EN
HR
Mirjana Lučić je u četvrtfinalu Australian Opena! Makaranki hercegovačkih korijena (34) je to najveće postignuće na jednom Grand Slam turniru nakon polufinala Wimbledona iz 1999. Mnogi su je smatrali baš nasljednicom plavokose Njemice Steffi Graf... – piše Anton Filić, novinar VL
Sedam pobjeda u Melbourneu
Da ju je život pomazio, mogla je u međuvremenu svašta napraviti, ali možda se tada ne bi ovako jako (kao klinka) radovala pobjedama u Melbourneu, 18 godina kasnije. U ponedjeljak je svladala 13 godina mlađu američku kvalifikanticu Jennifer Brady, 116. na listi, sa 6:4, 6:2 i tako postigla i sedmu pobjedu u nizu (uzevši i pojedinačnu i konkurenciju parova), a snimka njezina slavlja nakon posljednjeg poena postala je hit na društvenim mrežama. Mikica je ostala skakati u mjestu sa začuđenim izrazom lica, kao da ne vjeruje u sve ovo što joj se događa.
– Nadam se da me nitko neće uštipnuti i probuditi pa da sve ovo ispadne kao da sanjam. Jedan od mojih snova dok sam igrala na challengerima bio je da se opet nađem u drugom tjednu nekog Grand Slam turnira. To sam rekla sebi, ali ne s posebno velikim samopouzdanjem – priznala je Mirjana u Melbourne Parku.
Potom je istaknula:
– Ja sam tvrd orah, jako sam tvrdoglava i nikada ne odustajem. Kad nešto poželim, učinit ću sve da to i postignem. Maknite od sebe svakoga tko vam govori da nešto ne možete ostvariti. Samo krenite i radite to sa srcem.
Uporna i ustrajna. Za to doista zaslužuje zlatnu medalju. Da nije takva, već je mogla nekoliko puta potonuti. I te 1998. kada se (s ostatkom obitelji) razišla s ocem Marinkom; i u posebno teškom razdoblju između 2003. i 2007. godine kada gotovo i nije igrala. Mučile su je ozljede, ali i besparica. Imala je problema s menadžerskom agencijom (IMG) koja ju je tužila i tražila povrat 83.000 američkih dolara za troškove stanovanja i treniranja u akademiji. Loše je završio i njezin spektakularni povratak u Hrvatsku 2007. (uz cvijeće i šampanjac u zagrebačkoj zračnoj luci) na poziv hvarskog gradonačelnika Pjerina Bebića koji joj je obećavao “kule i gradove”, a poslije je Mirjanu i njezine sestre Anu i Ivanu optužio za rastrošnost (braća Miro i Ivan te majka Anđelka ostali su na Floridi).
– Presretna sam što sam opet doma. Jedva čekam da ponovno zaigram za reprezentaciju – kazala je tada Mirjana, no to se nikad nije ostvarilo. Ostaje njezin sjajan učinak u tri godine igranja – 12 pobjeda i samo jedan poraz.
Svaki dan jedan novi zavoj
Mikičina konferencija za novinare nakon pobjede nad Brady bila je vrlo posjećena. Bilo je tu i pitanja tipa “koliko je star gospodin Baroni”, pri čemu se mislilo na Mikičina supruga Danielea za kojega se udala u studenome 2010. godine, no Mirjana je otklonila odgovor. Predstavnike medija zanimali su detalji iz prošlosti koju Makaranka ne može zaboraviti, ali o tome ne želi govoriti.
– Ljudi misle da znaju sve o mojoj prošlosti i meni, ali ne znaju. Svašta se govorilo o meni, mom životu, mojim ozljedama ili traumama, ali govorili su to uglavnom oni koji nemaju pojma. Jednog dana ću možda osjetiti da sve kažem o tome, ali sada nije taj dan.
No, pitanje “što bi bilo da nije izgubila 15 godina” uvijek lebdi u zraku. Koliko god ne želi govoriti o prošlosti, ona ju pritišće:
– Svi koji misle da je tenis glamurozan, neka porazgovaraju sa mnom. Bilo je suza, teških trenutaka, razočaranja. Mnogi bi na mojem mjestu odustali. Nisam imala povlašten tretman niti sam dobivala pozivnice. Igrala sam mečeve za nagradu od 55 dolara. Za to morate imati karakter i mentalnu čvrstinu – istaknula je Mirjana.
Na molbu da usporedi osjećaj nakon Wimbledona 1999. i sada u Melbourneu, odgovorila je:
– Osjećaj je divan, poseban, bolji nego u Wimbledonu 1999. godine. Više uživam. Tada su se, nakon uspješne juniorske karijere, od mene i očekivale velike pobjede. Danas nije tako pa to ovaj rezultat čini još većim.
U četvrtfinalu je očekuje Karolina Pliškova, peta tenisačica svijeta s kojom ima 2-3 u međusobnim dvobojima.
– Nema šanse da ću odustati, iako svaki dan kad zaigram pokupim malu ozljedu. Imat ću nekoliko novih zavoja i igrati dalje.
PRENOSIMO Večenji list PIŠE Anton Filić FOTO Reuters/Pixell
