošćuje sportaše i sportske djelatnike. Do sada je objavljeno neprekidno 339 emisija. Svakog ponedjeljka na programu karlovačke “TV 4 rijeke” je i emisija “Sportski tjedan”. To je mozaičko sportska emisija koja daje pregled sportskih informacija u minulom tjednu.Emisija traje tri godine i dosada je objavljeno 178 emisija.  “TV 4 rijeke” već tri sezone na svom program ima  prijenose utakmica karlovačkog rukometnog prvoligaša, prvi su prije par godina započeli s prijenosima karlovačkih regata, a ove godine su prvi puta prenosili i natjecanje gimnastičara.

Sportski program “TV 4 rijeke” i njihov urednik Branko Obradović, nema nikakve sumnje,  svojim radom puno doprinose pozitivnoj atmosferi i promociji sporta u Karlovcu i Karlovačkoj županiji.

Nagrada za životno djelo - Ivanka Ožbolt

Ivanka Ožbolt u mirovini je od kraja prošle 2010. godine godine, no i dalje je aktivna u novinarstvu, te  piše i stvara kao i nekad. Njezini tekstovi o plivanju, kuglanju, streljaštvu, ali i svoj sili takozvanih 'malih sportova' ostavili su neizbrisiv trag u hrvatskom sportskom novinarstvu. Kada se kaže 'topla ljudska priča' prva pomisao je - to je posao za Ivanku!

Nagrada za životno djelo - Janko Goleš

Janko Goleš rođen je1945. u Žumberačkim Golešima pokraj Ozlja. U Sportskim novostima je zaposlen od 1975., a prije toga je pet godina radio kao honorarni suradnik.

U Sportskim novostima počeo je kao suradnik, pa novinar reporter, pomoćnik glavnog urednika, zamjenik glavnog urednika i glavni urednik. Izvještavao je s desetak svjetskih i europskih atletskih prvenstava. Trenutačno treći mandat obavlja funkciju direktora Sportskih novosti d.d., Arena d.d. i Revija d.o.o. 

U zagrebačkom i hrvatskom sportu aktivan od 1960. godine. Najprije kao rukometaš, republički sudac, trener u zagrebačkoj Lokomotivi, šef stručnog štaba Lokomotive, član Upravnog odbora, te predsjednik Skupštine kluba. Bio je član Upravnog odbora Hrvatskog rukometnog saveza te koordinator ženske rukometne reprezentacije.

U Hrvatskom atletskom savezu obavljao je funkcije predsjednika, šefa stručnog stožera i direktora reprezentacije. Nekoliko je godina bio je i direktor atletskog memorijala Boris Hanžeković, a jedan je od glavnih organizatora svih dosad održanih 27 kroseva Sportskih novosti.
Dobitnik Trofeja Zagrebačkog športskog saveza za životno djelo, kao i Nagrade za životno djelo HOO-a.

Nagrada za životno djelo - Stanko Kučan

Stanko Kučan rođen je u Zagrebu 1936. godine. U novinarstvu već punih 50 godina, otkako je 1961. godine završio znamenitu Vjesnikovu novinarsku školu.

U Vjesnikovoj je sportskoj rubrici 1964. godine dobio i stalno zaposlenje, a urednik mu je bio legendarni Žarko Susić. Već 1967. Kučan sam postaje urednikom te rubrike i na tom mjestu ostaje punih 14 godina. U tom razdoblju su u Vjesnikovoj sportskoj  rubrici stasali Anton Samovojska, Zlatko Abramović, Srećko Piršl, Darko Kolombo i mnogi drugi  poznati sportski novinari.

Od 1980. do 1987. bio je glavni urednik SN Revije i Sprinta, tada jedinih sportskih tjednika u Hrvatskoj, a u tim su redakcijama njegovi suradnici bili Branko Stipković, Darko Tironi, Ado Kožul i Zoran Kovačević. Kučan je u novinarskoj karijeri izvještavao s Olimpijskih igara u Sarajevu i Los Angelesu, te sa deset svjetskih i dvadeset europskih prvenstva u raznim sportovima.

Stanko Kučan je bio i direktor informiranje zagrebačke Univerzijade, glavni urednik OTV-a i  Oglasnika, urednik u Auto klubu, te direktor marketinga i direkor  Arene.

I u 75. godini života aktivan je u Klubu umirovljenika Hrvatskog novinarskog društva te matici umirovljenika Hrvatske i stalni je kolumnist u hrvatskom umirovljeničkom listu.