RUKOMET Uz Babićevo nepozivanje Vorija i Čupića za akciju Umag, poruke otišle svima, pa i Duvnjaku

Ivan Čupić i Igor Vori nisu u sastavu reprezentacije za pripremni turnir u Umagu. I nema tolike medijske drame s kakvima smo bili suočeni u Golužinom, pa i Červarovom mandatu. – piše Dražen Pinević, novinar SN

 

Volio bih da se sazrjelo u tom smislu, ali tek kad vidim sve, moći ću reći što mislim... Zasad to govori o medijskom autoritetu Balića i to je sigurno stvar koja može biti od velike koristi – svima. Stvarnost nam je na posljednjim velikim natjecanjima malo počela izmicati iz vidokruga, a nakon dugo vremena počeli smo to i sami priznavati. Nije loše, za početak.

 

Nepozivanje njih dvojice možemo gledati kao amortizaciju od mogućeg medijskog udarca, na  kojeg je ova selekcija navikla kada su iskusni igrači u pitanju. Balić to najbolje zna. Ovako, nema dvojice i poruka je jasna, ali nije ista u oba slučaja, jer  nisu isti argumenti, vjerojatno, pretpostavljamo. 

 

Svi se slažu da Hrvatska treba tražiti pivota, jer Igor Vori nije vječan. Slaže se s tim i on sam koji je tu od 2003. kada je malo tko stavljao okladu na njega, a napravio je to što je napravio... Nije u Kataru izgledalo dobro, pa ni U Danskoj, ne izgleda dobro ni u Parizu gdje ga je Serdarušić neopravdano zatočio na klupi, što se vidjelo u utakmici protiv Zagreba. PSG je počeo igrati s Vorijem u obrani, priznao je to i sam Serdarušić skočivši sam sebi u usta. Vidjelo se i da je Vori skinuo kile, i da djeluje dobro, ali jednostavno minute su premali argument, posebno kada reprezentacija traži njegovog nasljednika u većoj minutaži. Taj problem koji ima u PSG-u mogao bi biti trajan, ne promijeni li Serdarušić stav o Voriju na uštrb Luke Karabatića, a to neće biti jednostavno, jer tu su francuski interesi, vjerujemo samo francuski... Pero Metličić koji je sa Serdarušićem u odličnim relacijama, trebao mu je bitia asistent u reprezentaciji, a sada je asistent Babiću sasvim sigurno može doznati perspektivu te priče iz prve ruke. Vori se ne treba dokazivati, ali treba igrati, jer bez igranja nije lako... No, to su čari profesionalizma u kojima se našao i Marko Kopljar u Barceloni u društvu Kire Lazarova koji trpa nemilice. No, Kopljar je mlađi, nije ista  priča... A ima i Stepančića uz sebe. A dobio je i Šebetića, makar Šeba još nije blizu, ali... 

 

Voriju ruku na srce turnir u Umagu ne bi pomogao ni odmogao, a do Poljske će se vidjeti što će biti, jer uz Brozovića i Marića sada je Šušnja što bi mogao biti dio poruke o kojoj je govorio Babić.

 

Čupića nema, makar je u boljoj formi nego neki koji su unutra, ali... Čupo je svoj, sjajan igrač, briljantan rekao bih, ali emotivac koji teško koči. Sigurno da medijska iskakanja kao u Kataru, ponekad i loša pripremljenost za duga natjecanja, pa nedolazak u Poljsku na ždrijeb Eura igraju ulogu u nepozivanju. Poruka je - red se mora znati, ne samo deklarativno. Nema više "bit ću dobar". Budi, jer ako nekome nedostaje Čupić onda je to Balić sigurno. Zato je to jaka karta za početak s kojom je i nedolazak Vorija lakše amortizirati...  

 

Kao i Šušnja na Vorijevom mjestu, tako i Matulić na Čupićevom, znače isto. Ustvari, poruka je OK i samo je tako treba doživjeti. Uostalom, Čupiću će isto malo nedostajati Umag, a s Matulićem kao i sa Šušnjom možemo dobiti neke proširene vizije u slučaju da se ne daj Bože nekom nešto dogodi, a to je u današnjem rukometu tako normalna stvar – svakodnevica.

 

Ima u tom popisu dosta poruka. Recimo, vratari se ne diraju od akcije do akcije. Drugo, nisu slučajno četiri srednja na popisu, jer je očito da Duvnjak nije u stanju baš sve nositi sam. A opet, bez njega, to nije to, jer on je autoritet broj 1 tog tima. Treba vidjeti kako sve to popeglati na opće zadovoljstvo. Zato su tu letači na glavu Pavlović i Cindrić, postoji na čekunju Obranović, pa usudit ćemo se reći i Vujić, te Karačić koji se može podrediti ako mu se točno kaže što se želi. On je lider.

 

Kovačević uz Štrleka govori o nekim drugačijim obrambenim vizijama. Da očajnički trebamo lijevog vanjskog govori i poziv Mamiću koji je sada u francuskom Dunkerqueu, uz Sliškovića kojem također nedostaje puno minuta u Veszpremu, a bez toga će teško i tu treba Mađarima uputiti neke upite, da ne bi bilo... Makar, to su čari profesionalizma.

 

Marić napadač, po potrebi i obrana 5-1, igrač čija bi realizacija trebala donijeti plus koji dugo nemamo na velikom natjecanju. Ove sezone vrlo dobar u Bundesligi, Melsungen drugi, savršeno za poziv koji Mara, krajnje je vrijeme, mora iskoristiti maksimalno. Brozović u oba pravca, Šušnja za visoki blok, recimo uz Gojuna, a mlađi od Muse koji je isto dobar u Magdeburgu. Sve s rezonom, samo treba dobiti odgovore i poslagati puzzle za niz Poljska – Rio – Francuska – Hrvatska.

 

U Poljskoj ćemo saznati gdje smo. Zasad, u ovom trenutku, ne izgleda dobro, no znam ja i kako je izgledalo 2003. prije Portugala, pa i nakon Argentine... To je onaj dio priče o motivu, pristupu, želji... Sada poruke šalju igrači. Važno je samo da ne bude „posluka porana“.

 

,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,

 

ŽELJKO BABIĆ, IZBORNIK: Vori i Čupić kao poruka

Izbornik Željko Babić počinje s realizacijom najavljenih promjena u timu - osnovni cilj je proširiti kadar za obveze koje nas očekuju.

 

- Nisam za polemiziranje, jer mislim da za njega u trenutku u kojem jesmo nema mjesta. Ovdje nema osobne razine, ovdje je samo interes HR rukomet i siguran sam da i njih dvojica shvaćaju bit. Vori i Čupić su naša dva najstarija igrača, igrača koje su zadužila ovu selekciju a ovo je reći ću nešto kao primjer, poruka… Uostalom, ovo je moja uloga u cijeloj priči u kojoj želimo volju, entuzijazam, nešto drugačije nego u posljednje vrijeme.

 

- Ne oni su tu, ja želim samo da pružaju više. Svi koji prate Ligu prvaka mogu vidjeti dosta problema…

 

- To je sigurno, forma je vrlo nestalna, pitanje je minutaže mnogih, ali i fizičke pripreme. To traži puno više odricanja sigurno i ja ću to pratiti. Pitanje je koliko se u razgovoru, telefonom recimo, neke stvari mogu promijeniti. To je ipak stvar koju najviše određuju svojim odnosom oni sami. Znate, igrač će vam uvijek reći najbolje, ali… Rekao sam, neke stvari ćemo promijeniti u odnosu, pristupu… 

 

- Cilj je uvijek pobjeđivati, ali je realnost u ovom trenutku pitanje za koliko smo sposobni.

 

- Vidjet ćemo kada se okupimo, zna se gdje se takve stvari odlučuju. Za mene će odlučujuće biti kompetencija i motivacija, a sada mogu reći da imamo 3-4 kandidata koji su svojom prošlošću to izborili – zaključio je izbornik Željko Babić. 

 

Čini se da je Duvnjak glavi kandidat, ali Duvnjak to mora reći sam. To je onaj drugi dio priče koji Babić zove kompetencija i motivacija. Dakle… 

 

,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,

 

IVANO BALIĆ, KOORDINATOR ZA MUŠKI RUKOMET: Babić odlučuje, ja sam tu da pomognem

 

Prvi put se novi koordinator pojavio pred medijima. Dosljedan izričaju, nije bio previše pričljiv, ali je dosljedno svom opusu na svako pitanje odgovorio – jezgrovito.

- Prvi put sam pred vama u ovoj ulozi. Moja funkcija je više vezana uz rad s mladima, pokušati objasniti klincima da je čast igrati za hrvatsku reprezentaciju, što to znači, kako s e do toga dolazi…

Ima li konkretnih zahvata zasad. Naime, mlade selekcije nisu polučile osobite rezultate u zadnje vrijeme, pomalo padamo…

- Rad s mladim selekcijama ne treba pošto poto gledati kroz rezultat. Svaka generacija nije ista, ali svaka ime neku dozu talenta i taj talent treba usmjeriti prema seniorskom timu. 

 

Što se tiče posla, ljudi koji su i dosad radili i dalje su tu. Koliko će moje ideja uz njihov motiv uspjeti zaživjeti, vidjet ćemo. Sigurno je samo da za sve treba vremena.

 

- Meni je to teško govoriti, ali izbornik je taj koji donosi odluke, a ja sam taj koji ću mu nastojati biti podrška. 

 

,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,

 

ZORAN GOBAC, IZVRŠNI DOPREDSJEDNIK ZA MUŠKI RUKOMET: Treneri će mijenjati igrače, a ne igrači trenere

 

- Nisam baš najsretniji zbog trenutka u kojoj nova garnitura preuzima posao. Imali smo otvorene putove prema medalji u zadnje vrijeme, ali nismo uspjeli doći do njih. No, nije problem rezultat, već je veći problem ono što gledamo i pitanje je vremena kako će se stvari an tom planu razvijati. Naš cilj su OI u Riju, ali glavni cilj ej naše EP kojem smo domaćini 2018. godine. Sa svoje strane mogu potvrditi da ćemo neke navike vezane za reprezentaciju mijenjati radikalno. Tko ne bude poštovao, neće biti tu. Sigurno se neće više dogoditi da igrači mijenjaju trenere, već će treneri mijenjati igrače. Trener ne može biti kriv ako igrači ne daju sto posto onoga što mogu. Zato svaki treba raditi svoj posao. 

 

- Stožer i koordinator imaju puno podršku, nemamo imperativa rezultata preko noći. Svjesni smo situacije u kojoj više nema nedodirljivih. Vrijednost će se pokazivati na terenu, a ne ugovorima. Uostalom, ti mnogi ugovori potpisani su zbog reprezentativnih dosega u prvom redu. 

 

,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,

 

 

REPREZENTACIJA Pitanja koja su ostala u sjeni Babićeva nepozivanja Vorija i Čupića za Croatia Cup u Umagu

 

Zanimljivo je primijetiti da se Željko Babić primio posla kako je i obećao. Ima svoju viziju, ona je po izboru igrača za akciju Umag vrlo jasna. Zanimljivo je da pitanja o tome “zašto nema ovog, onog” ipak nisu toliko glasna kao kada je birao neki od njegovih prethodnika. Konačno smo, izgleda, shvatili da izborniku kao minimum treba povjerenje, a rezultat je uvijek taj o kojem se može diskutirati, koji se može analizirati.

Šteta što nismo i ranije tako...

 

Recimo, sjećamo se drame oko Drage Vukovića kojeg sada nema, a nema ni drame, makar Vuk igra jako dobro u Berlinu, koji je osvojio Super Globe, visoko je u Njemačkoj. Nema ni Željka Muse, koji je puno toga odradio, a igra u jakom Magdeburgu jako dobro, pa ni Damira Bičanića, koji je bio naš prvi lijevi vanjski nakon Lackovića.

 

 

Nema ni Ivana Ninčevića, koji je dolazio kao alternacija na SP (doduše, sada je ozlijeđen, a i da nije...), nema ni Denisa Buntića, koji u Kielcu dobro radi svoj posao, pa sad na njih dodajte Vorija i Čupića.. I onda podvučete crtu i zaključite da bez drame, kako je trebalo biti i 2010. i 2013, nema čak sedmorice koji su bili i te kako važni.

Posljednji put s puno novosti bili smo treći u Španjolskoj na SP-u, a sjećate se i što je sve prethodilo tome, a, eto, ostali su nam Ivić, Stepančić, Marić, Mandalinić... Pa se u Danskoj 2014. pojavio Slišković, pa u Kataru Brozović, Karačić... Sutra će možda Mamić, Cindrić, Kovačević, Matulić. Nije baš da se ništa ne događa.

 

Babić je odlučio promijeniti neke stvari, krenuti drukčijim putem od Goluže. To treba poštovati. Moglo bi mu se postaviti pitanje, kao recimo zašto ne Obranović, a zašto Mamić, zašto Šebetić, a ne Šime Ivić, zašto Šušnja, a ne Kontrec, zašto nema Alena Blaževića, koji sjajno igra obranu u mađarskom Szegedu u Ligi prvaka... No, sva ta pitanja mrtvo su slovo na papiru jer Babić je taj koji odgovara za rezultat, koji je zaslužio povjerenje i sada to povjerenje treba opravdati. Željko je odgovoran, sustavan, maksimalno ozbiljan i uopće ne treba sumnjati da zna što želi.

 

 

I zato ne treba banalizirati oko rezultata jer mi imamo dobru reprezentaciju, koja je u naponu snage, koja nije u nimalo gorem stanju nego prije Katara, dapače, Zagreb je dao veliki plus. Na Euro ne idemo samo sudjelovati. Istina, rezultat nije imperativ, ali je rezultat i stil koji ćemo tamo pokazati kredit s kojim Babić može graditi viziju prema Euru 2018, kojem ćemo biti domaćini i koji ne mislimo tek tako propustiti.

 

U Umagu ne očekujemo puno, tek nakon njega plan za Poljsku, a nakon Poljske plan za Rio... Stepenice se ne mogu preskakati, nisu ih preskočili ni “Portugalci”, koji su godinu prije Portugala osvojili Mediteranske igre, odigrali neke jake Svjetske kupove, Superkupove, debitirali - neki ‘97. u Japanu, neki ‘99. Egiptu, neki ‘01. u Francuskoj, a neki bogme i u Portugalu ‘03. To je proces koji smo u posljednjih desetak godina sjajno rješavali, za razliku od vremena poslije Atlante. Mukotrpno je trajati u vrhu, a Hrvatska traje, jer ako je šesto mjesto krah, onda smo na konju.

 

I još nešto, jako je lijepo vidjeti da su u selekciji 2000. godišta šefovi Pero Metličić i Venio Losert, a kod kuće u Hrvatskoj su i Kordi, i Goluža, i Saračević, i Jelčić, koji u radu s klincima mogu pomoći mladim lavovima poput Panze, Horvata, Nikolića... Balić se primio velikog posla, a tu je uvijek bio doma. Lider. Neka samo takav i ostane. Uvijek je imao potez za notes, čak i kada nije zabio gol, kao, recimo, u finalu u Ateni. I nije nedostajalo, dapače...

 

PRENOSIMO Sportske novosti, piše Dražen Pinević, foto arhiva HRS