Borba protiv dopinga opet u prvom planu. Ima li Hrvatska kontrolu?

U Hrvatskoj je 2012. provedeno 998 kontrola. U 2015. njih samo 614 – piše Vedran Božičević, novinar Telegrama

 

Pokajnička konferencija za novinare ponajbolje svjetske tenisačice i jedne od najpopularnijih sportašica svijeta Marije Šarapove ponovno je u prvi plan gurnula vječnu borbu protiv dopinga. Šarapova je na prvom ovogodišnjem Grand Slam turniru Australian Openu bila pozitivna na zabranjenu supstanciju meldonij i sada su pred njom najteži tjedni i mjeseci u kojima će ključno pitanje biti može li izbjeći četverogodišnju suspenziju koliko od prošle godine iznosi kazna za prvi dopinški prekršaj.

 

A dok se Šarapova preznojava i čeka hoće li je eventualna kazna gurnuti prema kraju karijere, u javnost curi sve više imena sportaša koji su bili pozitivni na meldonij. Do ove je godine malo tko uopće i čuo za tu supstanciju, ali to i nije čudno s obzirom na to da se tek od 1. siječnja nalazi na popisu zabranjenih sredstava. Postoje dokazi koji podupiru tvrdnju da taj lijek, inače namijenjen srčanim bolesnicima, povećava izdržljivost sportaša i ubrzava vrijeme oporavka nakon napornog treninga ili natjecanja što je bilo dovoljno da ga Svjetska antidopinška agencija (WADA) stavi na popis zabranjenih.

 

-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------

 

 

-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------

 

 

Ruski ministar sporta Vitalij Mutko ipak se ne da tako lako uvjeriti, pa je uputio službeni upit WADA-i o tome je li provedeno znanstveno istraživanje o učinku meldonija. Izrazio je pritom i nadu da će meldonij biti uklonjen s liste zabranjenih sredstava, barem kad je u pitanju njegovo korištenje izvan natjecanja. Uzbuna u njegovoj zemlji ne iznenađuje previše budući da iz dana u dan dolaze nove informacije o pozitivnim nalazima na spomenutu supstanciju, a među optuženima je gomila Rusa. Prema posljednjim podacima iz WADA-e, od 1. siječnja je zabilježeno 99 slučajeva, a osim Šarapove, najpoznatiji su oni nekadašnje svjetske atletske prvakinje na 1500 metara Abebe Aregawi i višestruke osvajačice velikih medalja u umjetničkom klizanju Jekaterine Bobrove.

 

 

 Izumitelj lijeka, Latvijac Ivars Kalvinš, još je 2009. izjavio da su meldonij uzimali sovjetski vojnici  tijekom rata u Afganistanu u osamdesetim godinama prošlog stoljeća. Lijek u Americi nije odobren, a  prema zasad dostupnim informacijama, uglavnom se koristi u istočnoeuropskim zemljama. Podatak  koji je, pak, prije nekoliko dana iznio British Journal of Sports Medicine pokazuje da je meldonij  itekako bio raširen u sportskim krugovima. Naime, u uzorcima 66 sportaša s lanjskih Europskih igara  u Bakuu, uključujući i šest osvajača zlatnih medalja, pronađeni su tragovi ove supstancije.

 

 

 Dakako, nitko od njih neće biti kažnjen jer meldonij do ove godine nije bio na popisu nedopuštenih  sredstava, ali i ovi podaci podupiru tezu da sporni lijek, barem donekle, pomaže sportašima. Dok je  bio legalan, očito su ga mnogi koristili vodeći se idejom da nema potrebe odbijati nešto što će vas  učiniti barem malo boljim, bržim ili jačim. No, isto tako, očito postoji velik broj onih koji su, kako je  to objasnila Šarapova, “zaboravili” kliknuti na novi popis nedopuštenih sredstava koji im je poslala  WADA, ili su jednostavno odlučili nastaviti loviti u mutnom.

 

 U Hrvatskoj zasad nema nijednog pozitivnog nalaza na meldonij, potvrdila je za Telegram Vesna  Barišić iz Odjela za prevenciju dopinga pri Hrvatskom zavodu za toksikologiju i antidoping (HZTA). Ima li u Hrvatskoj sportaša koji su ranije koristili meldonij, zasad je još uvijek nepoznanica, ali ono što je jasno jest da je djelatnicima HZTA-a posljednjih godina otežan rad u borbi protiv korištenja zabranjenih supstancija. Kao i obično, problem je u financijama, odnosno u smanjivanju sredstava zbog čega su u krovnoj hrvatskoj antidopinškoj udruzi prisiljeni smanjivati i broj testiranja. Jedno testiranje urina, koje je najjeftinije, košta oko 160 eura, a sva dodatna su znatno skuplja.

 

Rok za predaju izvještaja za 2015. godinu je 31. ožujka, tako da još uvijek nije dostupan javnosti, ali iz HZTA-a su nam potvrdili da je lani sveukupno u Hrvatskoj provedeno 614 dopinških testiranja. Od toga ih je 546 napravljeno u nacionalnom programu, točnije 273 na natjecanjima i isto toliko izvan njih. Na međunarodnim natjecanjima je, pak, obavljeno 68 kontrola.

 

-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------

 

 

-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------

 

Brojka od 614 testova je značajno manja od one godinu dana ranije. U 2014. godini ukupno je, naime, provedeno 798 testiranja – 549 u okviru nacionalnog programa testiranja, a 249 u sklopu međunarodne suradnje. U nacionalnom je programu za tu godinu bilo predviđeno 600 dopinških testova, no zbog rebalansa proračuna i skresanih novčanih sredstava, u HZTA-u su morali smanjiti apetite.

 

 

Vratimo li se još malo u prošlost, doći ćemo do podatka da je u 2012. godini u Hrvatskoj provedeno 998 kontrola – 773 na i 225 izvan natjecanja. U godinama koje su slijedile ujednačen je broj kontrola na natjecanjima i izvan njih, što je i bio jedan od ciljeva, međutim broj obavljenih testova je u značajnom padu. Od 998 u 2012. godini došli smo do svega 614 u prošloj godini.

 

Sve je to samo nastavak ušteda koje su počele još 2010. godine kada je Vlada ukinula Hrvatsku antidopinšku agenciju (HADA) i njene poslove prebacila na Hrvatski zavod za toksikologiju. Ne sugeriramo, dakako, da HZTA radi lošiji posao nego ranije HADA, ali nameće se logično pitanje koliko se kvalitetno može provoditi antidopinški program ako je broj odrađenih testiranja u jednoj olimpijadi, odnosno četverogodišnjem ciklusu, smanjen za gotovo 40 posto. Za komentar smo zamolili predstojnika Službe za antidoping Zorana Manojlovića, ali do zaključenja broja nismo dobili odgovor na upit.

 

 

 

Treba svakako naglasiti i da zadatak HZTA-a nije samo lov na varalice, odnosno otkrivanje dopingiranih sportaša, nego i edukacija i informiranje sportaša, odnosno rad na prevenciji i suzbijanju dopinga. I u tom smislu začuđuje smanjivanje sredstava u proračunu. Posebno kad se uzme u obzir da je posljednjih godina više elitnih hrvatskih sportaša bilo ili još uvijek jest pod suspenzijom zbog umiješanosti u dopinške afere. Od Sandre Perković i Marina Čilića, preko Mirka Filipovića i Nikše Dobuda, do Arijana Ademija i Martina Marića. Svoju kaznu, pak, još uvijek čeka maratonka Lisa Nemec.

 

 

Nećemo ovom prigodom ulaziti u detalje svakog od tih slučajeva, niti prosuđivati je li razlog zbog kojeg su se spomenuti našli u problemima nemar, neznanje ili nešto treće, ali jasno je da ni naši sportaši nisu imuni na pogreške kad su u pitanju antidopinška pravila. Edukacija je očito i više nego nužna, što samo povećava značaj i ulogu HZTA-a. Rezanje financijskih sredstava u borbi protiv dopinga zato nema nikakvog smisla, posebno u godinama kad je svjetska javnost postala iznimno osjetljiva na ovaj problem.

 

PRENOSIMO Telegram PIŠE Vedran Božičević FOTO Goran Stanzl/Pixell, Elsa/Getty Images/AFP