EN
HR
Nije baš uobičajeno da nekog Hrvata zovu, primjerice, Englezi ili Indijci da im održi predavanje o kriketu, jednom od tamošnjih nacionalnih sportova-svetinja. U taekwondou se dogodilo upravo to – piše Dean Bauer, novinar SN.
Anto Nobilo, predsjednik Hrvatskog taekwondo saveza, dobio je poziv da održi predavanje o ovom sportu u Koreji! Postojbini taekwondoa, državi u kojoj je ova borilačka vještina izumljena.
- U zafrkanciji kažem da su me Korejci pozvali da im pojasnim što je u biti taekwondo - kroz smijeh će čelni čovjek našeg taekwondoa.
No, šala nije. U Zagreb je pristigla službena pozivnica Nobilu za dolazak u Južnu Koreju neposredno nakon Svjetskog prvenstva.
- Odmah nakon SP-a, 28-29. lipnja u Muju u Južnoj Koreji održat će se znanstveni skup o taekwondou u organizaciji Nacionalnog instituta za istraživanja u sportu Republike Koreje. Gost će biti i Thomas Bach, predsjednik MOO-a, bit će više govornika, a ja sam imenovan za glavnog predavača - pojasnio je Nobilo i pojasnio pozadinu pozivnice.
- Pretpostavljam da se radi o izravnom pozivu Chungwona Chouea, predsjednika Međunarodne taekwondo federacije, koji je prije godinu i pol-dvije boravio u Zagrebu. Tada sam mu iznio neke ideje, razgovarali smo o profesionalnom taekwondou i pokretanju profesionalne lige. Očito ga se to dojmilo te je, eto, sada uslijedio ovaj poziv.
Nobilo u Muju u lipnju kani predstaviti profesionalni taekwondo, odnosno cjelokupnu preobrazbu ovog sporta, koji je trenutačno široj publici nezanimljiv i postao je “interna zabava”. Ovo je Nobilova vizija namijenjena i korejskoj publici.
- U svijetu borilačkih sportova MMA je definitivno uzeo najveći dio kolača u pogledu pojedinačnih borbi, K-1 je faktički nestao. Momčadske, odnosno ekipne borbe potpuno su “nepokrivene”. Zamislio sam da taekwondo “uđe u taj prostor” dosta izmijenjenim načelima ekipnih borbi. Njih sam zamislio kroz nacionalne ili regionalne lige za manje države i to u jednom dijelu godine, dok bi se u drugom dijelu odigravala Liga prvaka po uzoru na nogomet.
Predsjednik ima puno konkretnih zamisli...
- Oklopi bi bili manji i nešto mekaniji, ali bi ujedno bili i dres. Sad u taekwondou imate jednu vrstu oklopa i samo su dvije boje, crvena i plava. Moja je ideja da bi oni bili u nacionalnim bojama, recimo, za Hrvatsku bi to bile naše crveno-bijele kockice. Dalje, mečevi bi trajali dulje, negdje 90 minuta bez predigre. Imali bismo dva poluvremena, svaka momčad po pet boraca plus pričuva. Prvo bi poluvrijeme imalo pet borbi po pet minuta. To je vrlo zahtjevno, kao UFC. Netto vrijeme je 25 minuta, ali brutto oko 35. Slijedila bi pauza od 10 minuta, a u drugom poluvremenu runda bi trajala u kontinuitetu 25 minuta, s tim da bi treneri mogli ubacivati i povlačiti borce kad god žele. Sustav letećih izmjena. Tako bi se dobilo na dinamici, rezultat bi se stalno mijenjao.
Nobilo je pojasnio i odakle cijela zamisao s težištem na ekipnim borbama.
- Moj je stav da se gledatelji lakše poistovjete s momčadi, reprezentacijom, pa onda i navijaju za nju, nego s pojedincem. Da bi neki pojedinac imao navijače, mora tijekom godina stvoriti silno veliko ime da bi se s njim ljudi poistovjetili. Vrlo teško.
Neke stvari su već i isprobane.
- Eksperimentalno sam od 2010. do 2013. radio regionalnu ligu s četiri države u ekipnim borbama te tu dosta tih stvari probao. Nastupali su klubovi iz Hrvatske, Slovenije, BiH, Bugarske i Srbije. Imali smo male, ali pune dvorane, s navijanjem, sjajnu atmosferu. U finalu su se u Mariboru našli Maribor i zagrebački Metalac. Bilo je neodlučeno, pa produžetak, cijela je dvorana bila na nogama. Prekrasno, baš sportski.
Tu nije kraj Nobilovim prijedlozima glede promjene pravila.
- Što se udarca tiče, ne bi bio dovoljan sam dodir kao danas, već on mora prenijeti energiju. Dakle, ako nekog pogodite u glavu, ta glava mora trznuti, “odletjeti”. Kao u profesionalnom boksu. Osnovna je ideja da vrhunsku taekwondo tehniku spojimo s vrhunskom fizičkom pripremom. Recimo, u UFC-u imate vrhunski pripremljene borce, svi su vrlo jaki, ali tehnički su daleko ispod taekwondo razine. Ako uspijemo tu našu tehniku spojiti s tjelesnom pripremom UFC-a, ostvarit ćemo silan iskorak. Tako sam i nazvao predavanje, “Pro-taekwondo, nova dimenzija taekwondoa”. To je ono temeljno, ima tu još detalja.
Možemo li neko pročitati prije negoli ga čuju u Koreji?
- Vizualni identitet. Po meni ove “plahte”, kako ih nazivam, taj silan tekstil koji prekriva borce nije dobar. Ljudi vole vidjeti sportsko tijelo, napeto, dobro građeno. Po meni bi borci morali imati golo tijelo, goli torzo ispod oklopa, da se vide ta mišićava ramena i ruke. To mora izgledati više gladijatorski, recimo. Jasno, onda bi oklop bi bio manji, poput balističkog prsluka.
Druge promjene se odnose na izgled borilišta, kacige...
- Zalažem se za fizičku zapreku koja onemogućava izlazak iz borilišta. Danas toga nema već borac, ako hoće spasiti “glavu”, samo iskorači. Da, dobije opomene, ali se spasio. Prijedlog je ring s osam kutova, ali ne s četiri paralelna konopca, već samo jedan plus mreža. To je dovoljno da vas zaustavi. Dakako, kaciga ne dolazi u obzir, a prijedlog je i da tijekom borbe mora biti barem jedan udarac šakom u glavu, kojeg mora slijediti nožni udarac. Tijekom predavanja ću imati i video-prezentaciju s PROtaekwondo turnira, koje sam imao 2007. i 2008. u Zagrebu, kojima je nazočilo po 5.000 ljudi, a čija je produkcija bila, svakog turnira, u vrijednosti 100.000 dolara i to ne računajući nagrade. Nešto moramo mijenjati jer ovo što sada imamo u taekwondou nije zanimljivo. Dođe vam 1.000 boraca u neku dvoranu, ali što od toga? Koga to zanima? To je naša interna zabava, za nas. Mi moramo stvoriti priredbu, zabavu s dobrom režijom namijenjenu publici.
PRENOSIMO Sportske novosti PIŠE Dean Bauer FOTO Duje Klarić/Cropix
