EN
HR
Što si možemo reći ili napisati, kako si međusobno čestitati ili se zapitati gdje smo? I nedavni događaji vezani uz nas, uz našu profesiju, pokazuju da stvarnost galopira preko nas, a da mi, sportski novinari Lijepe naše, još uvijek nismo u potpunosti svjesni kuda bi nas to moglo odvesti.
Na žalost, neke od nas i odbaciti, otpustiti, zaobići. Samo nedavna press konferencija jednog sportskog savjetnika pokazala je da još uvijek nismo na čisto s time kako bismo se uopće trebali ponašati, što cijeniti i podržati ili u startu oštro odbaciti. Dakako, upravo ta raznolikost nas kao osoba, ali i uređivačkih politika naših medija, čini hrvatsku sportsku i novinarsku zbilju dinamičnom, no istodobno i vrlo, vrlo ranjivom.
Etika i stav nisu univerzalni i nećemo nikada svi imati baš identična razmišljanja, što je apsolutno normalno i poželjno, no ipak bismo morali prestati mazohistički uživati u tome da nas se javno vrijeđa i omalovažava, a da mi sami to bilježimo i prenosimo dalje!? Čak je i HND ponovio naš stav, stav Hrvatskog zbora sportskih novinara koji smo zauzeli prije 14 godina, da se likovi koji egoistično uživaju sami u sebi i vrijeđaju novinare i novinarstvo – ignoriraju! Budimo svjesni naše zajedničke snage, ali i slabosti ako smo razjedinjeni. Oni kojima smetamo to će i te kako znati iskoristiti i poniziti nas. Ne dajmo im!
U svjetlu Svjetskoga dana sportskih novinara, dakle dana koji barem na 24 sata objedinjuje nas iz Hrvatske sa svim ostalim sportskim novinarima širom svijeta, važno je naglasiti da sportski novinar mora imati svoj stav i svoju kičmu. Da moramo probati pronalaziti i imenovati loše stvari u hrvatskome sportu, ali i one dobre. To, izgleda pritisnuti i egzistencijalnim brigama, sve više zaboravljamo. One dobre stvari. A itekako ih ima.
I zato, želim vam svima sretan Svjetski dan sportskih novinara, sa željom da ubuduće bude više dobrih od onih loših stvari.
JURA OZMEC, predsjednik HZSN
