Doktori, koji me pokušavaju pokrpati, znaju apsolutno sve vijesti. Eto vidite, kaže mi Miroslav Raguž, Neven Bertičević je dobio nagradu za životno djelo, moramo i vas održati na životu - piše Tomislav Židak, novinar JL
Neven je u mirovini, piše ponekad subotom, ponekad nedjeljom. Bili smo zajedno na sedam Olimpijskih igara, od Seula do Atene, ja sam preskočio Peking, on London. Na žalost, nema više stare garde, nema više naših starih pajdaša Eduarda Tartaglie, Drage Marovića, Aleksandra Maksimovića i Željka Lasića, prorijedili smo se...
Neven Bertičević, za razliku od mene, nije bio polemičar, on je bio majstor dobrog pisanja, stilist, izuzetni znalac sporta, obrazovan u australskim školama, zaljubljen u tenis i Gorana Ivaniševića. Kada sam odlazio iz Sportskih novosti, jer više nisam mogao sjediti u istoj sobi s mediokritetima i profiterima, plakali smo uz goodbye drink kod "Pajićke". Ne znam sjeća li se netko - Neven Bertičević bio je prvi dobitnik nagrade za novinara godine HZSN-a.
Sažalno gledajući današnje "alkemičare pisane riječi", u čijim je tekstovima statistika pojela profinjen izraz, shvatio sam svu besmislenost jurnjave za ekskluzivnim vijestima, koje će već sutra biti demantirane. I zato ne znam koji će autor nakon Nevena Bertičevića zaslužiti nagradu za životno djelo za pisano novinarstvo, koje izumire, kao što slabi i naša strast i izumiremo.
PRENOSIMO Jutarnji list PIŠE Tomislav Židak FOTO Robert Fajt/Cropix