MLADOST PRO ENERGY ‘Kup je naš’, orilo se u Domu odbojke nakon što su i odbojkašice i odbojkaši slavili u finalima – piše Zlatko Karlo, novinar SN i član IO HZSN
Tri detalja, od njih valjda tristo. Izvukli smo tri detalja, ključna za pobjedu Mladosti Pro Energy u Kupu Hrvatske. Netko drugi možda bi izvukao neka druga tri jer više očiju drukčije vidi i tko će svima udovoljiti.
Igra živaca, složit će se ipak svi, presudila je. Oba finala u pet setova, oba finala prikovala su publiku, koja je došla u pristojnom broju, za stolice na tribinama Doma odbojke. I to je prvi detalj, mentalna snaga. Kod obje ekipe, muške i ženske, a pogotovo su tu odbojkaši “izronili” iz ponora jer gubili su 2:0 u setovima.
No, Mihail Žukovski, doktor mladostaša, otac reprezentativca Timofeja, čovjek koji je ujedno i odbojkaški trener i koji je radio s čuvenim Nikolajem Karpoljem, ima zanimljivo objašnjenje.
- Oni su momčad, oni su klapa, a to je jako važno. Također, tu imate u momčadi budućeg kontrolora leta, inženjera strojarstva, budućeg liječnika, studenta povijesti... A to su sve profesije gdje morate imati naglašen baš taj mentalni element. Zato nisu pali na psihičkom planu, zato su bili mentalno jaki do kraja.
Drugi detalj izronio je tek na kraju, nakon što je sve bilo gotovo. Darko Antunović, sportski direktor kluba sa Save, koji je i sam ponikao u Domu odbojke došavši kao klinac iz Rijeke i koji je zanat pekao u inozemnim klubovima, nije želio “pripremati ražanj prije no što se ulovi zec”. Prevedeno, nakon posljednjeg poena Valentine Vrbanc za 15:13 u petom setu i konačnih 3:2 u meču i nakon što su djevojke nasred terena jedna drugoj pale u zagrljaj, nitko nije u Domu odbojke donio šampanjac i stao zalijevati sve oko sebe.
Slika tako česta na ovakvim događanjima, ali sada u Domu odbojke izgleda zabranjena.
- Dok sam ja tu, neće biti šampanjca na hlađenju uoči utakmice, ne želim takav pritisak. Znam o čemu govorim, u karijeri mi se više puta to dogodilo - sve je spremno za slavlje, šampanjac se hladi i na kraju pođe po zlu. A ne, nećemo više tako. Sada, kada smo osvojili, sada možemo nazdravljati šampanjcem koliko nam je drago.
Dina uvijek pomogne
Neki novi vjetrovi pušu Domom odbojke, očito, neki novi principi. Uostalom, baš su neke odbojkašice, vrhunske, na tribinama komentirale u tom kontekstu ponašanje Kaštelana u finalnoj utakmici. Nakon što su poveli 2:0 u setovima, gotovo su počeli slaviti s navijačima. I to im se na kraju obilo o glavu, jer odbojka je “proklet” sport, tu se koncentracija mora držati do posljednjeg sučevog zvižduka, tu mentalna snaga, uz kvalitetu, također ima itekakav utjecaj. U odbojci nema čuvanja rezultata, nema faktora vremena, samo čista igra. Pa tko je bolji.
Faktor treći, iskustvo. U ligi kakva je hrvatska, muška i ženska, u kojoj se svi žale da nema dovoljno kvalitete, pametni, zreli igrači itekakva su prevaga. Kao u slučaju mladostašica i 29-godišnje Dine Bečić. Dina je zaposlena žena, često čak zbog posla izbiva iz Hrvatske mjesecima, no, kad god stigne i ulovi nekoliko mjeseci boravka kod kuće, eto nje u Domu odbojke...
- Pomoći koliko mogu.
A kolika je njezina pomoć znaju i njene mlađe suigračice, koje ju, kako sama kaže, “maze i paze”, ali i trener Edo Klein koji će upravo njezin ulazak na poziciju primača-pucača okarakterizirati kao:
- Ključan detalj pobjede.
Tri detalja, od njih tristo koji su presudili pobjednike, možda malo drukčiji i neobičniji, ali definitivno jako važni. “Kup je naš”, orilo se Domom odbojke u nedjelju navečer, daleko iza planiranog televizijskog termina završetka susreta. Odbojkaši i odbojkašice Mladosti Pro Energy slavili su podno tribina, u omiljenom Roku predsjednika kluba Mire Pavlovića, koji se kao dobar domaćin samo smješkao od zadovoljstva, sreće i ponosa do ranih jutarnjih sati.
Svi su ostali
I tek se tu otvorio šampanjac, uz prskalice, popilo se i poneko pivo, uz pizzu. I ostali su, svi, nije to kao u nekim drugim sportskim klubovima bilo tek kurtoazno druženje. Ovdje su muška i ženska ekipa doista slavile zajedno, slavile još jedan naslov pobjednika Kupa Hrvatske, obranu lanjskog trofeja. Zasluženo, apsolutno zasluženo, finale bez ijedne mrlje, unatoč pet setova. Ili kako je rekao vidno umorni i iscrpljeni trener Edo Klein:
- Ovako je još slađe!
Vjerojatno je. Uz trofej pala je jedna tradicija, koju je baš on potegnuo na konferenciji za novinare dva dana prije, tradicija da organizator ne osvaja trofej. O, da, kakva pogreška, i to ne jedan - nego dva. Oba su pala!
