Gotovo sve s utakmicom Hrvatska-Estonija bilo je površno i pogrešno. Za početak – satnica. HNS je na svom portalu davno objavio početak u 19.00 stoga je tako pisalo i na plakatima i na akreditacijama, dakako i na službenoj stranici UEFA – piše Branko Stipković, novinar godine HZSN
Onda je zbog potreba televizije termin preinačen na 18.00 ali o tome nije bilo nikakve obavijesti sve do ponedjeljka, dana igranja! Kako i bi, kad su mjerodavni bili zaokupljeni radnim izletom u Budimpeštu pa tko bi se gombao s tamo nekim Zaprešićem…
Zbog famoznog „slučaja Fiolić“ igra je nakraju pala u treći plan. Skromna partija Mladih Vatrenih koji su se podjednako mučili i s tradicionalno lošim travnjakom i sa žilavim suparnikom, kojeg su u njegovom Tartuu lanjskog 7. rujna glatko pregazili 4:0. No dobro, shvatljivo je spontano opuštanje nakon blistavog nastupa u Burgosu s tri laka komada Španjolcima.
Sad već koliko legendarna toliko i tragična priča sa službenim zapisnikom prvo je iritirala novinare-izvjestitelje koji su za njim morali jurcati po stadionu umjesto da ih čeka u press-zoni. Ali to je tako, bitno je opslužiti sve druge osim onih kojima je taj papir istinski namijenjen. Naravno da smo odmah uočili kako naši imaju samo šest pričuvnih igrača. Dakle, da jedan nedostaje. I zaključili da su na tribini treći vratar Marko Marić, u međuvremenu ozlijeđeni Dino Mikanović koji u Španjolskoj nije bio u kombinaciji zbog kartona te Ivan Fiolić koji je, valjda, također s kakvom tegobom.
Kamo sreće da je bilo tako! Na nesreću, Fio je od 46. minute mijenjao Antonija Milića kome se upalila zadnja loža.
Neshvatljivo je, nevjerojatno i neoprostivo što nitko od hrvatskih djelatnika nije primijetio da profesionalca Dinama ustupljenog Lokomotivi nema u protokolu. Što su zaboga radili, kamo gledali? Neovisno o raspletu, o rješenju kontinentalne asocijacije iz Nyona, posrijedi je gaf za kojeg nema ni trunke opravdanja. Jer takva blamaža ne može se i ne smije dogoditi naprimjer klubu Treće zagrebačke lige, sedmog prvenstvenog razreda. Zato što je to abeceda posla. Zato što Pravilnik o nogometnim natjecanjima u članku 26 propisuje da svaka momčad treba imati službenog predstavnika (u Dinamu su to čak dvojica, Davor Bukovina i Igor Cvitanović, kao i u Hajduku: Krešimir Mikulandra i Tonči Gabrić i Zagrebu: Igor Šestić i Dražen Medić) koji se delegatu i sucu mora javiti najmanje sat i pol prije utakmice, predati sastav i listu pričuva, podastrijeti sportske iskaznice ili, na međunarodnim susretima, putovnice, sudjeluje u utvrđivanju identiteta igrača te vlastoručnim potpisom potvrđuje aktere svoga teama.
Gdje je bio i čime se na Uskrsni ponedjeljak na stadionu Intera u Predgrađu bavio predstavnik Hrvatske U-21? Ispada kako mu je važnije bilo posvetiti se ostacima blagdanske šunke i pisanica…
Tko je, uostalom, ta persona najvjerojatnije kriva za sve?
Svakako ne Iva Olivari, zaposlenica Saveza koja je - čujemo - nominirani team manager i za najbolju i za mladu državnu selekciju, ona je isključivo u službi Vatrenih. Sve administrativne radnje za postavu U-21 obavlja tajnik Zlatko Nakić. Koji tvrdi da posjeduje dokument na kojem je Fiolić označen zamjenskim igračem te da ga je (izravno ili posredstvom match managera Antonia Pavlovića?) predao delegatu Aristeidisu Stavropoulosu:
- Ja sam prijavio 18 nogometaša!
Ako je tako onda se možemo vaditi na toga Grka, opunomoćenog emisara UEFA. No kako je taj „papir“ kod Nakića ukoliko ga je uistinu dostavio delegatu? Ne sugeriramo da je Nakić čudesni X upisao na nekoj kopiji, ali pamtimo da je novinarski kolega Elvir Islamović, dopisnik UEFA-e, imao duplikat službene prijave na kojoj su pokraj Fiolićeva imena prezimena prazna sva tri prokleta pravokutnika – i onaj da Ivan igra, i onaj da je rezerva, i onaj da nije u planu za tu utakmicu…
Nadalje, kakva je bila uloga spomenutog Pavlovića, Antonija, sina HNS-ova doajena Ante? Jasno da nije mogao evidentirati Fiolića, ako ga je izostavio Nakić, no svakako je mogao pitati „Kako to da imamo tek šestoricu zamjena…?“
Hrđavi čavao u lijes hrvatskih promašaja zabio je nonšalantni četvrti sudac Ioannis Anastasiou s Cipra koji „nepostojećem“ Fioliću nije smio dopustiti pristup klupi, kamoli igralištu. Ali je dopustio. Bojimo se da nam njegova svinjarija neće odveć pomoći – po prijavi kontrolora Asima Kudijeva (Azerbajdžan) bit će strogo sankcioniran, ali nije realno očekivati da će nas to spasiti – svatko ispašta zbog svojih promašaja.
I Nakić i Pavlović ponavljaju da je riječ o tipičnoj tehničkoj pogrešci, neupitno manjoj od one zbog koje su mladi Dinamovci izbačeni iz Lige prvaka – usprkos tri javne opomene nastupio Matija Fintić. Tko zna, činjenica jest da i ovakav previd podrazumijeva 3:0 bb za suparnika, ukoliko nije ostvario povoljniji rezultat. Informacija da se Estonci nisu žalili (stvarno nisu, ni naknadno?) vjerojatno nije spasonosna; to bi značilo da se netko nekad hoće žaliti, nekad netko neće. Nama, kao, opraštaju, predmnijevamo da Rusima ne bi… UEFA pak mora brinuti o ravnopravnosti svih članica stoga postupa po službenoj dužnosti. Tako je bilo dosad. Takvo je pravilo. Ipak se nadamo da svako pravilo ima i iznimku!
Malo je reći da je 2. zaprešićko poluvrijeme nadomak igralištu protjecalo u apsolutnoj strci i konfuziji. Nakić i Pavlović su se skoro sudarali, Stavropoulos je stalno pričao na mobitel. Iz lože je na 15 minuta izašao dopredsjednik HNS-a Zdravko Mamić, predsjednik Davor Šuker je svršetkom utakmice požurio u svlačionicu. Lako je zamisliti što je priopćio (ne)odgovornima. Doima se da je Nakić, volonter iz Šibenika, okončao misiju u mladim reprezentacijama. I zbog toga što svatko brani sebe, uključujući delegata koji posebnu tezu gradi na podatku da „ilegalac“ Fiolić nije mogao biti kandidat za dopinšku kontrolu – kao da smo ga namjerno skrivali, švercali! Kojoj su, igrom ždrijeba, povrgnuti Luka Capan i Petar Bočkaj.
Bože čuvaj Hrvatsku U-21, kad se već nije znala čuvati sama!
