Anamarija Runtić: Ponekad si inzulin moram davati i za vrijeme treninga

SNAGA PSIHE Dijabetes ne gledam kao bolest nego kao stanje, jer ako se svega pridržavate onda se ne osjećate bolesno i možete maksimalno vježbati – piše Dražen Brajdić, novinar Večernjeg lista

 

Ono što je u Letoniji osvojila 16-godišnja Splićanka Anamarija Runtić, a postala je europska juniorska prvakinja u te-kvon-dou, vrijedi i više od zlata. Članica Marjana je nevjerojatno lako izborila četiri glatke pobjede (tri prekidom), i to uz bodovnu prednost 56:18, i sve je to uspjela kao osoba s dijabetesom najtežeg oblika (tip 1). Štoviše, već više od dvije godine Anamarija inzulin uzima četiri puta dnevno. Čini to u vrijeme doručka, ručka i večere te prije spavanja, što uz brojna dnevna mjerenja razine šećera u krvi i zadanu dijetnu prehranu znači da mora živjeti spartanski.

 

 

Zbog svega toga uz nju je na svakom natjecanju njezin brižni otac Jure, pri čemu je sreća da je tata "sam svoj majstor", ima privatnu tvrtku, pa si takvo što može lakše priuštiti.

- Tata mi je velika podrška, uvijek je uz mene da ne bismo opterećivali trenera zbog mojih obroka. Tijekom natjecanja, kada sam usredotočena na borbe i protivnice, tata podsjeća kad i što zbogdijabetesa moram učiniti.

 

Kada joj je bolest dijagnosticirana, uzdrmana Anamarija prestala je trenirati, no nakon mjesec dana nazvao ju je njezin bivši trener Alfred Ćurepić i kazao da se mora vratiti u dvoranu.

- Sjetila sam se tog poziva baš za vrijeme intoniranja hrvatske himne. Bila bi šteta da me Alfred tada nije nazvao i da mi nije rekao da imam potencijala za velike stvari. U tom trenutku u to mi je bilo teško vjerovati, posebice jer do tada nisam postigla značajne rezultate, no vratila sam se jer je za dijabetičare tjelesna aktivnost poželjna.

 

A samo dvije godine kasnije postala je prvakinja Europe, što je posebno usrećilo njezine roditelje pa je tata Jure osjetio da je trenutak za zahvalnost:

- Mi smo se u obitelji svi stisnuli oko Anamarije, ali smo i silno zahvalni njezinim trenerima. 

 

Od klupskog trenera Veljka Laure Šiše, kondicijskog trenera Frane Žuvele koji ju je jako dobro pripremio pa do juniorskog izbornika Branimira Blečića. Uz njih je Anamarija postala kadetska i juniorska prvakinja Hrvatske, a sada i juniorska prvakinja Europe. Za vrijeme ovog prvenstva za nju sam imao samo jedan savjet, a to je bio: „Vjeruj sebi i slušaj trenera Šišu“.

 

Anamarija nije usamljeni sportski talent u obitelji jer je tri godine mlađa sestra Dora u srpnju na Europskom prvenstvu za kadete osvojila broncu. I to u konkurenciji godinu starijih suparnica, baš kao što je to sada u Letoniji učinila i njezina požrtvovna sestra.

- Ja dijabetes ne doživljavam kao bolest nego kao stanje, jer ako se pridržavate svega zadanog onda se ne osjećate bolesno. Jest da mi je prvih par mjeseci bilo teško prilagoditi se na novi režim i drukčiji način života, no kasnije sam se s time naviknula živjeti.

 

 

Naviknuli su se na to stanje i njezini treneri koji su ispočetka bili u strahu koliko je smiju opteretiti.

- Srećom, mogu trenirati maksimalnim intenzitetom kao i svi drugi, pri čemu izmjerim šećer i prije i poslije treninga, a nekad se dogodi da mi je termin za uzimanje inzulina usred treninga pa ga načas prekinem.

 

Nakon osvajanja zlata, Anamarija je pristupila prvoj dopinškoj kontroli u životu.

- Na sva natjecanja moram nositi dokumentaciju o dijabetesu jer se u sportu smatra da je inzulin, ako ga uzima zdrava osoba, nedopušteno sredstvo.

 

Osim što je sjajna sportašica, ta požrtvovna djevojka je i odlična učenica. Sve razrede osnovne škole završila je s prosjekom 5.0, a prvi razred Jezične gimnazije s prosjekom 4.71 pa, uza sve otežavajuće zdravstvene okolnosti, sa svojih 16 godina može biti uzor i puno starijima od sebe.

,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,

 

 

Od naših sportaša koji su imali dijabetes tipa 1 najpoznatije je ime bivši nogometaš Dinama Goran Jurić. Inače, čak je i nekoliko legendi svjetskog sporta svakodnevno uzimalo inzulin, a najveću karijeru među njima imali su američki plivač Jerry Hall Jr. i britanski veslač Steve Redgrave.

 

Hall je višestruki olimpijski pobjednik koji je u Ateni 2004., na 50 metara slobodno, pobijedio ispred našeg Duje Draganje za samo jednu stotinku. S istom bolešću olimpijskim pobjednikom (2008.) postao je i poljski veslač Michal Jelinski, a poseban je Redgraveov slučaj. Njemu je bolest otkrivena kada je imao 35 godina, tri godine prije no što će na OI u Sydneyu 2000. ostvariti san i osvojiti peto uzastopno olimpijsko zlato, što nikome nije pošlo za rukom. 

,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,

 

 PRENOSIMO Večernji list, PIŠE Dražen Brajdić, FOTO arhiva VL