Za razvoj darovitosti potrebno je odgovarajuće vrijeme

Nije sve za svakoga i nisu svi za sve sposobni! Znao sam pedagoga koji je svojim uvjerenjima motivirao tvrdnjom: ako slon može naučiti stajati na bocama, onda svatko može naučiti odgovarajuću vježbu. I to je točno – piše Željko Mataja

 

 

Isto je to u svemu pa i u znanstvenim dometima gdje su većini titule doseg ambicije bez pokrića. Zbog takvih uvjerenja društvo postaje žrtva osoba nedoraslih titulama, baš kao što u sportu i u glazbi mnoga deca postaju žrtve roditeljskih ambicija što su uvjereni u zdravstvenu i socijalnu vrijednost sporta.

 

Nažalost još uvijek je nedovoljno u javnosti afirmirana činjenica da čovjek svojim rođenjem ili genetičkim naslijeđem raspolaže svojim kvalitetama, ali i nedostacima. U tom smislu, dar je prirodna sposobnost koja se može iskazati u brojnim sportovima, a u glazbi na brojnim instrumentima. Osobe bez sluha u glazbi i bez odgovarajućeg zdravlja za izabrani sport uzaludno će nastojati ma kako rano započeli. U bocu od litre ne može se uliti onoliko koliko netko želi nego samo onoliko koliko stane. 

O darovitosti za vrhunske domete u bilo kojoj djelatnosti, a posebno u glazbi i u sportu, dugo se robovalo pretpostavkama kako se sve može naučiti ili savladati upornim radom. Navodili su se primjeri u kojima nije izostajao dril, i štošta iz repertoara prisile pod sintagmom „što više radimo – bit ćemo uspješniji“. 

Nema osobe koja nije darovita i koja nije kreativna. Drugo je pitanje za koju djelatnost ili za koji sport netko ima dara ili stvaralačkog smisla, te do kojeg je stupnja netko darovit? No, sigurno je jedino da se sklonost i maštovitost za bilo koju djelatnost ne može razviti kod ljudi koji nisu, kako se to kaže, rođeni za nešto.

 

Čovjek bez sluha glazbu može slušati, ali ne i izvoditi. Jednako tako čovjek ovisno o svojim mišićnim sposobnostima, bira sport primjeren njihovoj ulozi u izabranom sportu baš kao i u glazbi instrumentu za glazbenu izvedbu kojoj je dorastao. Djeca nedorasla nekom od sugeriranih sportova najčešće pružaju otpor. Mnogi to tumače lijenošću umjesto nedoraslosti za neku aktivnost, pa prilaze različitim dosjetkama poticanja.

 

Roditeljski odabir sporta bez dječje privole ponekad dovodi do tjelesnih trauma koje se, za razliku od psihičkih, odmah prepoznaju. U svakom slučaju krivo je nastojanje kad se stimuliranje za ranu aktivnost započne usporedbom u smislu „vidiš kako oni to mogu, a mlađi su“. Darovita djeca za bilo koju aktivnost sama pokazuju svoj interes ili ga gube kad uvide da nisu u stanju pratiti izazov ili mogućnosti naprednijih u svojem okruženju.

 

To, naravno, ne znači da djeca koja ponekad odustanu u nekoj dobi u kasnijoj fazi svojeg odrastanja ne mogu pokazati interes i sposobnosti kojima nadmašuju baš one koji su ih obeshrabrili u njihovim nastojanjima. U svakom slučaju svi koji ranije započnu ranije dostignu i završe svoj biološki, razvojni ili stvaralački put.

 

Čovjekovo odrastanje, a s njim i darovitost za nešto ne razvijaju se kalendarski nego biološki. Postoje djeca koja svoje sposobnosti mogu izraziti ranije, a neka djeca kasnije. Kao što u prirodi ne postoje pravila tako i u čovjekovu odrastanju postoje brojne nepredvidivosti ovisne o vanjskim utjecajima koji djeluju na unutarnje čimbenike među kojima je značajna hormonalna distribucija.

 

Zbog toga na postavljeno pitanje kad bi valjalo započeti bavljenje nekim sportom točan je odgovor kad se kaže: što ranije! No, kad je to? To ovisi o mentalnoj i tjelesnoj sposobnosti djeteta. Kao što ne postoji odjeća i obuća za dob tako ne postoje ni jednake mentalne sposobnosti dječjeg odrastanja. Djeca koja nisu u stanju percipirati gibanje ili ga nisu u stanju mišićno pratiti uzaludno započinju izabranim sportom, a oni koji na tome nastoje izlažu djecu svojevrsnom nasilju.

 

Svaki razvoj traži odgovarajući podražaj (čitaj:vježbu), prilagodbu na podražaj (čitaj: učinak vježbe) i rezultat (čitaj: domet vježbe). Dakle, za razvoj darovitosti potrebno je odgovarajuće vrijeme koje je usporedivo s nekadašnjom tehnologijom fotografskog aparata koji je ovisno o uvjetima slikanja i osjetljivosti filma tražio više ili manje svjetlosti uz pomoć blende i ekspozicije.

 

Zatim je za perfekciju bilo odlučno razvijanje filma u rastvoru kemikalija. Drugim riječima, uz podražaj vježbe za razvoj talenta traže se odgovarajući uvjeti koje čine: kvalitetna prehrana, higijenski način života, suzbijanje morbidnih utjecaja i pozitivno socijalno okruženje. U praksi je prepoznato puno primjera da su, kako se to kaže, već otpisani sportaši pokazali se uspješnijim od sportaša što su bili označeni perspektivnim.

 

Bilo bi uzaludno nabrajati čimbenike koji nam, u tom smislu, ništa ne objašnjavaju, ali upućuju na različite načine interpretiranja o nečijem uspjehu ili pak neuspjehu. Tako se često veli za nekog sportaša kojeg je ozljeda ili bolest spriječila u postizanju uspjeha kako je imao peh. No, valja znati da je zdravlje jedna među bitnim pretpostavka darovitosti jer zdravlje je također dar.

Darovitost za vrhunske domete često se dovodila u vezu tvrdnjom o postocima u kojima je dovoljno deset posto pripisati urođenosti (talentu), a devedeset posto radu (upornosti). Za vrhunski uspjeh u bilo čemu potrebno je raspolagati motivom (voljom za uspjeh), snagom (tjelesnim i zdravstvenim sposobnostima) i vještinom (ovladavanje tehnikom).

 

Nisu u pitanju postoci nego vrijeme potrebno da se harmoniziraju htijenje, moć i znanje. Upitnik je to od neba do zemlje ili pak kombinacija s tri znaka u sportskoj prognozi. Naime, neki žele i mogu kad nedovoljno znaju, a neki s dovoljno znanja ne žele ili ne mogu. Baš ta činjenica o vjerojatnosti samo rijetkima omogućuje na sportskoj prognozi pogodak, a u sportu vrhunsko ostvarenje.

 

Čovjek naprosto nije svjestan za što je sve nadaren, a sasvim je drugo pitanje može li svaki dar biti socijalno podržan, vrednovan, poštovan i nagrađivan?

Sve što bi valjalo razumjeti darovitošću traži odgovor u poimanju čovjeka kao neponovljive biološke jedinke čiji razvoj značajno ovisi o socijalnim uvjetima koji mogu kao nepovoljni biti golemi motiv za upornost i nastojanje. No, valjalo bi zaboraviti na mogućnost da u bilo kojem sportu nedaroviti mogu uspjeti ma koliko imali izvanredne uvjete i financijsku potporu.

 

Na žalost naša pedagoška, a budite sigurni i znanstvena, misao jako je udaljena od spoznaje bioloških činjenica! Znanost, kao i konzerve ima rok trajnja, a koliko će biti na tržištu ovisi o inspekciji. U znanosti ne postoji, a u praksi dominira u prosjeku šezdeset godina. Oko dvadeset godina se primjenjuje, oko dvadeset godina se osporava i oko dvadeset godina se pokušava, ali često ne uspijeva, spoznajno primijeniti. 

 

Nobelovci Francis Crick i James Watson 28. Veljače 1953. godine (kad sam bio maturant) ustanovili su da je DNA odgovorna za neponovljiv nasljedni program, osim u para jednojajčanih blizanaca. Tom spoznajom Darwinove teze o majmunima, kao čovjekovim precima, pretvorili su u znanstveno smeće.

 

Čovjeka je moguće napraviti majmunom, ali od majmuna čovjeka nikad! Ni nakon šezdeset i nešto godina spoznaja o nasljednim čimbenicima u pedagoškoj praksi nije prepoznata, što nije smetnja brojnim stručnjacima, a da ne kažem koliko doktorima znanosti i diplomiranim nastavnicima, što su im doktorati i diplome ostali prvi i posljednji akt validacije do mirovine.

Vrh obrasca

 

 PRENOSIMO Večernjakova blogosfera PIŠE Željko Mataja FOTO Reuters