EN
HR
Martina Krog (22) iz malog zagorskog mjesta Štuparje, udaljenog pet kilometara od Krapine i deset od Pregrade, jedinstven je slučaj u hrvatskom pa vjerojatno i svjetskom ženskom nogometu.– piše Damir Mrvec, novinar VL
Naime, Martina je pri rođenju ostala bez desne ruke pa sada nosi protezu. No, to je nije spriječilo da se aktivno bavi sportom.
– U Pregradi postoji ženski nogometni klub, a trenerica Silvija Makar dugo je nagovarala moje roditelje da me puste na trening. Na kraju su popustili pa sam vrlo brzo počela igrati, prvo za juniorke, potom za seniorke – rekla je Martina.
– Bile su. I imala sam osjećaj kao da paze kada ulaze sa mnom u duele. Nije me to opterećivalo, ali s vremenom je to postajalo sve manje i manje izraženo. Sve dok dueli nisu postali sve čvršći i čvršći. I kod jednog takvog prekršaja slomila sam ključnu kost i to na desnom ramenu. To se dogodilo prije tri godine. No, srećom, nisam morala na operaciju pa sam se brzo oporavila i već nakon mjesec dana ponovno sam zaigrala – govori Martina.
Dolaskom u Zagreb počela je igrati i futsal i tu je bila jako dobra.
– Upisala sam Agronomski fakultet. U to vrijeme igrala se sveučilišna futsal liga, a moj fakultet bio je pobjednik prošle godine. Onda me Tihana Nemčić zvala da igram Prvu futsal ligu za Alumnus.
– To s futsalom nikako se nije sviđalo mom treneru velikog nogometa iz Pregrade. Rekao je da biram: ili veliki nogomet ili futsal. Ja sam odlučila oboje pa sam prešla u klub Katarina Zrinski iz Čakovca – istaknula je Martina.
I taman kada ju je krenulo s nogometom i futsalom, saznala je da ima karcinom debelog crijeva.
- Sjećam se i uvijek ću se sjećati. Liječnici su mi priopćili za karcinom 28. listopada prošle godine. Imala sam problema sa stolicom i stalno sam odgađala odlazak kod liječnika. Onda sam otišla i dobro je da sam otišla. U početku nisam ni bila svjesna što me snašlo. Mislila sam – bit će operacija i to je to. Čak sam nakon te dijagnoze odigrala dvije utakmice za Katarinu Zrinski. Kad sam shvatila da je to vrlo ozbiljna stvar, nisam paničarila. Ostala sam hladne glave. Operirali su me i sada idem na kemoterapije. Dvije sam odradila, čeka me još deset. Za sada dobro podnosim kemoterapije. Kosa mi još nije počela otpadati. Pa i ako otpadne, nije problem. Ne, neću nositi periku. Stavit ću kapu i idemo dalje – rekla je Martina koja je jučer igrala futsal za Alumnus na Zagreb Winter Cupu.
– Naravno da sam prvo pitala liječnika mogu li igrati. Dobila sam zeleno svjetlo i nitko nije bio sretniji od mene – istaknula je.
Martina ima veliku podršku roditelja, sestara Mirne i Danijele te brata Tomislava.
VOLI STUDIRATI
– Ja sam najstarije dijete. Danijela se već s dvadeset godina udala. Tako to ide kod nas u Zagorju, a brat Tomislav ima 17 i također igra nogomet za Pregradu. Imam i veliku podršku mojih prijatelja – istaknula je.
Dečko?
– Ništa za sada – rekla je.
Nije slučajno upisala Agronomski fakultet. Jasno je da se od ženskog nogometa u Hrvatskoj ne može živjeti.
– Moji se doma bave pčelarstvom. Imamo sto košnica i proizvodimo sve moguće proizvode vezane uz med. Tu se vidim jednog dana – rekla je.
Ne bojite se uboda pčela?
– Ma ne. Čak sam nekoliko puta išla među košnice bez zaštitne maske i odijela. Nije da me u životu nisu ubole pčele. Ništa strašno – zaključila je Martina.
PRENOSIMO Večernji lIst PIŠE Damir Mrvec FOTO privatni album
