Dopustimo mu da bude to što jest - Istok

PRIČA O PRVOM ZLATU Nakon što je 20-godišnji Varaždinac Istok Rodeš postao prvi hrvatski svjetski juniorski prvak u alpskom skijanju – piše Renata Beluhan, novinarka SN

 

Jutro je krenulo s dva Hrvata na 1. i 2. mjestu prve vožnje slaloma na Svjetskom juniorskom prvenstvu, nekoliko sati kasnije “1” i “2” se pretvorilo u zlato i broncu, a negdje do večeri valjda nije bilo osobe u Hrvatskoj koja nije čula da je Istok Rodeš napravio nešto što nije dosad uspjelo nijednom Hrvatu li Hrvatici - postao je svjetski juniorski prvak u alpskom skijanju.

 

Naravno da je u prezentaciji vijest varirala od činjenične objave do objave umotane u dovoljnu količinu euforije ili senzacionalističkog gomilanja epiteta, kako već tko voli i ovisno o tome što slušate ili koga čitate. Jedan od nakićenijih priloga jako je uzrujao mog kolegu koji nije izdržao:

 

- Jesi li vidjela, ludilo je krenulo.

 

Nisam vidjela i nisam u prvi trenutak shvatila o kakvom ludilu govori, ali nije mi trebalo puno da shvatim kako ga je najviše uzrujalo nespretno uspoređivanje činjenica, recimo i one da, eto, čak ni Janica Kostelić nikad nije uspjela biti svjetska juniorska prvakinja.

 

- Znaš li ti što je Janica sve osvojila sa 20?

 

Znam, 3 olimpijska zlata i srebro u Salt Lake Cityju. Još godinu ranije je podignula i svoj prvi veliki Globus. Iako, nisam baš pretjerano doživjela koleginu uzrujanost. Niti je Istok Rodeš prvi niti je posljednji sportaš čiji se uspjeh uspoređuje s uspjesima nekih prije njega u istom sportu. Niti je to nešto što se može izbjeći, u krajnjem slučaju, zašto bi se izbjegavalo? Izbjegavati treba samo senzacionalizam i paušalnost u tim usporedbama, a činjenice treba staviti u kontekst.

 

Istok Rodeš je prvi hrvatski skijaš sa zlatom na Svjetskom juniorskom prvenstvu. To je činjenica na koju može i treba biti ponosan. Baš kao što je činjenica da ni Janica ni Ivica Kostelić nisu bili svjetski juniorski prvaci. Kontekst u kojem se jedna i druga činjenica prezentiraju jest ono što odvaja ozbiljno od neozbiljnog. Janica je, recimo, samo jednom skijala na juniorskom SP-u, samo 1998. sa 16 godina i na tom je prvenstvu osvojila kombinacijsko srebro i broncu u super G-u. Usput, na tom juniorskom SP-u nastupila je neposredno nakon olimpijskog nastupa u Naganu gdje je bila 8. u kombinaciji.

 

Ivica ima također samo jedan nastup na juniorskom SP-u, 1997. sa 17 godina. Njihove karijere su se razvijale na način da se više nisu vraćali među vršnjake, što zbog ranih uspjeha u seniorskoj konkurenciji, što zbog ozljeda, što zbog poklapanja u terminima seniorskih i juniorskih nastupa. Zapravo i nije presudno, jednostavno priče su neusporedive i nepotrebne i mogu samo štetiti Istoku Rodešu.

 

Doduše, u ovom slučaju ću biti optimist i napisati da se ne moramo brinuti. Iz nekoliko razloga. Istok Rodeš nije postao svjetski prvak - jučer, ili da bude jasnije, nije postao - slučajno. Iza 20-godišnjaka iz Varaždina previše je godina u skijanju, baš kao što su i ljudi oko njega, počevši od obitelji, prebacili preko leđa previše skijaških kilometara da ne bi znali staviti stvari u pravi kontekst. Podatak koji vrijedi zabilježiti, Rodeš je na posljednjoj objavljenoj FIS listi bio drugi slalomaš u svom 1996. godištu, brončani Kolega četvrti, a recimo za 1995. godište je najbolji Marco Schwarz, koji ima dva postolja ove sezone u Svjetskom kupu, za 1994. Henrik Kristoffersen...

 

- Neće biti posebnog slavlja jer me još puno utrka čeka do kraja sezone - jedna je od prvih izjava mladog Varaždinca nakon zlata, koja će također reći da njega ne trese “povijesna skijaška euforija”.

 

Dosad je Rodeš ove sezone nastupio na ukupno 38 utrka (FIS, Europski kup...) i devet se puta penjao na postolje, prošlu sezonu je završio sa 57 utrka (1 postolje), sezonu ranije sa 64 (11 postolja)...

 

Izrekao je mladi skijaš i rečenicu koja ustvari sadrži najbitnije:

 

- Ovo mi je veliki motiv da jednog dana osvojim pravu medalju.

 

Dobro, upotrijebio je krivu riječ, i ova medalja je prava, itekako prava, a mislio je na - seniorsku medalju. Pobjeda na Topolinu, natjecanju u kadetskoj kategoriji koje se naziva neslužbenim svjetskim prvenstvom, a usput on je i prvi Hrvat koji se tim uspjehom može pohvaliti, i svjetsko juniorsko zlato samo su stepenice prema onome što želi. Stepenice koje mu pokazuju da ima uporište za svoje ambicije, ali i dalje samo stepenice jer same po sebi nisu nikakva garancija da će iza njih doista doći i seniorske medalje i pobjede u Svjetskom kupu ili cijeli paket. 

 

Dovoljno je primjera onih koji nisu bili svjetski juniorski prvaci, neki čak nisu nikad ni bili na svjetskim juniorskim prvenstvima a napravili su velike karijere, baš kao što je i dovoljno onih koji su to bili, ali nikad nisu uspjeli ne samo osvojiti seniorsku medalju nego ni zabilježiti ikakav pažnje vrijedan seniorski rezultat. 

 

I zato, zaboravite usporedbe, pustimo ga da bude ono što jest - Istok Rodeš. I držimo mu fige da razvije potencijal do kraja. I on, i brončani Elias Kolega i sutra Samuel Kolega ili Lana Zbašnik, Ida Štimac ili Tiriel-Luka Abramović...

 

I možda jednako važno, kad na tom putu bude nizbrdica, a ima ih u svakoj karijeri, nemojmo iz fotelje olako odmahnuti rukom u stilu “vidiš, ipak nikad ništa ozbiljnog od njega” jednakom lakoćom kao što ga trenutačno veličamo. Jer u tome smo doista sjajni. Kao što ekspresno danas Rodeša, a jučer Zubčića proglasimo “novim Ivicom”, nekog mladog rukometaša “novim Balićem” ili košarkaša “novim Draženom ili Kukočem”, jednako tako ih ekspresno znamo i “pokopati”. Uostalom, oni malo stariji sjetiti će se kako je Ivica Kostelić godinama bio “samo stariji brat Janice Kostelić koji neće nikad ostvariti ništa slično sestrinim uspjesima”. A ostvario je...

 

 PRENOSIMO Sportske novosti PIŠE Renata Beluhan FOTO totalinfo.hr