MIRKO NOVOSEL Da je Tuđman malo dulje poživio, danas bismo imali stadion

– Kod nas je nažalost previše jala, zavisti, pa svi odmah broje koliko stadion košta. No ti koji donose odluke, koji sve mogu pokrenuti, trebaju znati da je stadion projekt koji će narodu služiti barem 50 godina, kaže Novosel – piše Karlo Ledinski, novinar VL

 

Da u Guinnessovoj knjizi rekorda postoji kategorija “stadion koji se najdulje gradi” nesumnjivo bi prvi na listi bio stadion u Maksimiru. Rekonstrukcija je započela još davne 1997., no u idućih 19 godina maksimirski stadion još nije dobio krov, što je bila ideja na početku rekonstrukcije. I zbog toga je Hrvatska danas jedna od rijetkih europskih zemalja koja nema stadion elitne, 4. kategorije. To znači da ne možemo konkurirati za domaćinstvo finala Lige prvaka, Europske lige, Europskog superkupa... A samim time smo izgubili i mogućnost da budemo jedan od gradova domaćina Eura 2020. godine.

 

Zaista je sramotno što naša reprezentacija, koja nas je proslavila u svijetu, nema dostojan dom u kojem bi igrala. Modrić, Rakitić i društvo zaslužuju lijep nacionalni stadion, a ne “rugobu” u Maksimiru.

 

 

– Velika je sramota što nemamo dostojan nacionalni stadion, što su nas sve susjedne zemlje prešišale po tom pitanju. Bili smo jako blizu da dovršimo maksimirski stadion krajem 90-ih, nedostajalo nam je još dva mjeseca za dovršetak natječaja za gradnju krova i spajanje tribina. No, onda je predsjednik Franjo Tuđman umro, stadion je postao sredstvo politikantstva i sve je propalo. Šteta, jer taj projekt Kincla i Filipovića bio je odličan, da se proveo, danas bismo imali moderan stadion sa 60.000 sjedalica – kaže hrvatska sportska legenda Mirko Novosel, koji je u to Tuđmanovo doba bio direktor u Dinamu, 

 

 Novosel se slaže da za dovršetak maksimirskog stadiona nedostaje žešća politička inicijativa.

 

 – Kod nas je nažalost previše jala, zavisti, pa svi odmah broje koliko stadion košta. No ti koji donose  odluke, koji sve mogu pokrenuti, trebaju znati da je stadion projekt koji će narodu služiti barem 50  godina – kaže Novosel.

 

 ađari su nedavno nacionalni stadion za reprezentaciju napravili u Budimpešti tako što su srušili stari  Ferencvarosov stadion i napravili novi. I to sve za samo 40 milijuna eura (300 milijuna kuna).  Usporedbe radi, na stadion u Maksimiru u posljednjih 20 godina potrošilo se gotovo 800 milijuna  kuna! I zbog tolikih ulaganja nema ga smisla rušiti, već postojeći treba rekonstruirati, urediti.  Trenutačno postoje neki projekti o stavljanju pod krov Maksimira, za cijenu od oko 250 milijuna  kuna. A to znači da bi cifra koja se potrošila na Maksimir prešla milijardu kuna! Sulud novac kada se  zna da su stadioni identičnog kapaciteta po Austriji (Allianz Arena u Beču, 38 mil. eura), Turskoj  (Antalyja Arena, 35 mil. eura), Mađarskoj (Groupama Arena, 40 mil. eura), Njemačkoj (Augsburg  Arena, 45 mil. €) sagrađeni za upola manje novca. No u Hrvatskoj se očito moraju mnogi “namiriti” pa je zbog toga i cijena viša.

 

 

Prije tri godine spominjalo se da će se odustati od dovršetka Maksimira i da će se veliki stadion graditi na Kajzerici. Arhitekt Hrvoje Njirić napravio je sjajan projekt “Plavi vulkan”, kojim je dominirao stadion od 50.000 mjesta, no od te se ideje odustalo, gradske i državne vlasti nisu je podržale.

 

– Daj Bože da se napravio taj stadion na Kajzerici, no nije bilo sluha gradske vlasti. Nogomet zaslužuje jedan pravi moderni stadion, nešto poput zagrebačke Arene u kojoj se mogu igrati rukometne i košarkaške utakmice na najvišem nivou. U Hrvatskoj je generalno premalo sportskih objekata, pogotovo s obzirom na to kakve nam sjajne rezultate sportaši postižu – smatra Ivan Šuker, HDZ-ov zastupnik u Saboru.

I stvarno, vrijeme je da nakon 37 godina (Poljud) dobijemo jedan moderni nogometni stadion. 

 

--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

 

(NE)BRIGA OKO REPREZENTACIJE

 

Još prije osam godina tadašnji predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza Vlatko Marković u Tuheljskim toplicama postavio je kamen temeljac za budući reprezentativni kamp. I odlučno poručio:

– Ne želimo se više pripremati u tuđoj državi, u Čatežu. Kockasti zbog svih velikih uspjeha koje su ostvarili zaslužuju imati kamp u svojoj državi – govorio je tada Marković pozirajući uz maketu na kojoj je bio mali stadion, još pet igrališta, mini hotel...

 

 

No, u osam idućih godina ništa se nije promijenilo, Hrvatska još čeka na svoj reprezentativni kamp, i sluša prazna obećanja. Prije dvije i pol godine, u siječnju 2014., sadašnji predsjednik HNS-a Davor Šuker zajedno sa svojim dopredsjednikom, USKOK-ovim osumnjičenikom Damirom Vrbanovićem, pozirao je na Sveticama i poručio:

– Ovdje ćemo uskoro početi s gradnjom reprezentativnog kampa. Bit će to moderno zdanje kakvo reprezentacija zaslužuje.

 

No, gradnja kampa na Sveticama još nije počela, a nakon brojnih vlasničkih zavrzlama (dio zemljišta je u vlasništvu Crkve) tek je dobivena lokacijska dozvola. Uskoro bi konačno trebala biti ishođena i građevinska, a iz HNS-a najavljuju da bi gradnja mogla početi u ljeto. No, puno smo se obećanja oko kampa naslušali iz HNS-a proteklih godina, tako da ne treba vjerovati dok ne vidimo.

 

I dok Hrvatski nogometni savez već godinama “počinje” graditi reprezentativni kamp, zemlje iz našeg okruženja već su sagradile kampove, ali i stadione. Slovenija je 2010. otvorila nacionalni nogometni stadion Stožice u Ljubljani, ali i obnovila Ljudski vrt u Mariboru. Mađari su pak 2014. otvorili novi stadion u Budimpešti, Groupama Arenu, vrijednu 40 milijuna eura, koja ima kapacitet 23.700 mjesta. Kamp je dobila čak i reprezentacija BiH, a srpski kamp u Staroj Pazovi (sagrađen 2011.) toliko je dobar da su ga već prepoznale i druge reprezentacije i klubovi, koji tamo dolaze na pripreme. Riječ je o prekrasnom sportskom objektu, zgotovljenom u svibnju 2011. godine, koji ima šest nogometnih terena, veliku sportsku dvoranu koju koriste i rukometaši i odbojkaši, ali i popratne sadržaje, od teretana i ambulante do prostora za opuštanje, a sve je zaokruženo luksuznim hotelom s četiri zvjezdice koji ima 64 sobe. Ono što posebno impresionira jest to da FSS, koji se baš i ne može pohvaliti nastupima najbolje selekcije na europskim i svjetskim prvenstvima, kao recimo HNS, što znači i da teže dolazi do financijskih sredstava, i dalje ulaže u ovaj objekt, svjestan da od njega može imati samo koristi. Tako sada grade i veliki bazen, pa da na pripreme mogu i plivači.

 

No, Srbima to nije dovoljno, pa uskoro počinju graditi nogometni stadion i kamp u Zemunu, koji će im, smatraju, dati novi zalet za razvoj nogometa.

Nacionalni stadion imat će kapacitet za 50.000 navijača, gradnja će koštati 150 milijuna eura, a Srbi vjeruju da će gradnja trajati samo 10 mjeseci. Kako se zemljište nalazi u klancu, travnjak će biti 10 metara ispod razine zemlje tako da će imati prirodno grijanje od 14 stupnjeva. Prednost stadiona bit će i sjajna prometna povezanost jer će se nalaziti samo 1500 metara od autoceste Zagreb – Beograd.

 

 

I nakon svega postavlja se pitanje zašto Srbi mogu, a Hrvati ne? Nesumnjivo, kockasti i naše mlade nogometne selekcije rezultatima su zaslužili da ne igraju na oronulom Maksimiru, već da imaju svoj nacionalni stadion i kamp. Krivcem za to ne treba označiti samo Hrvatski nogometni savez jer je jednako kriva, ako ne i više, država. Gradnju novog srpskog stadiona u Zemunu jasno je podržao premijer Aleksandar Vučić. Isto kao što je gradnju mađarske Groupama Arene naredio premijer Orban. Naše pak političare za sport uglavnom nije briga, osim kada se trebaju slikati uz trofejne sportaše. I dok je tako, načekat ćemo se i za kamp, a kamoli za stadion...

 

------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

 

PRENOSIMO Večernji list PIŠE Karlo Ledinski FOTO Marko Lukunić i Žarko Bašić/Pixell