MARTA ŽDERIĆ Najbolja hrvatska rukometašica nakon sedam godina vladavine Andreje Penezić – PIŠE Kristina Dominković, novinarka SN
Iznenađenje. To je nekoliko puta ponovila. Prvo kad je tata okrenuo stranice Sportskih novosti i vidio njezinu nominaciju, a onda znatno veće kada su je iz Hrvatskog rukometnog saveza pozvali na proglašenje.
- A tko bi se nadao kad je uvijek Penka bila ta? Nama drugima nije bilo ni na kraj pameti da bi to možda mogla biti neka od nas.
Ali ipak se dogodilo.
- Čudo! - smije se simpatična Marta Žderić, golmanica crnogorske Budućnosti, najbolja hrvatska rukometašica u izboru HRS-a i SN-a.
Koliko je fer igrač, prvo se željela ispričati Andreji Penezić, koja je ovaj trofej osvajala čak sedam puta za redom, što nikome prije nje nije pošlo za rukom.
- Žao mi je što sam prekinula taj njezin veliki niz. Ali morao je netko - opet će kroz smijeh.
- Bila sam svjesna da sam s Budućnosti osvojila Ligu prvakinja, da je to najveće što možeš osvojiti u klupskom rukometu, ali ponavljam, mi nekako taj izbor uvijek pripišemo Penki, pa se nisam nadala.
DIGLA SE NA VRIJEME
Zato se svakako nadala naslovu prvakinja Europe. U polufinalu je baš izbacila Andrejin Vardar (27:17), pa u finalu Larvik (26:22).
- Ma, i sad se naježim kad se tog sjetim. To mi je nakon dugo tjedana boli, bilo nešto što mi je stavilo osmijeh na lice.
Nakon boli u kojoj je zbog teške bolesti izgubila majku.
- Jedva sam se iščupala nakon toga. Mama je bila moj stup, moja prijateljica, moje sve. Njoj posvećujem sve što sam napravila, pa i ovu nagradu - s knedlom u grlu će.
- Sada je tata taj stup.
Njezin veliki navijač.
- Znate, kad se sve to dogodilo s mamom, ispala sam iz forme, nisam branila kao inače, ali uspjela sam se dići na vrijeme.
I pomoći ekipi doći do naslova.
- Nitko ne pobjeđuje sam. I one cure koje su na klupi i one ozlijeđene, sve imaju neki svoj udio. One na neki drugi način dignu ekipu, motiviraju, ako već ne igraju. Neki klubovi imaju možda kvalitetnije igračice od nas, ali Budućnost je pokazala da ima najbolju ekipu, a to uvijek pobjeđuje.
Marta uživa u Podgorici. To ćete iščitati iz svake njezine riječi.
- Uživam i u klubu i u gradu. Ljudi su me prihvatili kao da sam njihova. I ponašaju se prema nama kao prema pravim zvijezdama, što je baš simpatično.
S Budućnosti ima ugovor još ovu i sljedeću sezonu, a ove, kada je klub napustila velika Njemica Clara Woltering, postala je i njezin golman broj 1.
- Nikad mi nije bio problem čuvati joj leđa na klupi. Ona je golmanica koja od suigračica može izvlačiti samo najbolje. Maksimum. Nedostaje mi, sada sam ja, sa 25 godina, iskusnija i učim dvije mlađe golmanice. Malo mi je ta uloga još čudna, ali naviknut ću se. Bitno je ionako samo da Budućnost pobjeđuje.
Na koju visinu su Crnogorke dignule letvicu?
- Uvijek je na najvišoj, nikad je nismo ni spuštali. U dvije sezone u Podgorici osvojila sam i drugo i prvo mjesto u Ligi prvakinja, nadam se da će treća biti najsretnija.
Budući da je posljednjih tjedana bila reprezentativna akcija i SP u Danskoj, na kojem, na žalost, nas nije bilo, Marta se posvetila oporavku tetive. U Podgoricu se vraća 27. prosinca jer već 9. siječnja kreće drugi krug Lige prvakinja.
- Pratila sam SP. Svi govore da je Nizozemska bila iznenađenje, ali mene nije baš tako jako iznenadile. Norveška je standardno jaka. Više me iznenadilo što je Crna Gora osma. Budući da ovih dan nisam bila tamo, nisam osjetila kako su tugovali, ali kako oni žive za rukomet, to im je sigurno teško palo. Meni je teže palo što mi nismo bile tamo.
SAZRIJEVANJE SA 30
Još nije preboljela naš loš nastup na EP-u kod kuće, ali ni to što se nismo plasirali na SP.
- Najgore u toj priči jest što nemamo pravo na kvalifikacije za Olimpijske igre. To mi teško pada.
Za OI u Londonu bila je 16. na popisu i izbornik Canjuga odlučio ju je ostaviti kod kuće. U Rio, pak, neće nitko...
- A valjda ću dočekati Tokio! - smije se Marta.
- Sad imamo dosta mlađu ekipu, drukčiju od one na koju sam navikla. Sigurna sam da ćemo na proljeće izboriti Europsko prvenstvo i okrenuti novu stranicu. A kako kažu da golmani procvjetaju poslije 30, to je moja nada za olimpijske igre.
Kažu i da su golmani najčudniji dio ekipe.
- Slobodno recite najluđi.
Po čemu je Martina čudna? Ili “luda”?
- Uh, to nek’ vam netko drugi kaže, ne mogu ja sama o sebi. Ali da, kažu da smo svi mi golmani pomalo ludi. Iako mi volimo reći da smo najpametniji dio ekipe. Svatko priču okrene kako mu paše...
------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
MOJ IZBOR SU WOLTERING I ŠTERBIK
Tko je, po Marti, idealan golman?
- Prije sam jako voljela Cecilie Leganger. Specifična je. Ali sada je Clara Woltering ta. Jako mi se sviđa kako brani, neuobičajena je, super je i kao osoba i kao sportaš. Nije bitno samo kako braniš...
Dugo je razmišljala tko joj je najbolji muški golman...
- Ima ih puno.
Onda se ipak sjetila.
- Kad smo igrali protiv Vardara, vidjela sam trening Arpada Šterbika. Ostavlja dojam baš moćnog golmana.
------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
