ALLO, ALLO: Imaju li naši sportski heroji pravo biti šampioni?

Hrvatska nogometna reprezentacija jedinstven je slučaj u sportskom svijetu. Kao i njezini navijači.  U času kada se naša momčad plasirala u drugi krug istovremeno se našla i u devetom krugu pakla za koji je Danteov “Pakao” obična literarna kamilica – piše Tomislav Židak, novinar JL

 

U času kada su Česima već brojili, bili su u potpunom knock-downu, s tribina je odjeknula prepoznatljiva pjesma: “Večeras je naša fešta...” Još su zvonili zadnji akordi tog popularnog pjesmuljka kada se oglasila “ekipa pijana”...

 

Bježite, ljudi, dok postoj i nada jer sada “igra” Hrvatska i na teren su poletjele baklje, na tribinama je počela tučnjava, a nogometaši su bezuspješno pokušavali ugasiti požar.

 

Ekipa Jutarnjeg lista (Krušelj, Lesički, Prosinečki i autor teksta) sjedila je u sumornom raspoloženju u hotelu Golf kada se u neko doba noći pojavio Gruzijac Nodar Akhalkatsi, delegat Uefe na našoj utakmici. Uzdahnuo je:

 

“Noćas se neću naspavati, dok na papir ne stavim sve nepodopštine vaših navijača. A vi ćete platiti, skupo ćete platiti. Rusi i Hrvati su dvije jedine tamne mrlje na Europskom prvenstvu”.

 

Baš me briga što će gospodin Akhalkatsi imati podočnjake kao panda. On je jako dobro upućen da se hrvatski nogomet godinama guši u problemima, da se naplaćao kazni i Fifi i Uefi, da reprezentacija uglavnom igra pred praznim stadionom, da dvije struje ratuju do istrebljenja. Zna Gruzijac da su huligani dobro organizirana skupina, da su Torcida i navijači St. Étiennea u prijateljskim vezama, da su im bili logistika. Zna da se sredstva ne biraju, u tom ratu ništa nije sveto. Kaos koji su izazvali u Milanu otvoreno je podržao bivši predsjednik Josipović (?), što još više zbunjuje Europu. Sada kad poklik "Za dom spremni" više nije na indeksu zabranjenih i odijeljen je od fašizma, nitko ga više ne koristi, čemu uzalud rastezati glasnice kada nema efekta. Sad su baklje i pirotehnika sjekira u huliganskim rukama. Pita se “jedan upitnik patnik” treba li još nekome ova zemlja. I nogomet u toj zemlji? Svi se tuku za svoju zemlju, i Rusi i Englezi, samo se Hrvati tuku protiv vlastite domovine. Nije li to apsurdno. Iako drugu domovinu nigdje neće naći. Kanada, Irska, Švedska možda trebaju liječnike, fizičare ili inovatore, ali huligane sasvim sigurno ne. Huligani su osuđeni na Hrvatsku i Hrvatska je osuđena na njih. Kada kažu “napaćena zemlja”, to izaziva podsmijeh jer je izlizana gramofonska ploča, ali ako je Švedska ponosna na Zlatana Ibrahimovića, makar je u duši Bosanac, ako je David Alaba, crn kao cipela, austrijska sportska ikona i tretiran je kao nogometni heroj, što je s našim sportskim herojima? Imaju li pravo biti šampioni? Mi im ne damo, mi smo im toliko puta podmetnuli nogu, iako, kunem se, nitko, osim možda Španjolaca, danas ne igra tako dobar nogomet kao Hrvati.

 

Političari su opljačkali zemlju, huligani joj uništavaju imidž, profiteri love u mutnom. I koga onda briga za nogomet? On je kao upaljač za jednokratnu upotrebu, potroši i baci. Šteta! 

 

 PRENOSIMO Jutarnji list PIŠE Tomislav Židak FOTO Michalel Streele/Getty Images