EN
HR
Kao da nam nije dosta domaćih blefera i probisvijeta, sad nas i Uefa maltretira idejom o osnivanju regionalne nogometne lige, svojevrsne treće Jugoslavije…– piše Andrija Kačić Karlin, novinar Dnevno.hr
…nudeći klubovima nešto novca i hvastajući se kako će sa svojim organizacijskim projektom poboljšati nogomet u Hrvatskoj i na ovim prostorima.
Kao da ne postoje mjerila i iskustva u regionalnim ligama dosad. Igraju je i košarkaši i rukometaši i vaterpolisti. Što se zbilo? Ništa? Kvaliteta se nije popravila, klubovi i dalje grcaju s financijama,a tribine su poluprazne ili polupune, kako vam se više sviđa.
Argumenti koji nam se nude za podržavanje ideje o regionalnoj ligi isprve izgledaju primamljivo. Međutim, zagrebe li se ispod površine cijele ideje lako je sve te navode “za” ogoliti i opovrgnuti. Ima zornih primjera, košarkaška regionalna liga nije ispunila očekivanja, gleda li se iz perspektive hrvatskih klubova. Niti su se naše perjanice u regionalnoj ligi popravile kvalitetom, niti su financijski napredovali, jer koliko vidimo kuknjava, pa i prijetnje nestankom kluba (Split) dovoljno su rječite. Još prije nekoliko godina govorilo se upravo u Splitu »kako je regionalna liga spas«! Danas je Split više niti ne igra.
No, to nisu jedine loše posljedice dotičnog natjecanja. Ostali hrvatski košarkaški klubovi za koje nema mjesta u regionalnoj ligi na rubu su preživljavanja. Eto, događalo se u našoj košarkaškoj ligi da klub ne otputuje na utakmicu protiv drugog kluba… Jer, nema novaca. Klubovi koji ne nastupaju u regionalnoj ligi praktički su uništeni.
Kako mnogi žive u uvjerenju da se od sedamdesetih ili osamdesetih godina prošlog stoljeća ništa nije promijenilo u ukusima ljudi, tako smatraju da bi osnivanjem regionalne lige u nogometu tribine bile pune, zanimanja sponzora jače, a da bi se kvaliteta nogometaša iz hrvatskih klubova podigla.
U situaciji kada i iz srpskih, slovenskih ili bosanskohercegovačkih klubova svaki malo talentiraniji nogometaš rano odlazi u inozemstvo, kvaliteta svih tih klubova je i te kako problematična, tako da otpada teorija da bi se u jačoj konkurenciji podigla kvaliteta i naših nogometaša.
Prije stoji da bi se igralo protiv ravnih sebi, ili čak još slabijima od sebe. Krucijalno pitanje cijele priče jest – što ćemo s ostalim hrvatskim klubovima koji ne bi igrali regionalnu ligu?
Tek što smo na jedvite jade u četvrt stoljeća naše samostalne lige stvorili nešto jače klubove došli bi u poziciju da ti klubovi netragom nestanu. Kao da ih nikad nije bilo. Sva bi se kvaliteta najprije koncentrirala u predstavnike Hrvatske u regionalnoj ligi.
Jedno od možda najvažnijih pitanje je odakle će urbane sredine poput Splita, Zagreba, Rijeke i Osijeka, koje teško stvaraju igrače, crpiti supstancu ako će se dekretom zapostaviti pa i uništiti središta koja su rasadnici nogometne mladosti. Zar bi itko više uložio u igralište u zadarskim Stanovima, bi li poduzeće ili grad imalo volju pokrivati svoj nogometni klub koji ne bi ugošćavao Dinamo i Hajduk.
Vrlo je sumnjiva teza o povećanoj gledanosti. Evo opet košarkaškog, rukometnog ili vaterpolskog primjera, na utakmicama regionalnih lige protiv srpskih klubova zna biti tek koja stotina gledatelja. Koliko bi, primjerice, gledatelja u Splitu došlo na utakmicu Hajduka i Čukaričkog?
Uefa je dosad bila izričito protiv regionalnih udruživanja, sada je promijenila mišljenje. No, ipak se pita zacijelo i nas nešto. Vele da su predsjednici saveza bivših država Jugoslavije, time i naš Davor Šuker, dali zeleno svijetlo za regionalnu ligu. Pa, nije predsjednik svemoguć. Nešto će se valjda pitati i klubove. Dinamo i Hajduk vele da su protiv.
Mišljenja sam da bi ulazak nekih hrvatskih klubova u regionalnu ligu zadao konačan udarac našem klupskom nogometu koji je i ovako na niskim granama.
Današnja vremena nisu nimalo nalik na sedamdesete i osamdesete godine prošlog stoljeća kada je jugoslavenska nogometna liga, s košarkaškom, bila zapravo jedini način zabave dvadesetak milijuna ljudi na tom prostoru. U doba posvemašnje globalizacije, interneta, televizijskih prijenosa svih bitnih utakmica po Europi, slab nogomet koji se igra u Hrvatskoj, Srbiji, Makedoniji…, malo koga više može motivirati da dođe na stadion.
Uostalom, zar baciti u vjetar pregršt godina truda na formiranju svoje lige koja je unatoč svim teškoćama, zaživjela i dala nam neke nove vrijednosti!? Čemu toliki trud ako ćemo ga uništiti regionalnom ligom. Prije je stvar u tome, ako već nismo zadovoljni načinom financiranja klubova, malim posjetom, slabom kvalitetom, da nismo dobro radili.
Sigurnosni aspekt regionalne lige toliko je zabrinjavajući i opasan da ga ističemo tek na kraju, iako je zacijelo i najbitniji. Hoće li policija i vojska opasavati stadion kada budu u Split ili Zagreb dolazili Zvezda ili Partizan? Najtužnije u cijeloj priči oko regionalne lige jest samo prisjećanje kako smo se i ranjenima i mrtvima borili da izađemo iz takvih stvari.
Prenosimo Dnevno.hr www.dnevno.hr PIŠE Andrija Kačić Karlin 
