Nije lako ovih dana Thomasu Bachu, predsjedniku Međunarodnog olimpijskog odbora – piše Jura Ozmec
S jedne strane pritišću ga Ameri, Englezi, Francuzi, pa i njegovi Nijemci da izbaci Ruse s olimpijskih igara, s druge strane WADA (Svjetska antidopinška agencija) dokazuje kako se Rusi dopingiraju sustavno, uz podršku države, s treće strane neprijateljski ešalon u vlastitim redovima jedva čeka da Bach pogriješi, a s četvrte strane je Vladimir Putin, po svemu sudeći i puno više od samo sportskog prijatelja, koji čeka da mu kamarad i tovarišč Thomas pomogne da Rusija ne izleti naglavačke s Igara u Riju.
I, po svemu sudeći - neće. Odlukom da odgovornost za sudjelovanje ruskih sportašica i sportaša prebaci sa sebe (MOO-a) na međunarodne federacije olimpijskih sportova, Thomas Bach je stvar doveo do usijanja, ali je, zapravo, riješio sve četiri stvari koje su ga, svaka za sebe pritiskale.
Naime, kao što već znate, MOO međunarodnim federacijama i inače ustupa pravo o donošenju odluka u stvarima ključnima za sam sport, no ne i za olimpijske igre. Ovim činom Bach je, prema javnosti, zadržao to načelo, zapravo federacijama uvalivši vrući kamen u ruke. Naime, kako igre u Riju počinju za nekoliko dana, jasno je da svaka federacija mora odluku donijeti gotovo pa u roku od 48 sati, jer već u ovome tjednu sportaši iz cijeloga svijeta, pa i iz Rusije, kreću prema Južnoj Americi, na uobičajenu aklimatizaciju. Tom je odlukom MOO, zapravo Bach ujedno potvrdio značaj koji je sam dao WADI kroz svoju Agendu 2020, ustvrdivši da je borba protiv dopinga dominantan problem olimpizma. Naime, nije odustao od toga, očito. Ujedno je i postojećoj formaciji nezadovoljnika unutar MOO-a začepio usta jer nije ni najmanje odstupio od načela u Agendi 2020. Morat će ga probati rušiti na drugim stvarima. Što se ostalih konotacija tiče i žestokih, budimo realni - političkih traženja za izbacivanjem Rusa s Igara (čitaj: Putina i Rusiju iz svjetske dominacije), Bach je miran. Ona mala dodatna odluka, obznanjena kad i ova velika, da nitko tko je IKADA bio dopingiran ne smije na Igre u Rio sve je napaljene političke i gospodarske moćnike globusa utišala. Naime, sad, po tome, ni njihovi (neki) sportaši ne smiju u Rio. Samim time sasvim je sigurno zadovoljan i Putin. Taj ruski vladar ima, nakon nekoliko mjeseci, ponovno odskočnu dasku da unutar majčice Rusije ustvrdi kako je Rusija - pobijedila!
Dakle, bravo za Bacha? Ne još. Ne baš. Teoretski, sve bi federacije mogle u idućih 48 sati donijeti odluku o suspenziji Rusa s Igara u Riju. Tada bi se odnosi na za sada uravnoteženoj vagi 4 utjecaja na Bacha gadno pogoršali u korist WADE, Zapadnjaka, pa i njegovih oponenata unutar MOO-a, koji za sada šute, jer nemaju ništa konkretno, a protiv Bacha. Uostalom, IAAF (Međunarodna atletska federacija) već je Ruse izbacila i sigurno neće mijenjati mišljenje. Ostali se, dakako, uvijek mogu posuti pepelom i reći da nema dosta vremena i da ne stignu, jednostavno, donijeti takvu odluku ili, po istoj logici, proglasiti WADU i istragu odvjetnika Mc Larena dovoljno snažnom da se odluče za izgon Rusa, na neviđeno, bez dodatnih vlastitih provjera među sportašima njihovih federacija. Najzanimljivije će biti dočekati odluku Svjetske džudo federacije. Tamo je još uvijek šef Marius Vizer, ambiciozni i kontroverzni Rumunj s austrijskom putovnicom, koji je kao šef Sport Accorda nedavno pokušao svrgnuti Bacha, ali mu puč jednostavno nije prošao, pa se povukao. Sad ima priliku ustvrditi “jesam vam rekao” i poentirati. Doduše, ti “poeni” bili bi doista samo jači nalet prašine protiv tenka u punoj brzini, pa sumnjam da će se odlučiti na taj korak, osim ako doista nestrpljivo čeka da kaže “jesam vam rekao”. Sumnjam. Veći problem za Vizera je činjenica da je i on usko vezan uz Putina i sad ga, vjerojatno, ne želi baš previše nervirati. No, slutim da se njegov glas telefonom sluša u ušima mnogih čelnika svjetskih federacija olimpijskih sportova ovih dana.
Kako god završilo, što god se dogodilo, ostaje ipak jedno otvoreno pitanje - zar su samo Rusi dopingirani? Unatoč nalazima Mc Larenove komisije, koji se zasnivaju najvećim dijelom na usmenom iskazu jednog jedinog čovjeka, bivšeg šefa laboratorija u Sočiju, Rodčenkova, cijela ova saga o Rusiji, Rusima i državnom dopingu ipak malo previše skreće s tema da je WADA i u laboratorijima u Europi (zapadnoj) našla u najmanju ruku čudne stvari, a da mnogi drugi sportaši (pa na žalost i hrvatski) padaju na ispitivanjima.
Sve imam dojam da će se stvari tako brzo mijenjati da će novi blog morati jako brzo biti napisan.
