EN
HR
U nedjelju na proglašenju sve se spojilo u prekrasnu božićnu čaroliju, najbolji hrvatski sportaši, bivši i sadašnji, s oduševljenjem su prihvatili da su zajedno s paraolimpijcima, da nema razlika – komentar Marija Zorka, glavnog urednika SN
Sandra Paović blistala je u crvenoj haljini i nije skidala osmijeh. Na kraju proglašenja Sportaša godine, u gužvi u studiju 7 HTV-a, stigli smo razmijeniti nekoliko riječi:
- Još ne mogu vjerovati, čudesno, priznati smo kao sportaši, kao pravi sportaši...
Zašto, pa ti i jesi cijeli život najpravija sportašica, htio sam biti ležeran. Sandra je nastavila ozbiljnije:
- Pa da, ali nas ne doživljavaju tako. Tek sad su Anđela i Helena dobile priliku u izravnom tv-prijenosu svima reći da i mi treniramo dvaput dnevno, da dajemo sve i da živimo sport. Hvala vam, hvala Sportskim novostima što ste nas uvrstili u svoj izbor da se stvarno osjećamo kao sportaši.
PRIĆE IZA BROJKI
Malo prije, nenametljivo čekajući proglašenje, isto su rekle i pobjednice u ženskoj konkurenciji Anđela Mužinić i Helena Dretar Karić.- Već kad smo bile uvrštene u izbor najboljih, bilo nam je kao pobjeda. A kad smo čule da smo pobijedile, ma, neopisivo...
Skromno su isto govorili i svi sportaši i čelnici Hrvatskog paraolimpijskog odbora na proglašenju. Ratko Kovačić, predsjednik HPO-a, došao se pozdraviti:
- Možda niste svjesni, ali nama je ovo uistinu povijest. Prvi se put osjećamo priznati, nismo ostali po strani, prihvaćeni smo kao sportaši među sportašima.
Te male geste, iskreni izrazi zahvalnosti, koliko malo pažnje drugome znači više od ičega, najveća nam je pobjeda na 65. izboru najboljih sportaša.
Priznajemo, do nedjeljnog proglašenja sportaša godine nismo bili svjesni kako će odjeknuti uvrštenje paraolimpijaca u izbor. Priznajemo i da je bilo sumnji i otpora. I da se onda u nedjelju na proglašenju sve spojilo u prekrasnu božićnu čaroliju, da su najbolji hrvatski sportaši, bivši i sadašnji, s oduševljenjem prihvatili da su zajedno s paraolimpijcima, da nema razlika.
Dr. Tomislav Smoljanović, olimpijac s broncom iz osmerca u Sydneyu 2000, danas vrsni ortoped, liječnik koji je živi primjer onog najboljeg što daje sport, da vrhunski sportaš može postati i vrhunski stručnjak na drugom životnom području, rekao je:
- Sportaši znaju da paraolimpijci i više od njih moraju nadmašiti svoje mogućnosti i ići preko svih granica. Drago mi je da su Sportske novosti to prve pokrenule i maknule granice.
Kako je to objavila naša urednica Renata Beluhan: “Ponosna sam što smo to učinili, ponosna sam na SN, ponosna na to što naslovnica s dvije prekrasne, hrabre žene u prvom redu znači. To je ono što Sportske novosti trebaju biti. I svi mi!”
Da, čudesnu sportsku 2016. nećemo pamtiti samo po rekordnih 10 olimpijskih medalja i pet hrvatskih zlata te pet paraolimpijskih odličja iz Rija. Sportski uspjesi nikad nisu samo broj osvojenih odličja, statistika koja kaže da je Hrvatska u omjeru osvojenih odličja prema broju stanovnika treća najuspješnija sportska država svijeta, a ukupno sedamnaesta nacija među 207, koliko ih se natjecalo u Riju. Po broju zlatnih medalja na milijun stanovnika Hrvatska je prva u Europi!
Za finale čudesne godine uveli smo posebnost u izbor najboljih i prvi smo put potpuno ravnopravno uključili u izbor sportaše s invaliditetom, kao što to već rade druge razvijene zemlje Europske unije.
Htjeli smo time pokazati koliko iskreno cijenimo rezultate i domete paraolimpijaca, koji moraju uložiti još više truda i sposobnosti da bi ostvarili svoje sportske i životne snove. Svatko tko je samo jednom pokušao dosegnuti bilo koji sportski cilj, izboriti pobjedu na sportskom polju, zna koliko je morao uložiti napora i koliko je puta morao pobijediti prvo sebe, svoje vlastite sumnje i strahove, da bi nadvladao i ostale.
Iza svakog tog uspjeha, brojke, kriju se duboke osobne, životne priče i upravo to je poziv nas u Sportskim novostima - vjerno prenijeti i približiti ljudima koliko je odricanja, vjere, ljubavi, zanosa, podrške obitelji, doslovno znoja i suza potrebno da bi se došlo do trona.
Kod paraolimpijaca uistinu još više i teže jer se suočavaju s još većim ograničenjima.
JEDNI ZA DRUGE
Sportaše volimo i divimo im se jer su najbolji među nama, dokazuju se na svjetskom tržištu u najjačoj, nesmiljenoj konkurenciji. Zbog toga su nam uzor, njihove uspjehe doživljavamo kao svoje, sportaši su istinska inspiracija svima ambicioznima i odvažnima. Pobjednici su ove godine ne samo nositelji medalja, nego svi naši olimpijci koji su nas noćima držali budne i napete, naši rukometaši, sjajni košarkaši i vaterpolisti, pa nogometaši s kojima smo strepjeli i disali na Euru u Francuskoj. Svi oni svojim su nastupom i ponašanjem ujedinili Hrvatsku i predstavili nas u najljepšem svjetlu. I pokazali nam što znači zajedništvo, bez zavisti na uspjeh drugoga, kako je rekla Sandra Perković primajući trofej:
- Podržavali smo jedni druge u Riju, bodrili se i dizali. Bez toga ne bismo mogli napraviti takav uspjeh.
Da, kad se pogledaju svi ti uspjesi, hrvatski sport doslovno je procvjetao izlaskom iz bivše Jugoslavije. Neovisna Hrvatska osvojila je već 33 medalje na ljetnim Igrama, uz još jedanaest na zimskima. Znamo i da su hrvatski sportaši dominantno osvajali medalje ranije za bivšu državu, bez kojih smo ostali u razdruživanju i koje si sada pripisuje Srbija.
Sport nam, naravno, nije “san ljetne noći”, med i mlijeko, ne može biti izolirani otok jer kroz njega se prelamaju svi procesi i prijepori jednog društva.
Crtica iz života Anđele Mužinić, srebrne paraolimpijke, prava je slika kako živi i preživljava naš sport. Bila je talentirana mlada odbojkašica, Opel Corsa jurila je s trenerom i igračicama s utakmice dok nije sletjela s kišne ceste... Anđela više nije stala na noge, ali je pronašla snagu da iz kolica dođe do olimpijskog postolja.
Koliko samo takvih malih automobila i kombija voze treneri s mladim sportašima iz “malih” sportova s natjecanja na natjecanje, u stalnoj jurnjavi da se uštedi na spavanju, na putu, na troškovima... Samo da bi se mogli natjecati, pa makar i bez kune u džepu.
PREMLADI NAM DOLAZE
Među gorućim problemima svakako je taj što nam sportaši premladi i sve mlađi odlaze izvan Hrvatske, od svojih obitelji u potrazi za boljim uvjetima, kao što i iz drugih područja odlaze mladi, stručni, hrabri i sposobni.To je svakako jedan od prioriteta Hrvatske - stvoriti okruženje, u kojem će se sportaši i svi talentirani mladi osjećati ispunjenima, bez potrebe da pod svaku cijenu sreću traže negdje drugdje. I važnije nam je da umjesto zbrajanja medalja i trofeja, što većem broju mladih omogućiti da se pronađu u sportu, da se bave i uživaju u njemu jer ipak nema ljepšeg i korisnijeg od toga da se mladi izgrađuju kroz sport i kroz njega usvajaju istinske vrijednosti za život.
Kroz sport će najbolje naučiti da se za svaki rezultat moraju sami izboriti, da im pobjedu nitko neće pokloniti i da tu ne prolaze protekcije ili da put do uspjeha vodi lakšim, komotnijim putem. Samo im treba pružiti ruku.
PRENOSIMO Sportske novosti PIŠE Mario Zorko FOTO arhiva SN
