Ima li kraja ludilu?

Opet je Zdravko Mamić doživio veliku neugodnost u Dalmaciji, i opet ga se stavlja u kontekst krivca – čak ne samo sukrivca. Naravno da je kriv... zato što je živ. Moramo se bezuspješno zapitati ima li kraja ludilu? – piše Branko Stipković, novinar portala prvaHNL.

 

Kažu da slika govori više od tisuću riječi. U konkretnom slučaju ne radi se o slici, nego o video zapisu događaja iz Bola na Braču ove srijede, o brutalnom nasrtaju nekog zajapurenog klipana, naoko debeljka, kome je naglo skočio tlak čim je spazio omraženog bossa Dinama. Dakle kluba koji je osvojio jedanaest naslova prvaka zaredom, dočim deranov ljubljeni Hajduk nije niti jedan, upravo ga je osramotila (?) i Rijeka svojom prvom titulom. Kamera bilježi kako se tip u crnom pokretan besprimjernom mržnjom zaletio pa kukavički, s leđa, hajdučkom desnicom raspalio po Mamićevom potiljku. Dovoljno da žrtva odleti u more.

 

 

Ili ipak može? Naime, tabloidov dopisnik brže-bolje je izvijestio da je napad uslijedio nakon kraćeg verbalnog obračuna. Glupost na n-tu potenciju: kojeg obračuna, kakvog obračuna ako Mamić okrenut na drugu stranu nije imao pojma o tome što mu se sprema!? No bitno je i njemu pripisati krivnju, optužiti ga i po mogućnosti strelovito osuditi. Paralelno huligana opskrbiti „olakotnim okolnostima“.

 

Žurno te podjednako smiješno, posve nekorektno, jest i inicijalno policijsko priopćenje, ona stereotipna definicija o „javnom narušavanju reda i mira“. Definicija koja tobože govori sve, ne otkrivajući ništa. U stvari komplicira svašta, jer uopćavanjem neupućenima sugerira da su jednako odgovorni i udarač i udareni.

Podrazumijeva se da je Torcida sramotnim apelom za skupljanje financijske pomoći drzniku kako bi imao za odvjetnika još jednom otkrila svoje pravo lice. Kojeg ne može oprati. Zato što opravdanja nema. Zato što je na ulici, na rivi - ničim izazvan -  kurvinski napadnut prisutni građanin. Pitaju li se ti tumači fair-playa što bi bilo da je otočkom gostu zdravlje ugroženo ozljedom koja implicira epilepsiju, da je glavom pao na rub stepenice ili kamenog mola, na čelični držač sidra i tome slično...

 

 

Gdje je sada famozna hrvatska predanost vjersko-crkvenim vrijednostima, briga za bližnjega ili potpora stradalniku. Koji se, zamislite, dao u potragu za divljakom. Valjda je trebao stajati na licu mjesta čekajući da ga dotični odalami i s prednje strane, na mjestu lica.

 

Upetljavati u sve to nekakve tlapnje o obrazu aktualna Dinamova savjetnika i procesu koji se vodi na osječkom sudu nema smisla. Svatko je nevin dok mu se ne dokaže suprotno. Uostalom, autor apsurdnog prepada nije simpatizer Plavih, pojedinac iz frakcije BBB-a koja Maminja stalno blati. Makar ni taj/takav ne bi imao ništa protiv da ga gurne u more s kamenom obješenim o vrat i svezanim rukama.

 

 

Ne bismo se osvrtali na onog košarkaša, koji je jadno-bijednom aluzijom šamaratelju u crnom izrazio podršku. Divna interpretacija vrhunskog sportaša; je li se drugog jutra usudio stati pred ogledalo? Njegov idol, siromaček čija se hrabrost istopila u frakciji sekunde, dao se u podli bijeg koliko ga noge nose. Čujemo da ga, srećom, nisu odnijele predaleko.

 

Žalostan je ovo tjedan. Tjedan u kojem je Bruno Marić po treći put zasluženo proglašen najboljim sucem u petom izboru prvoligaških igrača i trenera, usput spominjući da mu je otac umro nedugo poslije sinovljeve drame u stobrečkom restoranu u kojem su ga mlatili likovi iz filma kojem pripada i lažni heroj Bola.

Boli taj Bol. Kao što do koštane srži bole svi ti incidenti u kojima i sam život dolazi pod upitnik. Zar smo doista poludjeli? Analizirati tko je prvi počeo, hajdukovci ili dinamovci, bio bi prilog uzaludnosti. Stoga što sliči dvojbi je li starija kokoš ili jaje. Davno je ovaj novinar gledao kako u tramvaju za Maksimir metropolska horda zla propituje mlade putnike ne bi li po naglasku prepoznala odakle su. Ukoliko su bili „njihovi“, dakako da je na dnevnom neredu bilo izvlačenje i prije okretišta na Borongaju s pripadajućim bokserom u glavu za Dinamovu slavu.

 

 

Mamić je dobro prošao jer vjerojatno nije pogođen bokserom... Ma nek' se samo ne oglašavaju raznorazni eksperti, sociolozi, pedagozi, psiholozi. Filozofi. Velemudrim teorijama o društvenim zbivanjima, korijenima iščašenosti i suptilnim metodama suzbijanja. Zna se kamo idu ulični i ostali delikventi.

 

 

 PRENOSIMO portal PrvaHNL www.prva.hnl PIŠE Branko Stipković FOTO arhiva HNL