Za početak, nek se zna – naslov je tu da privuče vašu pažnju, a ne kako bih liječio neke svoje frustracije na uspjehu rukometaša u Poljskoj. Da, uspjehu! Tko drukčije misli, taj ili ne zna ništa o sportu, ili je jednostavno zločest – piše Jura Ozmec, glavni urednik Sptv
No, da pojasnim zašto nas to rukometaši upropastiše.
Već godinama je bjelodana činjenica da se hrvatskome sportu daje premalo novaca. Strašno premalo. No, unatoč tome, hrvatski sportaši, čudni neki izdanci, i dalje nižu uspjehe na velikim kontinentalnim ili svjetskim natjecanjima. Dakle, misle si oni koji daju novce – pa što će im više novaca, kad i bez njih ne da nižu uspjehe, nego je uspjeha sve više. Dakako, ti isti su u prvim redovima kad se s uspješnim sportašem ili ekipom treba uslikati, a nisu ni blizu kad treba izglasati povećanje izdvajanja za sport. Ne nužno samo vrhunski, jer da bismo dobili ovakvu reprezentaciju, tisuće klinaca mora se početi baviti rukometom, ne? A gdje, ako nam škole nemaju dvorane, nemaju termine ili novaca za lopte?
Eto, napokon smo dobili i novu Vladu i gotovo istodobno s tim sretnim događajem uspjeli pročitati kako novi ministar kulture planira državi uzeti 1% proračuna za kulturu. Do sad je taj postotak bio oko 0,45%. Dakle duplo! A sport? Jedina dva puta kad se uz novu vladu spomenuo sport je u nastupnom govoru premijera, a i to samo jednom, više kurtoazno, te u intervjuu novoga ministra znanosti, obrazovanja i sporta kao odgovor na genijalno novinarsko pitanje „hoćete li dolje na ulaznoj ploči ministarstva promijeniti sport u šport“???? Ako niste gledali – odgovor je „ne znam još“. Toliko o sportu u Hrvata.
A još se ne zna (barem dok ovo pišem) ni tko će biti ministrov pomoćnik za sport. Prošla dva ekperimenta s uvaženim sportskim imenima iz prošlosti, preporučena od grupice hrvatskih olimpijaca, očito se nisu pokazala baš učinkovita, pa će biti zanimljivo vidjeti tko će biti „taj“ u novoj vladi. Naime, postavljanje „jakog“ sportskog imena na funkciju zapravo je veliki promašaj, ako to „ime“ ne zna raditi ili raditi u interesu sporta. Pa podsjećam da je prvi pomoćnik ministra u prvom dijelu mandata prošle Vlade uspješno tek ishodio sve potvrde za svoju privatnu kuću u Opatiji, a drugi nije u 2 godine pokrenuo baš ništa ne bi li se, recimo, napokon riješilo goruće pitanje kategorizacije sportaša. Da ne pričam da je njegov pandan u Srbiji, koji je došao iz istoga sporta, svojem sportu osigurao povelika sredstva i počeo izgradnju državnoga vaterpolskog centra. No, hrvatski vaterpolo to može samo sanjati. Kao i rukomet, košarka i većina drugih sportova. A najavljivalo se sve, od isušivanja močvare, do novog i genijalnog Zakona o sportu.
Dakako, nije se dogodilo ništa. Samo je hrvatski sport još opterećeniji politikom i bitkama za pozicije u hrvatskoj sportskoj hijerarhiji. No, da ne budem skroz negativan, ipak treba reći da je sport u ovoj (još uvijek negenijalnoj) verziji Zakona o sportu ipak postao djelatnost od interesa za Republiku Hrvatsku, što prije 5 godina nije bio. A to, kako god gledali, odlično izgleda. Na papiru. Ne i u državnom proračunu, ne u Ministarstvu financija ili kroz porezne olakšice sponzorima sportaša, ne kroz popuste u poslovanju udruga i kroz tisuću drugih mogućih poboljšica sadašnjeg, groznog, stanja.
I zato, upropastiše nas rukometaši. Opet su visoko, opet su dobri, razigrani, jaki, u naletu, moćni. Opet imaju neki samo njima svojstveni momčadski duh, opet uspjevaju učiniti čuda, poput one pobjede nad Poljskom. Svi koji su to gledali (npr. Predsjednica) sad mogu hladno zaključiti da sport ima dovoljno novaca, da se uspješno pomlađujemo i da nam je budućnost svijetla.
A sve to tako nije!
Jer, dok god će svima koji mogu utjecati na izgled novoga Zakona o sportu, koji nam nasušno treba, jedini cilj biti i kroz taj zakon onemogućiti djelovanje izvršnom predsjedniku GNK Dinamo, a svi ostali sportovi i tisuće i tisuće hrvatskih sportašica i sportaša biti sasvim nevažni, rukometni i slični sportski će uspjesi bivati sve rijeđi i rijeđi, dok sasvim ne nestanu.
A tada će nam svima koji volimo sport već sasvim svejedno biti je li prvak HNK ili GNK....
