Bilo bi najbolje Rio osigurati u Krakowu

DOMAGOJ DUVNJAK Treći put uzastopno i četvrti put ukupno najbolji hrvatski rukometaš – piše Dražen Pinević, novinar SN

 

Treći puta uzastopno, četvrti puta ukupno, Domagoj Duvnjak najbolji je hrvatski rukometaš u izboru Sportskih novosti. Tim naslovom približio se Ivanu Baliću, koji je skupio pet kristalnih lopti u svojoj kolekciji. Nekako i logično, jer obojica su jedini hrvatski rukometaši koji su nosili priznanja najboljih na svijetu.

 

A bila je to teška sezona za Duvnjaka jer nije bila samo borba s protivnicima, nego i sa zdravljem. Mučio ga je vid, mučio ga je imunitet, premor, a u ritmu kojim igra, doista nije lako sve izdržati.

 

Igra najjaču ligu na svijetu u Njemačkoj, u kojoj je prvak s Kielom, igra Ligu prvaka, u kojoj je s Kielom bio na Final Fouru u Kölnu, lider je hrvatske reprezentacije, koja je u Kataru bila šesta samo zbog onog nesretnog jednog gola primljenog od Poljske u četvrtfinalu. Da smo to prošli... Ali to je stvar koju više nikad nitko ne može dokazati.

 

Dosta je pitanja postavljeno oko njega u protekloj godini, ali vjerojatno ste primijetili da nije odgovorio ni na jedno jer odgovore po tradiciji šalje s terena, a tu je, kada je u formi i zdrav, naš najbolji igrač. I to je jedina stvar koja mu se može poželjeti jer nijanse su realizacija, podređivanje momčadi, što mnogi vide kao problem. Ali to u stvari i nije njegov problem. Najbolji je zato što je takav i treba li se mijenjati sve ili on, u stvari i nije pitanje. Tu je čvrst kao stijena.

 

ŽELIM SVA ZLATA

 

- Želja mi je osvojiti sva zlata s Hrvatskom i uvjeren sam da ću to uspjeti, makar sam sad već malo u ozbiljnijim godinama ha-ha...

 

- Imali smo previše ozljeda, otišli su nam neki igrači. Ima dosta novih igrača, treba se uigrati, uklopiti, ne ide preko noći, koliko je god činjenica da svi igrači imaju rejting u svijetu rukometa. Izvana je to uvijek jedna priča, iznutra nešto sasvim drukčije. Na kraju ipak smo u igri za naslov u Bundesligi, a to je uvijek prioritet za njemački klub. Na žalost, u Kupu smo ispali od Flensburga, njima je sve ulazilo, nama ništa. Oni su tako izgubili od Löwena kod kuće, sad im se dogodilo obrnuto. To je Bundesliga. Jesmo razočarani, ali nema plakanja, stalno se igra nešto novo i uvijek se može popravljati.

 

- Rekao sam prije početka da će ovo biti najteža Liga prvaka dosad. Sada ću dodati da mislim da je najbitnije proći u osminu finala jer koga god da dobiješ dalje, nije lako. A ako hoćeš do Kölna, moraš sve dobiti, neovisno o plasmanu u skupini. Rekao sam, imali smo problema, ali se nadam da će problemi popustiti i da ćemo biti u igri za završnicu.

 

- To je bilo ozbiljno. Nije bezazlena stvar igrati se očima. Riješili smo, iza mene je, nosim leće, skidam ih prije spavanja... To mi je postalo kao pranje zubi. Rušenje u Umagu me prepalo. Moje je tijelo takvo, moram se paziti. Imam dodatnu vitaminizaciju ovdje. Malo se promijenilo u odnosu na prije, a i ja sam stariji, tijelo je drukčije, mijenja se, pa moram i ja. Ovo je sedma godina u Njemačkoj. Nije jednostavno, ali izdrži se.

 

- Igram 50 minuta obrana - napad. Bolje da igram, nego da ne igram. Samo da nema ozljeda, to je najvažnije. Nije mi teško.

 

- Bilo je veliko razočaranje, bilo mi je žao i, iskreno, nije zadovoljilo nikoga. Bili smo bolji od Poljske, ali... Kasnije se to razočaranje meni ublažilo naslovom prvaka Njemačke i idemo dalje. Život ide dalje.

 

- Slažem se da nismo sretni, ali još uvijek se to kod nas doživljava predramatično. Što bi nam se dogodilo da smo bili dvaput 13. kao Francuzi, recimo? Nama je bilo najteže što nismo uspjeli, no, to ne znači da nećemo.

 

- Babić ima svoju viziju. Bili smo tri tjedna skupa, sada ćemo biti dulje. Ja sam optimist. Kako se snalazim u toj viziji? Super.

 

ČEKAMO STEPANČIĆA 

 

- Rekao sam da mislim da smo dobro popunjeni, da na pozicijama imamo igrače koji mogu ispuniti očekivanja. Bilo koji da dođe, ne igra rukomet od jučer, neće imati problema uklopiti se u momčad.

 

- Jesam, ali, kažem, i Šebetić, i Ivić, i Vuglač, koji god bude, tu su jer mogu, a nadam se da će do Rija i Stepančić biti zdrav, što mu od srca želim.

 

- Bit će teško, pa zato mislim da bi najbolje bilo proći u Rio već na Euru u Poljskoj, u završnici u Krakowu. Ako se ne ode tako, kvalifikacijski turnir je u nezgodno vrijeme, u travnju i morat ćemo biti jako koncentrirani na to. A to je vrijeme finiša Lige prvaka, Bundeslige. Ali ja se nekako nadam da bi to s Krakowom bilo najbolje.

 

- Tko god da pobijedi, zasluženo bi pobijedio u toj konkurenciji. Imamo dosta jako dobrih rukometaša koji postižu vrhunske rezultate. Ja sam sretan što će mi s ovakvom nagradom, koja je i motiv za biti bolji, lijepo završiti godina. Da bilo koga kažem, ne bi bilo korektno prema ostalima. Imali smo osam igrača na Final Fouru u Kölnu, Vuković i Gojun bili su svjetski prvaci, imamo i Bundesligu i Francusku ligu pod kontrolom... Dakle, izbora ima, a izabrati nije lako i zato zahvaljujem svima koji su birali.

 

POLJSKA MOŽE BITI DALEKO 

 

- Pa dobro, jedni od favorita jesu. Ja, recimo, mislim da je Poljska kod kuće, da ima odličnu reprezentaciju i da će doći daleko. Recimo, polufinale s njima iz našeg dijela ždrijeba, gdje je i Francuska, odmah bih potpisao. A gledajte... Favoriti su uvijek isti, a i naš cilj. Dosadan sam više, znači, najvažnije je dobiti Norvešku, koja je prva, pa dobiti ostale u skupini, prenijeti sva četiri boda dalje. To smo rekli već tisuću puta i uvijek je isto. Situacija u rukometu je takva da se može promijeniti u jednom danu. Jedna ozljeda te može izbaciti iz ritma. Zato stvarno ne treba juriti i zaletavati se. Dobri smo, ali budimo na zemlji jer ni ostali nisu loši.

- Još ne funkcioniram jer ih nisam vidio, ali ćemo se konačno sresti kod kuće kad stignem 28. prosinca jer mi dan prije završava liga u Njemačkoj. Marko će biti na pripremama, ali tko mu je kriv kada su završili sezonu prije ha-ha... No, vidim da je okupljanje 1. siječnja. Veselim se.

 

------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

 

PRESRETAN SAM ŠTO OSTAJEM U KIELU DO 2020.

 

- Ugovor do 2020. Presretan sam, ljudi me poštuju, imao sam još dvije godine ugovora, a oni su mi produžili ranije, što puno govori i o njima.

 

- Stvarno ne znam to. Želio sam ostati, Bundesliga je Bundesliga, tome sam težio otkad igram rukomet. Financijski sam odlično prošao. A odšteta? Vjerojatno nije mala.

 

- Ne razgovaraju sa mnom o tome. Da me pitaju, rekao bih da to nije moj posao. Bilo s kim da igram, dajem najbolje. Imamo za iduću godinu dogovoren dolazak Raula Santosa, mladog Austrijanca i ponajboljeg juniora Europe Bilyka, imamo dolazak vratara Wolfa i imat ćemo lijepu momčad, kojoj će vjerojatno doći još jedan jaki vanjski igrač, ali koji, to se u ovom trenutku još ne zna.

 

PRILAGODIT ĆU SE SVAKOM SUSTAVU KOJI TRENER POSTAVI 

 

- Iskreno, ne opterećujem se s takvim pitanjima. Prilagodit ću se svakom sustavu koji trener postavi i ispuniti ono što od mene očekuje. Znam samo da igramo obranu s više faula, da u napadu imamo 5-6 prolaza i sigurno da ćemo za svakog protivnika imati nešto novo, kao detalj. Imamo jaku momčad, imamo nešto novih igrača koji nisu tako novi. Ambicije se ne mijenjaju, barem ja mislim da se ne bi smjele mijenjati jer smo stvarno dobro popunjeni.

 

------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

 

 PRENOSIMO Sportske novosti PIŠE Dražen Pinević FOTO arhiva Jutarnji/SN