EN
HR
Posljednje tri godine stolnotenisačica Sandra Paović nije izgubila meč, a premoć u tom sportu pokazala je i na Paraolimpijskim igrama u Rio de Janeiru osvojivši zlato – piše Maja Šitum, novinarka VL
Odličnu igru i nepobjediv sportski duh 33-godišnje Vukovarke prepoznao je i ITTF (Međunarodna federacija stolnog tenisa) koji ju je nominirao za najbolju paraolimpijku, a dodjela nagrada održana je u Dohi koju je posjetila sa suprugom, osam godina mlađim Danielom Lazovom.
Ne funkcioniram bez pritiska
Par je bračne zavjete razmijenio u srpnju 2014., a Sandra je za Story ispričala koliko joj znači njegova podrška i zašto im svi govore da su nemogući.
– Sport me naučio da dobro funkcioniram pod stresom, pa i ne znam funkcionirati bez pritiska. Uvijek sam bila okružena ljudima koji su od mene puno očekivali, a i sama puno očekujem od sebe. Moraš biti rođen s tom crtom da možeš podnijeti i da se digneš kada te nešto baci na pod. Život nije bajka. Možemo samo moliti Boga da smo zdravi, a Daniel i ja smo borci i nikad ne odustajemo. On mi je velika podrška, uvijek je uz mene i ima veliko razumijevanje – kaže Sandra pa dodaje:
– Mojoj je mami pak uvijek najvažnije da sam dobro, da me ništa ne boli, da nisam tužna, a manje joj je važno hoću li pobijediti. Tata je ipak više pobjednički nastrojen pa mi čak malo nabija pritisak, ali to je tako.
Sandra ne krije da tijekom igre trpi bolove i da ponekad razmišlja o odustajanju.
– Stalno se premišljam, ali toliko volim stolni tenis da ga ne mogu ostaviti, a sad ga volim i zbog Daniela. Znam kada igram da je i on motiviraniji, ali naravno da ponekad pomislim: „Sad je stvarno dosta!“ Ima razdoblja kada dva-tri tjedna trpim strašne bolove, išijas me uhvati od pogrešnih pokreta, ja sam jedina s ozljedom kralježnice koja igra u stojećoj kategoriji, a za to moraš biti malo lud. Dok pobjeđujem i dok ti bolovi dolaze i odlaze – nastavljam. Planiram ići na Europsko prvenstvo u Laškom te još nekoliko turnira – veli.
Nakon što su i ona i Daniel položili sve ispite na fakultetu, uživaju u slobodnom vremenu te se pripremaju za nadolazeće blagdane.
– Za blagdane idemo mojoj sestrični u London. Već smo tamo bili zajedno i bilo nam je divno. Planiramo posjetiti njihov advent te muzej voštanih figura Madame Tussauds. Daniel se jedva čeka slikati s Ronaldom, a ja se veselim što ćemo ići na mjuzikl i što ću vidjeti sestričnu koju obožavam – kaže.
Posebno se raduju Silvestrovu kada su se zaručili. Taj dan uvijek i proslave, a ove godine provest će ga u Zadru.
– Odlično funkcioniramo kada smo samo nas dvoje. Jako volimo biti skupa i mislim da će nam biti jako lijepo. Godišnjica braka nam je u srpnju i dosad smo svake godine bili na pripremama u Italiji, ali uvijek nakon treninga odemo na večeru – kaže Sandra i dodaje koliko uživaju u braku.
Konstantni izljevi nježnosti
– Toliko dobro funkcioniramo da nam ljudi kažu: “Vas dvoje niste normalni. Stalno seljubakate, baš ste dosadni”. Kada je ljetos moja sestrična bila u Zagrebu, na kraju posjeta je rekla: “O Bože, uđu u auto pa se poljube, pa izađu iz auta pa se cmoknu…”. Daniel mi svaki dan kaže da me voli, da sam mu lijepa, a i ja njega stalno gnjavim. Nisam prije bila takva, to je nešto novo. Prije sam bila zaluđena samo stolnim tenisom, ali Daniel mi je sada važniji od ičega.
Ne krije i da se nadaju i proširenju obitelji.
– Razmišljamo o tome, ali mislim da sada nije vrijeme za to. Oboje smo osobe s invaliditetom, a dijete traži veliku brigu i odgovornost i u ovom trenutku za to nismo spremni, ali razgovaramo o tome. Ne trebamo stvarati pritisak i trebamo vidjeti možemo li mi to. Mislim da možemo, i Daniel to želi pa kaže: “Ja bih jednog bubača”. I ja bih bubača, ali za to se trebamo odgovorno pripremiti – zaključila je Sandra.
PRENOSIMO Večernji list PIŠE Maja Šitum FOTO Dražen Kokorić
