U Rukometnom klubu Podravka mogu biti zadovoljni učinjenim u 2015. godini jer su svi osnovni ciljevi ispunjeni, osvojeni su Kup i prvenstvo, a klub stabilno posluje. Međutim, navijači i dalje čekaju europski iskorak. Hoće li ga napokon dočekati 2016. – piše Goran Čičin Mašansker, novinar SN
1. Vraćanje dvostruke krune
Na početku prošle sezone predsjednica Nadzornog odbora kluba Olivija Jakupec jasno je rekla da je osvajanje oba domaća naslova prvi i jedini cilj Podravke Vegete. To su rukometašice pod vodstvom trenera Gorana Mrđena i ostvarile, vratile su dvostruku krunu u Koprivnicu. Prvenstvena utrka bila je uzbudljiva kao rijetko kad u posljednje vrijeme, o naslovu se odlučivalo u zadnjem kolu s izravnim konkurentom Zametom. Dobar je dojam cijele prošle sezone pojačan neočekivanim ulaskom u Ligu prvakinja zahvaljujući pobjedi na kvalifikacijskom turniru u Kragujevcu, no podravkašice nisu dočekale proljeće u Europi, u osmini finala Kupa kupova u veljači ih je u dvije utakmice u Koprivnici izbacila ruska Zvezda.
2. Novi početak po treći put
Zbog financijskih limita Podravka je ljetos opet promijenila izgled ekipe. Otišle su iskusne i kvalitetne igračice Tatari, Elez, Živković, Čović i Trifunović, angažirane su mlade i(li) još nedovoljno afirmirane poput Dežić, Krsnik, Milošević i Franković, a prvoj ekipi priključene su i kadetske reprezentativke Karlovčan, I. Mrđen i Papac. Skoro cijela vanjska linija bila je nova i Mrđen se opet prihvatio slaganja ekipe ispočetka, po treći put u tri godine. Zaslužio je već i on da mu klupsko vodstvo omogući da na ljeto napravi nadogradnju postojećega kadra i pokaže što zna i može, jer na ovaj način je više alkemičar nego trener...
3. Prvi bod u Ligi prvakinja
Dugo je vremena Podravka čekala pozitivan rezultat u skupini Lige prvakinja, a onda se napokon i to dogodilo, 1. studenoga Koprivničanke su na domaćem terenu odigrale 20:20 s francuskim prvakom Fleuryjem. Prije toga posljednji put bodove su uzele 12. listopada 2013. godine kad su s 29:18 u Koprivnici svladale španjolsku Bera Beru. Zbog niza okolnosti, već godinama podravkašice u Ligi prvakinja imaju samo sporednu ulogu, a u posljednje tri sezone ispadaju već na prvoj prepreci prilikom nastavka europskog natjecanja u Kupu kupova. Posljednji put su proljeće (odnosno, mjesec ožujak) u Europi dočekale 2009. godine kad su igrale u drugom krugu Lige prvakinja.
4. Afirmacija mladih
Ono što je u svakom slučaju dobro i pozitivno jest afirmacija mladih igračica koje su ove godine pokazale svoje kvalitete. To se u prvom redu odnosu na sve bolju vratarku Ivanu Kapitanović (21), koja je bila uvjerljivo najbolja pojedinka u utakmicama Lige prvakinja. Korisno su iskustvo skupile i potencijal iskazale i Dora Krsnik (23), Marijeta Vidak (23), Ivana Dežić (21)... U domaćem prvenstvu priliku dobivaju još mlađe djevojke i to je svakako dobar zalog za budućnost. Treba spomenuti i kvalitetan rad u mlađim dobrnim kategorijama, koje redovito osvajaju hrvatske naslove u posljednje vrijeme i stvaraju velik broj igračica i za druge klubove. Primjerice, četiri su podravkašice trenutno na posudbi u redovima velikog rivala Lokomotive.
5. Uredno poslovanje
Posljednje, ali ne i najmanje važno, jest uredno i stabilno poslovanje kluba kojem je ne tako davno prijetio stečaj. No, prvo je bivša Uprava na čelu s Krunoslavom Bešvirom uspjela sanirati dio dugova, da bi se onda situacija u potpunosti stabilizirala preoblikovanjem kluba pod vodstvom Jorna Pedersena i Olivije Jakupec. Poslovanje je transparentno, brojke su svima dostupne, a igračicama i dobavljačima plaća se na vrijeme, što je rijetkost u današnje vrijeme. Jest da bi se s kojim milijunom više mogli postizati i bolji europski rezultati. Taj europski iskorak već se dugo čeka, pitanje je hoće li ga se dočekati u 2016. godini. Postoji i onaj drugi put dugoročnog stvaranja bez značajnijeg ulaganja, no problem je što će financijski moćniji klubovi u takvim okolnostima brzo k sebi uzeti sve što vrijedi, a Podravku opet osuditi na (europsku) prosječnost.
