HOO dočekao prve olimpijce s Igara u Riju

Nositelj srebrnog olimpijskog odličja na konju s hvataljkama Filip Ude (Peking 2008), te olimpijci biciklisti Kristijan Đurasek i Matija Kvasina prvi su hrvatski olimpijci koji su se vratili u Hrvatsku sa Olimpijskih igara u Riju

 

Dobrodošlicu vrhunskim hrvatskim sportašima u organizaciji HOO-a u Međunarodnoj zračnoj luci Zagreb izrazila je u ime hrvatske olimpijske obitelji pomoćnica glavnog tajnika HOO-a Biserka Vrbek i sama olimpijka (Los Angeles 1984.)

 

Prisjetimo se da je Kristijan Đurasek u Riju u kojem još traju Igre (do 21. kolovoza) osvojio 18. mjesto u cestovnoj utrci s rezultatima 3:31 zaostataka za pobjednikom (6:10:05) što je drugi najbolji plasman hrvatskih biciklista u cestovnim utrkama. Matija Kvasina zbog tehničkih problema morao je mijenjati bicikl tijekom natjecanja te na kraju nije uspio završiti utrku. Filip Ude osvojio je ukupno 30. mjesto u kvalifikacijama na konju s hvataljkama.

 

Prema rasporedu dolazaka iz Rija, u četvrtak, 11. kolovoza u 21:30 stižu nositelji zlatnog olimpijskog odličja u trapu - Josip Glasnović koji je zlato osvojio u Riju i Giovanni Cernogoraz koji je zlato donio s Igara u Londonu. 

 

 

Nad Riom su masni oblaci, no OI idu dalje. U Hrvatskoj kući boravile su maratonke Marija Vrajić i Mateja Matošević, koje će u nedjelju na 42.195 metara dug maratonski put ulicama Rija, te Ana Đerek, koja nije bila zadovoljna svojom gimnastičkom predstavom na prvim svojim OI. 

 

ANA ĐEREK

- Tijekom natjecanja bilo je svega, no nisam zadovoljna sa svojim nastupom. Od 4 sprave dvije nisu prošle dobro. Zadovoljna sam barem s ovim što sm napravila dobro. Na prvoj sam spravi pogriješila jer se nisam uspjela smiriti, jer sam tek ušla u arenu i onda se dogodila velika greška, a ovo drugo nije čudno. Pad s grede se događa svakome, to nije velika greška. Iskustvo odavdje mi znači puno. Nakon takve izvedbe preskoka sam uspjela sve posložiti u msilima i odraditi ipak natjecanje do kraja, čak jako jako dobro. To mi puno znači, da znam kad padnem do dna da mogu opet opet ustati i odraditi. Ovako nešto mi se stvarno nikad nije dogodilo, tako da smo trener i ja u početku bili u šoku, jer mi se to dogodilo u natjecanju, a pogreška je u tome što ja ne radim toliko sama, nego mi netko uvijek asistira, jer se zadnjih godinu dana mučim s preskokom. Treninzi mi ne idu dobro, iako su svi moji najbolji rezultati na toj spravi, pa nam i jest sve to čudno. Bila sam druga na svjetskoj ljestvici, baš na preskoku, ulazila u finala, na Europskim igrama i EP, a onda dođem na OI, gdje se trebam pokazati i dobijem nulu! To je stvarno malo smiješno, no svima nam se to događa. 

 

MATEJA MATOŠEVIĆ (u Riju joj je 3. maraton u životu, u prvom ikad istrčanom osvojila je normu za OI)

- Klima u Riju je malo nestabilna, jedan dan je vruće, danas eto pada kiša. Pratimo prognozu, ali zapravo ne znamo što nas čeka u nedjelju kad će biti start naše utrke. Još ne znamo ni tko će nam biti protivnice, jer se danas radi startna lista, no konkurencija će sigurno biti velika. Očekujem barem 150 cura na startu. Staza je ravna, dosta brza, trći se 3 kruga od 10 kilometara, pa dodatnih 5 do cilja. Sutra idemo razgledati stazu, pa ćemo vidjeti na licu mjesta. Odgovara mi, naravno, ravna staza, mislim da će biti dobro. Čak bi mi i odgovaralo da je koji uspon, ali za rezultat je bolje ovako. Brda, naime, razbijaju tempo trčanja, usporavaju, no za taktičku utrku su brda bolja. Po takvoj stazi priželjkujem najbolji osobni rezultat, bila bih zadovoljna s 2: 42 ili čak 2:40, no ovisno o vremenskim uvjetima dogovorit ćemo se sve s trenrom prije utrke, prilagoditi tempo trčanja vremenskim uvjetima.

 

MARIJA VRAJIĆ (istračala više od 100 maratona i supermaratona)

- Inače sam tipičan pozitivac, želim maksimalno dobro istrčati, očekujem da ću biti super zadovoljna. Ne znači da će na kraju tako i biti, ali meni je u podsvijesti da ću trčati dobro. Strah me je previsoke vlage, prevrućeg vreman i to je jedino otežavajuća okolnost. Nadam se promjeni vremena, da počne padati kiša, jer se očekuje i 30 stupnjeva toga dana. To je nama maratoncima izuzetno teško, jer startamo u 9:30, tad bi rebalo biti skoro 20 stupnjeva, do 12 sati narasti na 27, tako da će biti gadno, puno ćemo se znojiti. Više volim ravne staze, nikad nisam bila brdski trkač, ali tek sutra ću točno znati kakva je staza, moram ju vidjeti uživo. Dogovarala sam se s Matejom da ćemo ju pretrčati, da ćemo proći 1 krug, da ju osjetimo. OI nose sve osjećaje, svi će startati brzo, nitko ne želi biti zadnji, a tek na 30. kilometru zapravo počinje prava trka. Tada se ubrzava ili suporava, tako da treba biti strpljiv, pametan, ali teško je to biti na startu. Maraton je za mene tako individualan, da nekakve zajedničke taktike nema, teško mi se oslanjati na bilo koga. Možemo trenirati zajedno, ali za maraton je bokje da svatko sluša svoj vlastiti osjećaj. Naime, samo malo prebrzi prolaz na 10 km možde poslije koštat itekako.

 

IZVOR Hrvatski olimpijski odbor/Press Hrvatska kuća Rio